Dok Glavni grad Podgorica intenzivno radi na planiranju izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u selu Botun, mještani ovog zetskog naselja sve odlučnije iskazuju protivljenje – poručujući da takvom projektu nije mjesto u neposrednoj blizini njihovih domova.
Ecoportal je tim povodom zaprimio pismo Bojana Bašanovića, dugogodišnjeg ekološkog aktiviste i jednog od stanovnika Botuna, koji u ime većine svojih komšija iznosi argumente protiv predložene lokacije za izgradnju PPOV.
Iz uvjerenja da glas lokalne zajednice zaslužuje da bude saslušan i da objektivno informisanje podrazumijeva i prostor za drugačiji stav, ovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
,,Posljednjih dana, putem različitih platformi — od strane Glavnog grada, preduzeća Vodovod i kanalizacija, nažalost, i pojedinih tzv. građanskih aktivista i NVO — svjedočimo bezprizornoj hajci i agresivnom spinovanju javnosti: kao da su stanovnici Botuna jedini problem u zemlji koji zaustavljaju progres crnogorskog društva, i zbog kojih će Podgorica ostati bez 100 miliona eura EU granta. Pokušava se stvoriti narativ da mi želimo da „uništimo” Podgoricu, da se mještani Botuna i Zete zalažu za degradaciju životne sredine i njeno dalje urušavanje, iz ličnih interesa, promovišući zastarjele tehnologije PPOV-a, za koje prvi put za mojih dvadesetak godina bavljenja ekologijom čujem da ih hvale.
Kao da ne živimo u istoj zemlji, kao da neki nisu imali priliku da posjete ista takva PPOV, razgovaraju sa mještanima i turistima nakon prethodnog pisanja medija o štetnim i negativnim uticajima, a posebno nakon prethodnih izvještaja o štetnim uticajima decenijskog izvoza kanalizacionog mulja u Albaniju, koja je to prije par godina zabranila…
Neki su išli toliko daleko da su govorili da vjeruju da će država pokazati snagu protiv mještana koji na miran i civilizovan način pružaju otpor izgradnji PPOV-a u Botunu. Slično tome, gradonačelnik Ivan Vuković je prije nekoliko godina „prijetio” da razmišlja da pošalje nekoliko momaka iz Podgorice „da se obračunaju s mještanima Botuna”. A isti ti aktivisti nikada se nijesu udostojili da posjete mještane, da vide u kakvim uslovima žive, šta su dosad proživjeli i sa čime se suočavaju. Crnogorskoj javnosti je poznato koliku su žrtvu do sada podnijeli mještani Botunai Gornje Zete — od KAP-a, basena crvenog mulja i drugih zagađivača — da smo, zamislite, mi, od „žrtve postali dželati”! Ali, neka ih — za slobodu izražavanja su se borili, ne zamjeramo im: „uvrede su argumenti onih koji nijesu u pravu.” To više govori o njima samima.
O pitanju ekološke ugroženosti Botuna i Zete govori se decenijama. Višedecenijski problemi — zastarjela tehnologija KAP-a, koja ne samo da ruži estetsku vrijednost prostora Zete i glavnog grada, već predstavlja značajan zdravstveni i ekološki rizik… baseni crvenog mulja čija je brana, po izvještaju Državne komisije, popustila na nekoliko mjesta i prijeti izlijevanjem, svakodnevno ugrožavaju vazduh, zemljište, podzemne i nadzemne vode Gornje Zete i kompletne Zetske ravnice — a država i nadležne institucije to ne primjećuju i ne nude rješenja!
Na prostoru KAP-a nalazi se i deponija čvrstog komunalnog otpada, a taj prostor godinama se pokazuje kao najpogodniji za izgradnju nacionalne deponije opasnog otpada, gdje bi se otpad iz cijele Crne Gore skladištio na tom lokalitetu. Tu je i veliki broj neuređenih odlagališta različitih vrsta otpada, ugrožen vodotok i vodoizvorište „Bolje sestre”, iz kojeg se snabdijeva pijaćom vodom gotovo cijelo crnogorsko primorje, kao i drobilična postrojenja i asfaltne baze. Da ne govorim o opasnom otpadu “grit” koji je prošle godine završio u Zeti, gdje mu se izgubi svaki trag… Nijesmo čuli te građanske aktiviste i NVO da ikada progovore o tome.
Pored svega, Glavni grad, uz prećutnu saglasnost države i međunarodne zajednice, uprkos 21-godišnjem protivljenju mještana Botuna — jasno iskazanom na javnim raspravama i u informisanju javnosti — želi da nam nametne PPOV Podgorice po svaku cijenu, što je, zamislite, van svih zabilježenih evropskih i demokratskih praksi: bez prethodnog mjesnog ili opštinskog plebiscita i saglasnosti opštine Zeta, na čijoj se teritoriji projekat nalazi… nastavljajući devastaciju prostora.
Pozivam državu i Delegaciju EU u Podgorici da se aktivno uključe i pomognu u rješavanju ekoloških problema u Botunu i Zeti. Po ko zna koji put ponavljamo: nijesmo protiv PPOV-a, ali jesmo protiv gradnje na lokaciji u Botunu, gdje su u blizini naših domova već dvije ekološke „bombe” (baseni crvenog mulja i deponija čvrstog otpada KAP-a), i još treća – planirani kolektor – za koju, gospodo, nijesmo spremni!
Svjestan cjelokupne situacije, odgovorno tvrdim: baseni crvenog mulja i deponija KAP-a neuporedivo su štetniji i opasniji po zdravlje stanovništva, te zahtijevaju najhitnije rješenje! To mora biti prioritet svih prioriteta za državu i EU, ako zaista misle da su ekološki orijentisani. Ovo je požar — a oni pričaju o novogodišnjoj prskalici, poređenja radi. Podsjećam ih da smo mi evropski orijentisani te da znamo da se 1/3 zakonodavstva EU odnosi na ekologiju.
Ponudili smo rješenje za kolektor — lokaciju na Ćemovskom polju (preko puta Logističkog centra Volija), koja je nenaseljena, nalazi se na samo par stotina metara od predložene lokacije, na istoj nadmorskoj visini, tako da njihov glavni argument o gravitaciji mulja apsolutno ne stoji, i ne bi bilo dodatnih troškova. Takođe, Glavni grad ne bi imao dodatnih troškova. Lokacija je pored magistralnog puta, sa savršenom saobraćajnom infrastrukturom. Tehničku vodu za koju tvrde da će biti A1 kvaliteta mogu koristiti za navodnjavanje čempresne šume na Ćemovskom polju, eventualno Plantaže za breskvare, vinograde i maslinjake, čime bi se princip održivosti u potpunosti poštovao.
Elaborat i njegovi autori su, po mnogo čemu, upitni. Kumulativni efekat degradirane i zagađene životne sredine (gdje su KAP, baseni crvenog mulja i planirano postrojenje) isključuje svaku mogućnost unošenja dodatnog elementa zagađenja. Na takvim mjestima ne smije se ništa dodavati što bi moglo dodatno ugroziti životnu sredinu.
PPOV u Botunu nije samo infrastrukturni problem — to je pitanje demokratije, prava na zdravu životnu sredinu i participaciju lokalnih zajednica, na čemu EU kontinuirano insistira. Botun i Zeta su, od početka, morali biti uključeni i aktivno učestvovati — jer bez slaganja i učestvovanja mještana, ovakvi projekti nijesu samo ekološki, već i društveno i politički neprihvatljivi.
Poruka je jasna: Zetu i Botun treba čuvati od prisilnih i neodgovornih rješenja koja ugrožavaju životnu sredinu i društveni mir građana.’’
J.M.
M.V.
