Mogućnost da se od 1. oktobra u Crnoj Gori love srne i lanad izazvala je reakcije koje prevazilaze uobičajenu raspravu o lovnim propisima. Iza naziva vrsta i datuma u pravilniku mnogi vide nešto sasvim jednostavno: majku i mladunče koji su do sada bili pošteđeni lova. Takvu uznemirenost nije teško razumjeti. Ipak, da bi javnost znala šta se zaista mijenja, potrebno je pratiti i odluke koje dolaze poslije pravilnika, one kojima se određuje koliko životinja smije biti odstrijeljeno u konkretnom lovištu.
Upravo na tu razliku ukazala je Lovačka organizacija „Bijelo Polje“. U objavi na društvenim mrežama od 29. septembra poručila je da lov na srnu i lane u njihovom lovištu nije odobren i da ga neće dozvoliti. Naizgled suprotstavljene poruke države i jedne lovačke organizacije zapravo otvaraju najvažnije pitanje ove rasprave: ko procjenjuje brojnost divljači, ko odobrava odstrijel i ko provjerava šta se na terenu zaista dogodilo?
Šta je promijenjeno i kako institucije odgovaraju
Novi Pravilnik o lovnim sezonama divljači donijet je 9. septembra, objavljen u „Službenom listu“ 16. septembra i stupio na snagu 24. septembra. Za srnu i lane predviđa lovnu sezonu od 1. oktobra do 31. decembra. U istom periodu obuhvata sve kategorije običnog jelena, jelena lopatara, divokoze i muflona, uključujući ženke i mladunce. Među promjenama je i uvođenje subote kao redovnog lovnog dana, uz nedjelju i praznike.
Tokom 28. i 29. septembra objavljeni su oštri istupi stručnjaka i ekoloških aktivista, kao i političke reakcije. Ornitolog Darko Saveljić zatražio je hitno povlačenje pravilnika i objavljivanje saglasnosti Ministarstva ekologije. Biolog Vuk Iković upozorio je na pouzdanost podataka o brojnosti divljači i zatražio nezavisnu procjenu populacija, kao i objavljivanje mišljenja Evropske komisije na koje se institucije pozivaju. Zahtjeve za povlačenje pravilnika i oštre kritike na račun istog mogli smo čuti i od predstavnika nekih političkih partija iz opozicije.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odgovorilo je da je pravilnik zasnovan na stručnim i naučnim principima. Prema njegovom obrazloženju, planski odstrijel jedinki oba pola i različite starosti predstavlja dio upravljanja populacijama, a lovne sezone i kvote određuju se prema stručnim kriterijumima i uslovima staništa. Resor navodi i da Crna Gora, uprkos promjenama, ostaje među evropskim državama sa najmanje lovnih dana.
Ministar ekologije Damjan Ćulafić naglasio je da je pravilnik donijelo Ministarstvo poljoprivrede, uz saglasnost njegovog resora. Tvrdio je da Ministarstvo ekologije nije imalo pravno uporište da zabrani lov srne, pozivajući se na zakonske izmjene i instrukcije Evropske komisije. Saopštio je čak i da njegova porodica dobija prijetnje.
Istovremeno, Agencija za zaštitu životne sredine kazala je „Vijestima“ da nije konsultovana u postupku donošenja pravilnika niti je dala stručno mišljenje, primjedbe ili preporuke. Ta informacija dodatno otvara pitanje čije su procjene o stanju prirode zapravo bile osnov odluke.
Zašto u Bijelom Polju lov ipak nije odobren
„Povodom medijskih natpisa o odstrelu srne i laneta, obavještavamo sve lovce da u Lovištu ‘Bijelo Polje’ takav lov nije odobren i Lovačka organizacija ‘Bijelo Polje’ ga neće dozvoliti“, navodi se u objavi organizacije.
Pozvali su se na rješenje Ministarstva poljoprivrede broj UPI-08-314/26-151/2 od 21. aprila 2026. godine i zatražili strogo pridržavanje odobrenih vrsta i kvota odstrjela. Najavili su i najstrože mjere i sankcije predviđene propisima i aktima organizacije za nedozvoljeni odstrjel.
Dakle, jasno je da ppropisana lovna sezona nije istovremeno dozvola da se ta divljač lovi u svakom lovištu. Ona određuje vremenski okvir, dok se konkretan odstrijel vezuje za planske dokumente, odobrene kvote i odgovarajuće dozvole. Lovački savez je i ranije, nakon sastanka lovnih inspektora i korisnika lovišta, podsjetio da se divljač može loviti samo u kvotama koje je Ministarstvo odobrilo.
Zato, ako važećim odobrenjem za Bijelo Polje nije predviđen odstrijel srna i lanadi, novi pravilnik sam po sebi ne dodaje takvu kvotu. Početak sezone 1. oktobra ne bi bio dovoljan osnov da lovac odstrijeli životinju mimo odobrenog plana i uslova lova.
Šta važi ove godine, a šta se može promijeniti
Prema članu 31 Zakona o divljači i lovstvu, godišnji lovni plan donosi korisnik lovišta, uz saglasnost Ministarstva. Lovna godina traje od 1. aprila do 31. marta naredne godine, a plan se donosi najkasnije do 31. marta. Oktobarski početak sezone za pojedine vrste zato pada unutar već započete lovne godine.
Za sadašnju lovnu 2026/27. godinu planovi su trebali da budu usvojeni do 31. marta 2026. Naredni redovni ciklus odnosiće se na period od 1. aprila 2027. do 31. marta 2028. godine. Izmjenama zakona iz 2025. taj kalendar nije promijenjen.
To znači da je za razumijevanje posljedica spornog pravilnika potrebno provjeriti postojeća odobrenja po lovištima, ali i eventualne naknadne izmjene planova, jer sama činjenica da je rješenje donijeto u aprilu ne govori da li je poslije toga mijenjano.
Bijelo Polje pokazuje kako odsustvo odobrenog odstrjela može sačuvati ženke i mladunce u konkretnom lovištu. Mađutim, ovdje je od krucijalne važnosti naglasiti da današnje odsustvo kvote, ipak, nije garancija da je neće biti u budućem planu. Dugoročnija zaštita zavisiće od odluka korisnika lovišta i Ministarstva, u okviru zakona i planskih dokumenata.
Zakon predviđa i obaveznu zabranu na nivou lovišta. Ako nadležna inspekcija utvrdi osjetnije smanjenje brojnosti određene vrste usljed prekomjernog izlova, nepogode ili zdravstvene ugroženosti, član 38 obavezuje korisnika da zabrani lov te vrste i preduzme mjere oporavka.
Zakon je otvorio mogućnost, ali nije naložio odstrijel
Pravni prostor za sadašnje promjene nastao je prije donošenja pravilnika. Izmjenama Zakona o divljači i lovstvu iz 2025. izbrisan je član 36, koji je ranije izričito štitio, između ostalog, srnu i lane te divokozu i njeno jare. Izmijenjenim članom 35 određivanje sezona i zabrane lova povjereno je Ministarstvu poljoprivrede, uz saglasnost organa nadležnog za zaštitu prirode.
Isti član, međutim, propisuje da je divljač za koju nije utvrđena lovna sezona zaštićena zabranom lova. Ukidanje ranije izričite zakonske zabrane zato nije značilo obavezu da se otvori sezona za svaku kategoriju divljači. Ostao je prostor za odluku o zaštiti. Ili, da budemo još jasniji, zakon je omogućio da se lov na srne i lanad odobri, ali nije obavezao nadležne da to i urade.
U dokumentaciji pripreme zakonskih izmjena navodi se usklađivanje sa direktivama EU o pticama i staništima. Njihov smisao je očuvanje vrsta i uređivanje uslova pod kojima je korišćenje pojedinih populacija prihvatljivo. Direktiva o pticama dopušta lov na određene vrste pod propisanim uslovima i izričito omogućava strože mjere zaštite; ona ne uređuje lov na srne. Direktiva o staništima takođe predviđa mjere ograničavanja korišćenja određenih populacija. Pozivanje na evropsko usklađivanje stoga ne dokazuje da je EU zahtijevala lov na srne i lanad, kako se između redova pokušava saopštiti u nekim javnim sopštenjima i komentarima.
Koliko vrijedi kvota ako je polazna procjena nepouzdana
Iza svake kvote za odstrijel stoji procjena koliko životinja ima i koliki odstrijel populacija može podnijeti. Ako se početna brojnost precijeni, i naizgled umjeren plan može dopustiti prevelik zahvat. Zbog toga je način prikupljanja i provjere podataka presudan za ocjenu održivosti lova.
Civilni sektor (čitaj: Centar za zaštitu i proučavanje ptica) je još ranije upozoravao da lovačke organizacije prate divljač prema lošim protokolima ili bez njih, te da se na tako nepouzdanim podacima zasnivaju planski dokumenti. Organizacija je ukazivala na nelogičnosti u godišnjim podacima i nedovoljnu spoljnu kontrolu. Tada je tražila da stručne i kredibilne institucije utvrde početno, odnosno nulto stanje populacija.
Ipak, nije sasvim precizno tvrditi da metode brojanja uopšte ne postoje. Stručni protokol za monitoring medvjeda i vuka, objavljen na sajtu CZIP-a, opisuje metode korišćene u Crnoj Gori, ali upozorava da se one ne mogu smatrati potpuno pouzdanim za utvrđivanje ukupne brojnosti tih vrsta. Autori razlikuju praćenje trenda od procjene veličine populacije i preporučuju genetičko brojanje.
Ko provjerava planove i ono što ostane poslije lova
Korisnik lovišta (čitaj: lovačka organizaciji ili ti lovci) ima obavezu da organizuje službu njegovog čuvanja, dok Ministarstvo daje saglasnost na godišnji plan. Zbog takve raspodjele poslova jako je važno razlikovati internu kontrolu od nezavisnog državnog nadzora. Činjenica da lovočuvarska služba djeluje u okviru korisnika lovišta sama po sebi ne dokazuje zloupotrebu, ali po logici, u ovom slučaju daje posebnu važnost spoljnoj provjeri. A to je iz jednostavnog razloga što korisnici lovišta učestvuju u procjeni brojnosti divljači, predlažu planove odstrjela i organizuju lovočuvarsku službu koja nadzire lov u tim istim lovištima. U takvom sistemu previše odgovornosti ostaje u rukama onih koji su neposredno zainteresovani za lov. To samo po sebi svakakop ne dokazuje zloupotrebu, ali otvara prostor da pogrešne procjene, nepravilnosti i prekoračenja ostanu neotkriveni, naročito ako se nadzor pretežno oslanja na podatke koje dostavljaju sami korisnici.
Saglasnost Ministarstva zato ima stvarnu težinu tek kada iza nje stoji nezavisna provjera podataka i stanja na terenu. U suprotnom, postoji rizik da država samo potvrđuje procjene onih čiji rad treba da kontroliše. Povjerenje u upravljanje divljači teško se može graditi na očekivanju da isti krug ljudi procijeni koliko životinja ima, predloži koliko će ih biti odstrijeljeno i potom pouzdano provjeri jesu li granice poštovane.
Današnju djelotvornost kontrole pokazali bi podaci o stvarno angažovanim inspektorima, terenskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i ishodima postupaka. Jednako je važno koliko se temeljno provjeravaju podaci na kojima su kvote zasnovane i evidencije prijavljenog odstrjela.
Objava iz Bijelog Polja zato ima vrijednost i izvan granica tog lovišta. Ona vrlo plastično pokazuje da se posljedice pravilnika oblikuju i kroz pojedinačne planove, odobrenja i odluke o kontroli. u ovakovom sistemu, idalno bi bilo da su javnosti dostupni uvidi u te dokumente i razumljivo objašnjenje podataka na kojima počivaju, tj metodologije po kojoj se do njih i došlo. Tek tada ćemo shvatiti koliko su odluke o pucanju na divljač zapravo imale realnu osnovu ili ne.
Uznemirenost zbog sudbine srne i laneta može biti početak ozbiljnije rasprave o upravljanju divljim životinjama. Njena vrijednost pokazaće se ako iza nje ostanu pouzdanije procjene, dostupnija odobrenja i nadzor kojem se može vjerovati. Jer broj upisan u kvotu na kraju postaje sasvim stvarno odsustvo jedne životinje iz šume i jednog ugašenog života, koji nije manje vrijedan u zdravorazumskom sistemu vrijednosti.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Caroline Legg / Wikimedia Commons
