Sa sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena i u trenutku kada se traže nova rješenja za njihovo usporavanje, sve se češće čuju predlozi za primjenu radikalnih i još uvijek eksperimentalnih metoda za hlađenje planete. No, više od četrdeset uglednih naučnika koji proučavaju Arktik i Antarktik upozorava da bi takvi zahvati – poznati kao polarni geo-inženjering – mogli učiniti više štete nego koristi.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Science, istraživači su analizirali pet najčešće pominjanih geo-inženjerskih ideja vezanih za polarne regione i zaključili da nijedna ne ispunjava osnovne kriterijume izvodljivosti i bezbjednosti. Njihova poruka državama širom svijeta je jasna: umjesto oslanjanja na neprovjerene eksperimente, fokus mora ostati na onome što znamo da funkcioniše – postizanju neto nulte emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Geo-inženjering podrazumijeva namjerno intervenisanje u klimatski sistem Zemlje kako bi se ublažili efekti globalnog zagrijavanja. Neke metode su već prihvaćene – poput pošumljavanja ili tehnologija koje izvlače CO₂ iz atmosfere – i smatraju se dijelom napora ka dostizanju „neto nule“. No, kada je riječ o polarnim eksperimentima, naučnici upozoravaju da se ideje kreću daleko van granica realnog.
Šta podrazumijeva polarni geo-inženjering?
Zamislite scenario u kojem se milioni pumpi koriste za izlivanje morske vode preko arktičkog leda tokom zime, s ciljem da se led zadeblja i tako održi tokom ljeta. Ili plan u kojem se u atmosferu ispuštaju sitne reflektujuće čestice – aerosoli – kako bi se odbijala sunčeva svjetlost i smanjila temperatura Zemlje. Ove ideje, iako naizgled inovativne, mogle bi izazvati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.
Naučnici su posebno zabrinuti zbog potencijalnih poremećaja u globalnim vremenskim obrascima. A tu je i pitanje – ko bi imao pravo da odlučuje o primjeni ovakvih mjera, posebno u polarnim oblastima, gdje su međunarodni odnosi već kompleksni?
„Ako bi neka zemlja odlučila da primijeni geo-inženjering protivno volji drugih, to bi moglo izazvati ozbiljne geopolitičke tenzije u tim osjetljivim regionima“, upozorila je za BBC dr Valeri Mason-Delmot, klimatološkinja sa Univerziteta Paris Sakle.
Više problema nego rješenja
Iako teorijski moguće, većina ovih metoda je izuzetno skupa, tehnički zahtjevna i vremenski nedostižna. Jedna procjena, na primjer, sugeriše da bi bilo potrebno čak 10 miliona pumpi morske vode da bi se pokrilo svega 10% Arktika – što je logistički gotovo nezamislivo.
Još važnije – postoji rizik da ovakvi projekti stvore opasnu iluziju da postoji alternativno rješenje koje ne zahtijeva smanjenje emisija.
„Ako se takve ideje promovišu, mogu postati distrakcija – jer će neki ljudi pomisliti da postoji izlaz iz klimatske krize koji ne uključuje dekarbonizaciju“, kazao je za BBC profesor Martin Sigert, geonaučnik sa Univerziteta Ekseter i glavni autor studije.
„Naravno, to nije tačno – i zato smatramo da te ideje mogu biti potencijalno štetne.“
Potreba za više znanja – ali bez iluzija
Zanimljivo je da čak i oni naučnici koji se bave geo-inženjerskim istraživanjima priznaju da se takve tehnologije ne mogu posmatrati kao zamjena za smanjenje emisija.
„Smanjenje emisija mora biti prioritet. Gotovo sve što pokušamo biće uzaludno ako ne zaustavimo zagađenje“, rekao je za BBC dr Šon Ficdžerald, direktor Centra za klimatski oporavak na Univerzitetu Kembridž, koji je učestvovao u pojedinim projektima iz ove oblasti.
Iako vjeruje da neka rješenja treba istražiti, Ficdžerald priznaje da bi dalja ispitivanja mogla pokazati da su neka od njih jednostavno „besmislena“. Ipak, dodaje da bi dodatna naučna saznanja pomogla društvu da donosi informisane odluke – da li geo-inženjering može biti saveznik ili prepreka u borbi protiv klimatskih promjena.
Fokus mora ostati na suštini
Jedna vladina agencija iz Velike Britanije je nedavno objavila da će izdvojiti skoro 60 miliona funti za istraživanja vezana za geoinženjering, ali iz vlade istovremeno tvrde da ne planiraju njihovu primjenu. Ipak, autori studije smatraju da bi ti resursi bili daleko bolje iskorišćeni ako bi se usmjerili ka dekarbonizaciji i produbljenom istraživanju polarnih ekosistema.
U odgovoru za BBC, portparol britanske vlade izjavio je da je njihov prioritet „smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte izazvanih ljudskim aktivnostima i prilagođavanje neizbježnim posljedicama klimatskih promjena.“
Ovaj izvještaj jasno stavlja do znanja: rješenja koja djeluju brzo i spektakularno često nisu ona koja zaista mijenjaju stvari. Borba protiv klimatskih promjena ne može se svesti na inženjerske trikove nad najosjetljivijim djelovima planete. Potrebne su duboke, sistemske promjene – i hrabrost da se uhvatimo ukoštac s uzrocima, a ne samo s posljedicama.
J.M.
Izvor: BBC
Naslovna fotografija: Unsplash
