Naučnici upozoravaju da čovječanstvo danas troši više resursa nego što Zemlja može dugoročno da obnavlja, a posljedice takvog obrasca već se ogledaju kroz klimatske promjene, degradaciju ekosistema i rastuću nesigurnost u snabdijevanju hranom i vodom. Istraživanje objavljeno u časopisu Environmental Research Letters donosi zabrinjavajuću procjenu da je ljudska populacija već premašila održivi kapacitet planete, odnosno granicu unutar koje prirodni sistemi mogu da podržavaju ljudske potrebe bez trajnog narušavanja sopstvene stabilnosti.
Autori studije ističu da se ne radi o predviđanju iznenadnog kolapsa civilizacije, već o pokušaju da se realno sagledaju dugoročni trendovi koji će oblikovati budućnost čovječanstva. Njihov zaključak je jasan: nastavak rasta stanovništva uz postojeće obrasce potrošnje dodatno će povećavati pritisak na prirodne sisteme od kojih zavisi savremeno društvo.
Istraživački tim analizirao je više od dva vijeka podataka o svjetskoj populaciji, prateći promjene u broju stanovnika i stopama rasta kroz različite istorijske periode. U radu je učestvovao i pokojni profesor Paul Ehrlich, jedan od najpoznatijih svjetskih biologa koji se decenijama bavio pitanjima prenaseljenosti i ekoloških ograničenja.
Prema nalazima studije, period do sredine 20. vijeka obilježio je ubrzan rast stanovništva. Kako se broj ljudi povećavao, rasla je i potreba za energijom, hranom i resursima, ali su se istovremeno razvijale nove tehnologije i inovacije koje su omogućavale dalji rast populacije. Drugim riječima, veći broj ljudi stvarao je uslove za dodatni razvoj koji je podržavao još veći broj stanovnika.
Međutim, početkom šezdesetih godina prošlog vijeka dolazi do promjene tog obrasca. Iako je svjetska populacija nastavila da raste, stopa rasta počela je postepeno da usporava. Glavni autor studije, profesor Corey Bradshaw sa Univerziteta Flinders u Australiji, ovu fazu naziva „negativnom demografskom fazom“.
„To znači da dodavanje novih stanovnika više ne dovodi do bržeg rasta populacije. Na osnovu naših analiza procjenjujemo da bi, ukoliko se sadašnji trendovi potraju, broj ljudi na Zemlji mogao dostići vrhunac između 11,7 i 12,4 milijarde tokom kasnih 2060-ih ili 2070-ih godina“, navodi Bradshaw.
Ipak, autori upozoravaju da sama činjenica da planeta trenutno može da podrži više od osam milijardi ljudi ne znači da je takvo stanje održivo. Naprotiv, smatraju da je današnji broj stanovnika moguć prvenstveno zahvaljujući intenzivnoj upotrebi fosilnih goriva i ubrzanom iskorišćavanju prirodnih resursa.
Prema njihovim procjenama, održiv broj stanovnika Zemlje bio bi znatno manji od današnjeg i bliži nivou koji je postojao sredinom prošlog vijeka. Proračuni istraživačkog tima pokazuju da bi planeta mogla dugoročno da podrži oko 2,5 milijarde ljudi, pod uslovom da svi žive uz pristojan životni standard i unutar granica koje prirodni sistemi mogu da podnesu. Kada se ta procjena uporedi sa današnjih približno 8,3 milijarde stanovnika, postaje jasna veličina jaza između održivosti i stvarnosti.
Autori smatraju da su fosilna goriva decenijama prikrivala posljedice prekoračenja ekoloških granica. Jeftina i dostupna energija omogućila je rast poljoprivredne proizvodnje, industrijski razvoj i širenje globalne ekonomije. Istovremeno, isti procesi doprinijeli su porastu emisija gasova sa efektom staklene bašte, zagađenju i ubrzanoj degradaciji životne sredine.
Analiza je pokazala i snažnu povezanost između veličine ljudske populacije i niza ekoloških pokazatelja tokom posljednjih decenija. Veći broj stanovnika bio je povezan sa rastom globalnih temperatura, povećanjem ekološkog otiska i rastom emisija ugljen-dioksida.
Posebno zanimljiv zaključak studije jeste da je ukupna veličina populacije imala snažniji uticaj na promjene u životnoj sredini nego sama potrošnja po stanovniku posmatrana odvojeno. Drugim riječima, broj ljudi i nivo potrošnje zajedno oblikuju pritisak koji čovječanstvo vrši na planetu.
Bradshaw upozorava da bi nastavak sadašnjeg kursa mogao dovesti do sve ozbiljnijih društvenih i ekoloških problema.
„Sistemi koji održavaju život na Zemlji već su pod značajnim opterećenjem. Bez brzih promjena u načinu na koji koristimo energiju, zemljište i proizvodimo hranu, milijarde ljudi suočiće se sa sve većom nestabilnošću. Ova ograničenja nisu teorijska, ona se već sada manifestuju u stvarnom svijetu“, kaže on.
Među mogućim posljedicama prekoračenja Zemljinog biokapaciteta istraživači navode intenzivnije posljedice klimatskih promjena, dalji gubitak biodiverziteta, smanjenje sigurnosti snabdijevanja hranom i vodom, kao i rast društvenih nejednakosti.
Ipak, autori ne smatraju da je takav razvoj događaja neizbježan. Naprotiv, naglašavaju da još postoji prostor za djelovanje, ali da će ono zahtijevati promjene u načinu na koji društva upravljaju prirodnim resursima. Prema njihovom mišljenju, buduće generacije će moći da žive bezbjedno i održivo samo ukoliko se preispita način korišćenja zemljišta, vode, energije i sirovina, uz istovremeno stabilizovanje rasta stanovništva i smanjenje prekomjerne potrošnje.
„Manje populacije i niži nivoi potrošnje donose bolje ishode i za ljude i za planetu. Prozor za djelovanje postaje sve uži, ali značajne promjene su i dalje moguće ukoliko države budu sarađivale“, poručuje Bradshaw.
Istraživači se nadaju da će njihovi nalazi podstaći vlade, međunarodne organizacije i lokalne zajednice da više pažnje posvete dugoročnom planiranju i uvažavanju ekoloških granica planete.
„Odluke koje budemo donosili tokom narednih decenija odrediće dobrobit budućih generacija i otpornost prirodnog svijeta koji održava sav život na Zemlji“, zaključuje profesor Bradshaw.
J.M.
Naslovna fotografija: Magnific
