U eri ubrzanih klimatskih promjena i energetske transformacije, koncept brownfield investicija – ulaganja na već iskorišćenim i degradiranim zemljištima – dobija sve više na značaju. Pretvaranje napuštenih rudnika u obnovljive izvore energije više nije futuristička ideja, već konkretna praksa koja nudi rješenja za neke od najvećih ekoloških i društvenih izazova današnjice.
Upravo tim povodom, Global Energy Monitor (GEM) je objavio opsežan izvještaj pod nazivom Bright Side of the Mine (Svijetla strana rudnika), koji donosi detaljnu globalnu analizu potencijala za postavljanje solarnih elektrana na zatvorenim površinskim rudnicima uglja. Ovaj izvještaj, prvi takve vrste, ispituje rudnike zatvorene od 2020. godine, kao i one koji će biti ugašeni do kraja 2030, nudeći jasne podatke o tehničkim, ekonomskim i društvenim aspektima prelaska sa fosilnih goriva na solarnu energiju.
Prema GEM-u, više od 300 zatvorenih rudnika širom svijeta ima potencijal da ugosti čak 103 gigavata (GW) solarne energije, dok bi rudnici koji će biti zatvoreni do 2030. mogli da doprinesu sa dodatnih 185 GW. Ukupno, to je gotovo 300 GW, što je ekvivalentno 15% od sve postojeće solarne infrastrukture u svijetu. Dovoljno da pokrije godišnju potrošnju električne energije jedne zemlje veličine Njemačke.
Solarna revolucija na ranjenoj zemlji
Jedna od ključnih prednosti ovih lokacija jeste blizina elektroenergetskoj mreži: 96% nedavno zatvorenih rudnika nalazi se manje od 10 kilometara od postojeće infrastrukture, čime se izbjegavaju ogromni troškovi izgradnje nove mreže.
Najveći broj ovih transformacija bilježi se u Kini, koja ima 90 operativnih solarnih elektrana izgrađenih na mjestima bivših rudnika, ukupnog kapaciteta 14 GW, te dodatnih 46 u planu. Značajni projekti realizuju se i u Australiji, Indiji, SAD-u, Indoneziji, Njemačkoj i Grčkoj.
Višestruke koristi za zajednice
Osim energetske, upravo investicije u solarne elektrane na mjestima zatvorenih rudnika donose snažne društveno-ekonomske benefite. Prema GEM-u, ovi projekti bi mogli otvoriti više od 259.000 stalnih radnih mjesta i dodatnih 317.000 u fazi izgradnje, čime se nadmašuje broj radnih mjesta koje globalna industrija uglja planira da izgubi do 2035.
U kontekstu pravedne tranzicije, posebno je važan aspekt upošljavanja lokalnog stanovništva, uključujući bivše rudare, u poslovima čišćenja terena, postavljanja solarnih sistema, održavanja, kao i razvoju lokalne infrastrukture. Ovo je primjer gdje održivi razvoj i socijalna pravda idu ruku pod ruku.
Budućnost kroz prizmu primjera
U Grčkoj, na području zatvorenog rudnika u regionu Zapadne Makedonije, već je izgrađeno devet solarnih projekata kapaciteta 940 MW, a u narednim godinama planirano je još 567 MW. U Kini, region Shanxi, nekada srce kineske industrije uglja, danas je domaćin najvećeg rudničkog solarnog parka na svijetu, sa kapacitetom od čak 3 GW.
U Australiji, više od 1.470 km² bivših rudarskih površina moglo bi da nosi kapacitet od 73 GW solarne energije, što je dvostruko više od trenutne instalirane solarne moći te zemlje.
Region i Crna Gora
Iako u izvještaju nema specifičnih podataka za Zapadni Balkan, region koji je i dalje značajno oslonjen na ugalj — posebno Srbija, Bosna i Hercegovina, i Sjeverna Makedonija — ima značajan potencijal da replicira slične modele tranzicije. Jedan od svijetlih primjera je Oslomej u Sjevernoj Makedoniji, gdje je na mjestu ugašene termoelektrane izgrađena solarna elektrana snage 10 megavata, kao dio šire strategije prelaska sa uglja na obnovljive izvore. Ovaj projekat, koji je realizovala državna energetska kompanija ESM, predstavlja prvu funkcionalnu „coal-to-solar“ konverziju na Balkanu i snažan je signal da je takva transformacija moguća i izvodljiva i u našem regionu.
Crna Gora, koja je još uvijek u fazi odlučivanja o budućnosti Pljevalja i TE Pljevlja, mogla bi unaprijed planirati prelazak sa rudarskog na solarni pejzaž. Površinski kopi i degradirana zemljišta u Pljevljima mogli bi postati pilot-lokacije za primjenu ovakvih projekata, sa potencijalom da objedine obnovljivu energiju, ekološku sanaciju i lokalni ekonomski oporavak.
Izazovi koji ne smiju biti prepreka
Naravno, ni ova tranzicija nije bez prepreka. Među najčešćim izazovima nalaze se nejasna ili komplikovana imovinsko-pravna pitanja, posebno u slučajevima kada su rudnici nakon zatvaranja promijenili vlasnike ili su zemljišta ostala pravno neregulisana. U mnogim zemljama, bivši rudnici se nalaze u vlasništvu više subjekata – od privatnih firmi do državnih agencija – što dodatno otežava planiranje i sprovođenje solarnih projekata. Tu su i regulatorne barijere, budući da se postavljanje solarnih elektrana na degradiranim površinama često ne prepoznaje kao „dozvoljena postrudarska namjena“, pa su potrebne izmjene planova korišćenja zemljišta ili posebne dozvole.
Pored toga, tehnički izazovi su brojni: nestabilna podloga, potreba za sanacijom terena, nedostatak infrastrukture i eventualne kontaminacije tla, sve to može značajno uvećati troškove izgradnje. Studije pokazuju da je cijena postavljanja solarnih sistema na rudarskom zemljištu često veća po megavatu nego na tzv. greenfield lokacijama.
Ipak, uz pravovremeno planiranje, institucionalnu podršku, javno-privatna partnerstva i inovativne modele finansiranja — poput zelenih banaka, fondova za pravednu tranziciju, poreskih olakšica ili programa garancija — ovi izazovi se mogu uspješno prevazići. Ključno je da države i investitori prepoznaju dugoročne koristi koje ovakvi projekti donose, ne samo u smislu energetske tranzicije, već i kroz revitalizaciju lokalnih zajednica, zapošljavanje i sanaciju degradiranih predjela.
Snaga obnovljenog tla
Solarne elektrane na mjestu zatvorenih rudnika ne samo da proizvode čistu energiju, već vraćaju smisao zemljištu koje je decenijama bilo simbol ekološke devastacije. Umjesto da ostanu prazne rane industrijske prošlosti, ovi prostori mogu postati centri energetske budućnosti, ali i simbol nade za hiljade zajednica koje su nekada živjele isključivo od uglja.
Ako smo u stanju da vidimo svjetlo tamo gdje je nekad bio mrak, onda je to najbolji pokazatelj da tranzicija nije samo moguća, već i neophodna.
Jasmin Murić
