Događaji

Subvencije i podsticaji

Registar firmi

Mapa zaštićenih područija Crne Gore

Težak ali dostižan cilj

Postoje li države koje su već dostigle neto nulte emisije?

Sagorijevanje fosilnih goriva u globalnom energetskom sektoru emitovalo je ogromnih 33,884 miliona tona ugljen-dioksida u 2021. godini. Ova cifra je porasla za 5,6% u odnosu na 2020. godinu – godinu u kojoj je veliki dio svjetske ekonomske aktivnosti zaustavljen u jeku pandemije koronavirusa – i samo zaostaje od rekordnih 34,095 miliona tona ugljen-dioksida koji je emitovan u 2019.

Ali dok su ovi trendovi u emisijama svakako razlog za uzbunu, dobra vijest je da neće sav ovaj ugljenik automatski doprinijeti zagrijavanju atmosfere. Svjetski okeani i biosfera – uključujući biljke i drveće – svake godine apsorbuju oko 45% emisija koje je napravio čovjek.

Ogromne prašume poput Konga i Amazona, kao i šume sa blagom klimom koje se protežu na većem dijelu sjeverne hemisfere, apsorbuju milione tona ugljenika svake godine. A neke zemlje koje se nalaze u takvim sredinama već su neto ponori ugljenika, posebno ako su male, imaju ograničene industrijske sektore, a njihove vlade su istorijski davale prioritet ekološkoj zaštiti.

Na osnovu istraživanja sprovedenog od think tank-a Energy & Climate Intelligence Unit, World Population Review, kao i ciljeva emisija dostavljenih UN-u kao dio nacionalno određenih doprinosa (NOD) zemalja Pariskom sporazumu iz 2015. Godine, ovo su zemlje koje kažu da su ugljenično negativne.

Butan

Malo himalajsko kraljevstvo Butan dalo je prioritet zaštiti svojih šuma od 1970-ih, kada je kralj Jigme Singye Wangchuck zalagao za privredu izgrađenu na održivom upravljanju šumama, a ne na krčenju šuma. Ova ideologija se nastavlja do danas, sa privredom koja se uglavnom zasniva na samoodrživoj poljoprivredi, održivom šumarstvu i turizmu. Oko 40% kopnene površine zemlje je zaštićeno, a nacionalni parkovi su svi povezani biološkim koridorima kako bi se omogućila slobodna migracija životinja.

Davanje prioriteta zaštiti prirode nije došlo po cijenu ekonomskog razvoja: godišnji realni rast BDP je u proseku 7,5% od 1980-ih, a stopa siromaštva među 800.000 građana zemlje pala je sa 36% u 2007. na 12% u 2017, kaže Svjetska banka.

Butan. Foto: www.abercrombiekent.co.uk

Surinam

Amazonska država Surinam, na severnoj obali Južne Amerike, je „ponor ugljenika od globalnog značaja“, prema drugom NOD-u te zemlje koji je podnijet UN-u.

Zemlja je među najšumovitijim nacijama na svijetu, sa 93% pokrivenosti šumama i niskim stepenom krčenja šuma. Njegovih 600.000 stanovnika takođe je slabo raspoređeno, sa 2,9 stanovnika po kvadratnom kilometru. Najnoviji NOD u zemlji obavezao se da će održati svoj ponor ugljenika, kao i da smanji emisije koje se i dalje proizvode iz sektora električne energije, poljoprivrede i transporta u zemlji.

Surinam. Foto: www.lonelyplanet.com

Panama

Atlantske prašume Paname pokrivaju 65% njene zemlje, što omogućava ovoj zemlji od 4,5 miliona stanovnika da bude neto ponor ugljenika. Ova zemlja je dom za više od 10.000 vrsta biljaka, a više od 33% njene kopnene površine je zaštićeno. Vlada zemlje se takođe obavezala da će pošumiti 50.000 hektara zemlje do 2050. godine.

Na COP26, Panama, Surinam i Butan su formirali formalni savez „zemalja sa negativnim emisijama ugljenika“, kako bi pozvali na preferencijalnu trgovinu i određivanje cijena ugljenika kako bi podržali, kao i da bi podstakli zemlje da postanu ponori ugljenika.

Panama. Foto: insiderjourneys.co.uk

Gvajana

Iako su se samo tri zemlje pridružile savezu zemalja sa negativnim emisijama ugljenika na COP26, nekoliko drugih zemalja kaže da su ugljen-negativne u svom NOD-u.

Jedna od njih je Gvajana, još jedna amazonska nacija na sjevernoj obali Južne Amerike, koja je takođe među zemljama sa najvećim prašumskim pokrivačem na svijetu (85%). Državni NOD kaže da je to „jedna od samo nekoliko zemalja koje su neto ponori ugljenika“. Šume u zemlji od 14,48 miliona hektara su uglavnom stare i stoga imaju neuobičajeno visoku gustinu ugljenika, do 350 tona po hektaru.

Gvajana. Foto: www.elucabista.com

Komorska ostrva

Sastoje se od četiri vulkanska ostrva koja se nalaze uz obale Tanzanije, Mozambika i Madagaskara, Komorska ostrva takođe kažu da su neto ponor ugljenika u svom NOD-u. U dokumentu se navodi da su u 2015. godini neto emisije zemlje bile -1.714 kt CO₂eq.

Ova država ima oko 800.000 stanovnika, ali za razliku od drugih ponora ugljenika, gusto je naseljena, sa 400 stanovnika po kvadratnom kilometru koncentrisani u glavnim obalnim gradovima. Poljoprivreda, ribarstvo i stočarstvo doprinose oko 50% ekonomije zemlje, a Svjetska banka ih rangira kao niže srednjeg prihoda.

Komorska ostrva. Foto: www.comorosmayottetours.com

Gabon

Smješten duž ekvatora u Centralnoj Africi, Gabon je jedna od šest zemalja koje se nalaze u prašumama Konga. Kongo je zabilježio najniže nivoe krčenja šuma u ​​21. vijeku od svih glavnih regiona kišnih šuma, i vjeruje se da je to jedina velika prašuma koja ostaje neto ponor, a ne emiter ugljenika.

Procjenjuje se da Gabon ima 2,3 miliona ljudi, a 88% države je pošumljeno. Drugi NOD u zemlji, objavljen u julu 2022., obavezuje zemlju da ostane neto ponor ugljenika održavajući stopu apsorpcije od najmanje 100 Mt CO₂eq godišnje nakon 2050. godine.

Istovremeno, izvoz sirove nafte je glavni oslonac ekonomije zemlje, doprinoseći oko 40% BDP-a zemlje.

Gabon. Foto: www.dronestagr.am

Madagaskar

Madagaskar je još jedna zemlja u prašumi koja kaže da je neto ponor ugljenika u svom NOD-u, procjenjujući njegovu neto apsorpciju ugljenika na 24 Mt CO₂eq u 2020. godini. Ovo je, međutim, znatno ispod 203 Mt CO₂eq, što se u dokumentu navodi da je zemlja apsorbovala 2000. godine. NOD dodaje da će zemlja do 2030. godine, postati neto emiter od 22 Mt CO₂eq, ako se trenutni kurs ne promeni.

Većina ljudi koji žive tamo radi u sektoru poljoprivrede i ribarstva, a zemlja je i dalje nedovoljno razvijena, sa samo 20 odsto domaćinstava koja imaju pristup električnom osvjetljenju, kaže NOD. Oko 12% zemlje su zaštićena područja, ali krčenje šuma je veliko, sa 25% drveća u zemlji izgubljenih od 2000. godine, prema Global Forest Watch-u.

Madagaskar. Foto: www.lonelyplanet.com

Niue

Pacifička ostrvska država Niue sastoji se od jednog vulkanskog ostrva koje se nalazi između Tonge, Samoe i Kukovih ostrva. Formira se od koralnih ostrva i veoma je ranjiva na efekte klimatskih promjena. Glavni grad, Alofi, uništen je ciklonom kategorije 5, 2004. godine, vremenskim događajem koji će postati sve češći kako se planeta zagrijava.

NOD Niuea navodi da je njegov doprinos globalnim emisijama manji od 0,0001% i da je zemlja „neto ponor s obzirom na rast naših šuma“.

Niue. Foto: www.squarespace-cdn.com

A kakva je situacija kod nas?

Znamo da Crna Gora još uvijek nije zemlja sa neto nultom emisijom, što znači da su njene emisije gasova staklene bašte i dalje veće od količine emisija koje se uklanjaju iz atmosfere. 

Međutim, postavljen je cilj da se do 2050. godine postigne neto nulta emisija, što bi zahtijevalo da se značajno smanji emisija gasova staklene bašte, kao i da se implementiraju mjere za uklanjanje ugljen-dioksida i drugih gasova staklene bašte iz atmosfere.

Most Đurđevića Tare. Foto: www.terra-balka.com

Da bi postigli ovaj cilj, obavezali smo se da smanjimo emisiju gasova staklene bašte za 30% do 2030. godine u poređenju sa nivoom iz 1990. godine, a postavljeni su i ciljevi za povećanje korišćenja obnovljivih izvora energije poput energije vjetra i sunca. Uvedene su politike i programi za promovisanje energetske efikasnosti, održivog transporta i prakse održivog korišćenja zemljišta.

Iako će biti potrebni značajni napori i ulaganja za postizanje neto nulte emisije, Crna Gora preduzima korake ka ovom cilju i pokazuje posvećenost rješavanju izazova klimatskih promjena.

Prir. N.B.

Izvor: www.energymonitor.ai

ecoportal.me

Ecoportal je prvi crnogorski internet portal koji obrađuje novosti iz oblasti energetske tranzicijie, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori.

0 Comments
Inline Feedbacks
Podgledajte sve komentare

Čitajte još

ECO MNE

Crnoj Gori odobren projekat za sektor voda za otpornost na klimatske promjene

ECO MNE

Ekstremne suše i toplotni talasi – uočljive posljedice klimatskih promjena

ECO MNE

Zelena energija donosi i zelene poslove