Najuzbudljiviji spoj obnovljive energije današnjice ne nalazi se na krovovima ni u pustinjama, već – na vodi. Tehnologija poznata kao plutajući solarni paneli, ili flotovoltaici, koristi površinu vještačkih jezera i akumulacija za proizvodnju električne energije. Paneli su postavljeni na plutajuće platforme koje lebde na vodi, generišući struju dok istovremeno pružaju hladovinu, čime se smanjuje isparavanje.
Jedna od ključnih prednosti ove tehnologije jeste što nije potrebno krčiti šume niti zauzimati obradivo zemljište da bi se izgradile solarne farme. Dodatno, voda hladi panele, čime se povećava njihova efikasnost. Naučna istraživanja pokazuju da bi čak i djelimična upotreba svjetskih jezera i akumulacija za flotovoltaike mogla obezbijediti gotovo trećinu ukupne godišnje potrošnje električne energije Sjedinjenih Američkih Država. O ovoj temi nedavno je objavljena i opsežna studija u časopisu Nature Water, koja detaljno analizira potencijal flotovoltaika i njihove moguće uticaje na biodiverzitet.
Očekuje se da će tržište flotovoltaika rasti prosječno za čak 23% godišnje od 2025. do 2030. godine. Međutim, kako se njihova upotreba širi, naučnici sve više istražuju njihov uticaj na vodene ekosisteme. Sjenka koju paneli stvaraju može smanjiti rast određenih algi koje su hrana za neke vrste, ali istovremeno može pomoći u sprečavanju rasta toksičnih algi. Plutajuće platforme mogu otežati slijetanje vodenim pticama, ali mogu im poslužiti i kao zaklon od predatora.
Na osnovu dosadašnjih saznanja, smatra se da se dizajn ovih sistema može dodatno unaprijediti tako da istovremeno maksimizira proizvodnju električne energije i doprinosi očuvanju biodiverziteta. Na primjer, u periodima kada su ptice posebno osjetljive, poput sezona gniježđenja ili migracija, moguće je privremeno obustaviti radove ili prilagoditi raspored panela kako bi se propustilo više svjetlosti do površine vode.
Plutajući solarni paneli se uglavnom postavljaju na vještačkim vodnim tijelima kao što su akumulacije i bazeni za preradu otpadnih voda. Paneli su isti kao oni na krovovima, a postavljaju se na splavove usidrene za dno jezera ili pričvršćene za obalu. Inženjeri ih prilagođavaju specifičnostima svakog lokaliteta, vodeći računa o kolebanjima nivoa vode tokom godine, kako se platforme ne bi nasukale u sušnim sezonama.
U slučajevima kada je akumulacija povezana sa hidroelektranom, plutajući paneli mogu dodatno doprinijeti stabilnosti energetskog sistema. Tokom ljeta, kada je vodostaj niži, solarna energija može nadomjestiti pad u hidroprodukciji. Zimi, iako ima manje sunčeve svjetlosti, povećani dotoci vode omogućavaju veću proizvodnju iz hidroelektrane. Ovakav hibridni pristup doprinosi ravnomjernijoj proizvodnji električne energije tokom cijele godine i smanjenju oscilacija u energetskom sistemu.
Iako su akumulacije vještačke, u njima se razvijaju kompleksni vodeni ekosistemi koji mogu biti osjetljivi na promjene koje donosi ugradnja flotovoltaika. Naučnici ističu da će svaki sistem neizbježno izmijeniti stanište, ali da te promjene ne moraju nužno biti negativne. Na primjer, neke vrste riba se mogu skrivati ispod panela kako bi izbjegle grabljivice, dok ptice koje se hrane ribom mogu iskoristiti tu priliku za lakši ulov. Ove interakcije pokreću čitav lanac ekoloških promjena, koje zahtijevaju dugoročno posmatranje i istraživanje.
Neki paneli su već posmatrani kao privremeno stanište za ptice selice koje se na njima odmaraju tokom putovanja. Međutim, postoji i niz složenih efekata koji tek treba da se istraže. Smanjena količina svjetlosti može usporiti fotosintezu algi koje predstavljaju osnovnu hranu za zooplanktone. To može uticati na cijeli lanac ishrane — od manjih vodenih organizama do riba i ptica koje ih love. S druge strane, neke vrste koje bolje uspijevaju pri smanjenom osvjetljenju mogle bi se čak i razmnožiti u većem broju.
Još jedan važan faktor je stepen pokrivenosti: paneli koji zauzimaju 80% površine jezera imaju sasvim drugačiji uticaj nego oni koji pokrivaju 30%. Upravo zato se u laboratorijskim i terenskim uslovima testiraju različiti modeli, kako bi se shvatilo kakve posljedice različiti nivoi pokrivenosti imaju na rast algi i ukupnu ravnotežu ekosistema.
Nijedno vodeno tijelo nije isto — svako ima svoje klimatske, biološke i hemijske specifičnosti. Zato će se i efekti flotovoltaika razlikovati od lokacije do lokacije. Zbog toga naučnici ističu važnost pametnog planiranja i prilagođenog dizajna sistema, u saradnji sa proizvođačima i institucijama koje upravljaju zaštićenim područjima i vodenim resursima.
Na kraju, balans između razvoja obnovljivih izvora energije i očuvanja prirode nije samo moguć, već i neophodan. Tehnologija flotovoltaika, ako se implementira pažljivo i uz uvažavanje lokalnih ekoloških uslova, može predstavljati savršen primjer kako energetska tranzicija može ići ruku pod ruku sa zaštitom biodiverziteta.
Jasmin Murić
