U planinama zapadne Rumunije, jedan projekat obnove prirode već godinama daje opipljive rezultate. Nakon decenije rada na tzv. Rewilding-u u planinama Tarcu, stručnjaci bilježe promjene koje se ne odnose samo na povratak jedne vrste, već na način na koji cijeli ekosistem funkcioniše.
Prema podacima koje iznose timovi za zaštitu prirode, vegetacija je u pojedinim područjima porasla za oko 30%, i po količini i po raznolikosti. To znači više trave, više žbunja, više cvjetnica i složeniji raspored staništa na istom prostoru. Ono što se nekada pretvaralo u jednoličan pejzaž, sada ponovo dobija strukturu.
Povratak vrste koja je skoro nestala
Evropski bizon je nekada bio široko rasprostranjen širom kontinenta. Međutim, intenzivan lov doveo je do toga da početkom 20. vijeka potpuno nestane iz divljine. Do 1927. godine, manje od 60 jedinki preživjelo je u zoološkim vrtovima i privatnim parkovima, a opstanak vrste zavisio je isključivo od programa kontrolisanog uzgoja.
Organizacija Rewilding Europe, u saradnji sa WWF Romania, započela je 2014. godine ponovno naseljavanje bizona u planinama Tarcu. Danas se taj projekat smatra najvećim poduhvatom reintrodukcije ove vrste u Evropi.
Posebno važan aspekt ovog oporavka ističe španski muzej Museo Nacional de Ciencias Naturales (CSIC), koji Rumuniju vidi kao jedno od ključnih uporišta za budućnost vrste. Razlog je jednostavan: bizoni ovdje žive slobodno, bez ograda, u prostoru koji omogućava prirodno kretanje, sezonske migracije i ponašanje koje je u drugim djelovima Evrope odavno izgubljeno.
Bizoni mijenjaju pejzaž?
Na prvi pogled, može djelovati paradoksalno da prisustvo velikih biljojeda dovodi do rasta biljnog svijeta. Međutim, način na koji bizoni utiču na teren pokazuje drugačiju sliku.
Oni pasu travu na otvorenim površinama, gaze žbunje, valjaju se po zemlji i raznose sjeme putem krzna i izmeta. Takvim kretanjem razbijaju gustu vegetaciju i stvaraju male „otvorene prostore“ u kojima nove biljke mogu da niknu.
Praćenja koja prenosi portal Click Petróleo e Gás pokazuju da je biljna biomasa i raznovrsnost porasla za oko 30% u zonama gdje su bizoni prisutni duži niz godina.
Rezultat nije jednoličan zeleni pokrivač, već raznovrstan pejzaž u kojem se smjenjuju travnjaci, žbunje i mlade šume. Upravo takva struktura pogoduje razvoju većeg broja insekata, ptica i sitnih sisara, vrsta koje su evoluirale u dinamičnim a ne uniformnim ekosistemima.
Veza sa klimom: više života, više ugljenika u tlu
Promjene u vegetaciji imaju i šire posljedice. Istraživači sa Yale School of the Environment analizirali su uticaj krda od oko 170 bizona na području od približno 48 kvadratnih kilometara.
Njihovi rezultati pokazuju da prisustvo bizona doprinosi tome da tlo godišnje veže oko 54.000 tona ugljenika, što je gotovo deset puta više nego na sličnim područjima bez ovih životinja.
Jedan od naučnika uključenih u projekat opisao je ovu ulogu jednostavno: bizoni djeluju kao saveznici u borbi protiv klimatskih promjena, jer pomažu da ugljenik ostane u zemlji, umjesto da završi u atmosferi.
Iako rezultati djeluju ohrabrujuće, svakodnevni život u planinskim zajednicama donosi i određene izazove.
Stanovnici koji žive od stočarstva i obrade zemlje izražavaju zabrinutost zbog mogućih šteta: oštećene ograde, uništeno sijeno, susreti sa bizonima na uskim planinskim putevima…
Zbog toga su partneri na projektu uveli niz mjera: patrole, sisteme ranog upozoravanja, podršku za unapređenje ograda i planove za nadoknadu štete. Terenski timovi WWF-a rade na razvoju tzv. „bizon-smart“ zajednica, u kojima ljudi uče kako da izbjegnu rizične situacije i kako da reaguju kada se životinje približe naseljima.
To je proces koji zahtijeva vrijeme, jer se povjerenje gradi postepeno, iz godine u godinu.
Nova prilika za lokalnu ekonomiju
Istovremeno, prisustvo bizona donosi i nove mogućnosti. Sve više posjetilaca dolazi u ovaj region kako bi učestvovali u vođenim turama praćenja životinja, probali lokalnu hranu ili boravili u seoskim domaćinstvima.
Organizacije koje vode projekat smatraju da turizam zasnovan na prirodi može postati važan izvor prihoda, omogućavajući lokalnim zajednicama da ekonomsku korist ostvare kroz očuvanje, a ne eksploataciju prostora.
Za dio mlađe populacije, angažman u turizmu već predstavlja alternativu odlasku u veće gradove.
Tarcu kao test za budućnost evropskih ekosistema
Nestanak velikih biljojeda u Evropi tokom posljednja dva vijeka ostavio je duboke posljedice. Mnoge livade su zarasle u šume, a tla su izgubila svoju prirodnu raznolikost.
Zbog toga se krdo iz Tarcu planina danas posmatra kao svojevrsni eksperiment u realnim uslovima, pokušaj da se utvrdi da li povratak velikih životinja može obnoviti izgubljenu ravnotežu.
Naučnici i organizacije za zaštitu prirode koriste ovo područje kao otvorenu laboratoriju, kombinujući podatke o vegetaciji, životinjama i skladištenju ugljenika sa iskustvima lokalnog stanovništva. WWF Rumunija navodi da u planinama Tarcu danas živi više od 200 bizona, dok ih je širom zemlje preko 350, a paralelno se prikupljaju genetski uzorci kako bi se pratilo stanje populacije.
Cilj je da se iskustva iz ovog regiona primijene i u drugim djelovima Evrope, gdje su velike vrste odavno nestale.
Rani rezultati ukazuju da pažljivo planiran rewilding može donijeti višestruku korist za prirodu, klimu i lokalne zajednice. Ključno je, međutim, da se takvi projekti razvijaju uz aktivno učešće ljudi koji na tim prostorima žive.
J.M.
Naslovna fotografija: Daniel Mirlea
