Nije svaki klimatski scenario ispisan toplotnim talasima. Neki donose led. Zamislite da, uprkos zagrijavanju planete, evropske zime postanu brutalno hladne, s temperaturama koje padaju i do -48 stepeni Celzijusa, uz snažnije oluje i zaleđene obale Sjevernog mora. Zvuči kao naučna fantastika, ali to je scenario koji bi mogao postati stvarnost ako dođe do kolapsa jednog od najvažnijih klimatskih sistema na planeti – Atlantske meridionalne meridijanske cirkulacije, poznate kao AMOC.
Nova studija objavljena u časopisu Geophysical Research Letters, na čijem čelu je bio istraživač Rene van Westen sa Univerziteta u Utrehtu, upozorava da bi urušavanje ovog okeanskog sistema izazvalo „duboke klimatske i društvene posljedice“, uključujući ekstremna zahladnjenja širom Evrope, dok bi ostatak planete nastavio da se zagrijava. ,,Ovo je prvo istraživanje koje koristi kompleksan savremeni klimatski model kako bi ispitalo posljedice ovakvog scenarija’’, rekao je van Westen za CNN.
Šta je AMOC i zašto je toliko važan?
AMOC funkcioniše kao džinovska pokretna traka u Atlantskom okeanu – topli površinski tokovi nose vodu iz juđnih i tropskih krajeva ka sjeveru, gdje se ona hladi, postaje gušća, tone u dubine i potom se vraća nazad prema jugu. Na ovaj način, AMOC ima ključnu ulogu u regulisanju globalne klime, sprječavajući pregrijavanje južne hemisfere i istovremeno ublažavajući hladnoće na sjeveru.
Osim što stabilizuje klimatske uslove, ova cirkulacija raspoređuje i nutrijente u okeanu, održavajući zdravlje morskih ekosistema i ribljih populacija. No, rastuće temperature i otapanje slatke vode sa Grenlanda sve više narušavaju ravnotežu saliniteta i temperature koja pokreće AMOC, a brojna istraživanja već godinama upozoravaju da je ova struja u fazi slabljenja.
Kolaps AMOC-a: Hladna Evropa u toplom svijetu
U novom scenariju koji su modelirali naučnici, AMOC slabi za čak 80%, dok je globalna temperatura povećana za 2°C u odnosu na predindustrijski period (trenutno je na +1,2°C). Naučnici su analizirali kako bi izgledao svijet decenijama nakon kolapsa, kada se klima stabilizuje – i rezultati su alarmantni.
Dok bi Sjedinjene Američke Države nastavile da bilježe porast temperatura čak i u slučaju urušavanja AMOC-a, Evropa bi se suočila sa ozbiljnim zahlađenjem, posebno tokom zime.
Prema rezultatima London bi mogao da bilježi zimske temperature i do -19°C, a Oslo bi mogao pasti na -48°C! U glavnom gradu Norveške maksimalna dnevna temperatura ne bi prelazila 0°C tokom gotovo pola godine.
Morski led bi se širio južno sve do obala Skandinavije, Velike Britanije i Holandije. Pritom, povećana temperaturna razlika između sjeverne i južne Evrope dodatno bi pojačala mlaznu struju (jet stream), što bi dovelo do intenzivnijih i češćih oluja u sjeverozapadnom dijelu kontinenta.
„Ovo potpuno mijenja narativ. Trenutne politike planiraju budućnost koja je toplija, ali možda bismo morali da se pripremimo i za hladniju“, upozorava van Westen.
Kako bi što jasnije prikazali globalni razmjer ovih promjena, naučnici su kreirali interaktivnu mapu koja vizualizuje posljedice urušavanja AMOC-a širom planete.
Hlađenje nije dobra vijest
Iako se na prvi pogled može učiniti da bi hlađenje moglo ublažiti posljedice globalnog zagrijavanja, naučnici upozoravaju da je takva ideja opasno pojednostavljena. Van Westen naglašava da su društva u sjevernoj hemisferi nepripremljena za ovakve ekstreme.
Poljoprivreda bi bila teško pogođena, jer mnoge biljke ne podnose ekstremne hladnoće, infrastruktura bi mogla da popusti pod dugotrajno niskim temperaturama, a uz to bi i dalje postojali letnji toplotni talasi, koji će postajati sve drastičniji kako se klima bude zagrijavala.
Na drugoj strani planete, južna hemisfera bi doživjela još jače zagrijavanje, što bi dodatno produbilo globalne klimatske nejednakosti.
Ako temperatura poraste za 4°C – zagrijavanje ipak pobjeđuje
Naučnici su analizirali i šta bi se desilo u još toplijem svijetu – ako globalna temperatura poraste na oko 4°C iznad predindustrijskog nivoa. U tom slučaju, prema van Westenu, efekat zagrijavanja bi nadmašio hlađenje izazvano kolapsom AMOC-a. „U tom scenariju, signal zagrijavanja zapravo pobjeđuje.“
Ali to ne znači da smo bezbijedni – kolaps AMOC-a nosi i druge opasnosti, kao što su porast nivoa mora, učestalije poplave, posebno na sjeveroistoku SAD-a, gdje se to već sada primjećuje, kao i dugoročne posljedice za morske ekosisteme, usljed promjena u protoku nutrijenata.
Još uvijek nije izvjesno da će se desiti kolap AMOC-a, ali…
Stefan Rahmstorf, fizički okeanograf sa Univerziteta u Potsdamu, koji nije učestvovao u ovom istraživanju, rekao je za CNN da je studija veoma važna jer potvrđuje da bi kolaps AMOC-a imao „ogromne posljedice po evropsku klimu“.
Ipak, istakao je i da rezultati dolaze iz samo jednog modela, te da je potrebno više istraživanja sa različitim pristupima. Konačan ishod će, kako kaže, zavisiti od toga koji trend bude dominantniji: hlađenje usljed urušavanja struja ili zagrijavanje zbog nastavka klimatskih promjena.
I profesor Richard Allen, klimatolog sa Univerziteta u Redingu, koji takođe nije učestvovao u istraživanju, dodaje da ova studija nije konačna riječ, jer je i dalje veliko pitanje da li je AMOC zaista na ivici kolapsa. Ipak, upozorava: „Čak i sama mogućnost ovakvog crnog scenarija u narednim vijekovima ukazuje na hitnu potrebu da pažljivo pratimo promjene u našim okeanima.“
Najgori ishod nije nemoguć – a ni dalek
Kolaps AMOC-a možda se neće dogoditi sutra, ali mogućnost da se to desi u ovom vijeku je sve ozbiljnija. Ukoliko se ostvari, njegove posljedice ne bi bile samo klimatske – bile bi i ekonomske, zdravstvene, infrastrukturne i političke.
„Želimo da to izbjegnemo po svaku cijenu“, zaključuje van Westen.
Kako planeta sve jasnije osjeća posljedice klimatskih promjena, ova studija nas podsjeća da priroda ne funkcioniše linearno – kada poremetimo jedan ključni mehanizam, posljedice se mogu preliti na sve sfere života, i to na načine koje još ne razumijemo u potpunosti.
Izvor: CNN
Naslovna fotografija: Pixabay
