Poslije vode, pijesak je najeksploatisaniji prirodni resurs na planeti. Međutim, njegovo vađenje iz mora, rijeka, plaža i kamenoloma ima ogroman uticaj na životnu sredinu i okolne zajednice.
Nova studija istraživača sa Univerziteta u Ženevi (UNIGE) i Instituta za održive minerale (SMI) Univerziteta u Kvinslendu je otkrila da bi postepena promjena u preradi minerala mogla drastično da smanji količinu mineralnog otpada – najobimnijeg toka otpada na svijetu – istovremeno stvarajući održiv izvor pijeska. Izrađen kao „ruda-pijesak”, ovaj materijal ima potencijal da istovremeno odgovori na dva globalna izazova održivosti.
Beton, asfalt, staklo, elektronski čipovi: pijesak ima mnogo primjena. Sastavljen od sitnih mineralnih čestica, ovaj frakcijski (agregatni) materijal dolazi iz osjetljivih dinamičnih sredina kao što su mora, plaže, jezera i rijeke ili iz statičnih kopnenih sredina kao što su riječni nanosi i kamenolomi.
Procjenjuje se da se godišnje upotrijebi 50 milijardi tona pijeska. Tokom protekle dvije decenije potražnja se utrostručila najviše zbog urbanizacije i rasta broja stanovnika, trenda za koji se očekuje da će intezivirati upotrebu ovog agregata u količinama značajno većim od pomenute do 2030.
Pored rizika od lokalnih nestašica, vađenje takve količine pijeska ima ekološke i društvene posljedice. Na primjer, to dovodi do erozije na obalama rijeka što značajno povećava rizik od poplava. U nekim zemljama iskopavanje pijeska je izazvalo nestašicu sredstava za život u lokalnim zajednicama.
Dva izazova održivosti sa jednim rješenjem
Istraživači sa Univerziteta u Ženevi (UNIGE) i sa Instituta za održive minerale na Univerzitetu Kvinslend (UK), Australija, istražili su potencijal održive alternative prirodnom pijesku. Ovaj materijal, predstavljen u skorašnjem izvještaju, nazvan je „ruda-pijesak“.
Jedan od istraživača, Paskal Peduci, navodi da „ruda-pijesak“ ima najveći potencijal kada se govori o smanjenju količine pijeska uzetog iz prirodnog okruženja.
Proizvodnja „ruda-pijeska“ može pomoći u smanjenju proizvedene količine mineralnog rudarskog otpada, a samim tim i daljem nagomilavanju jalovine u rudnicima. Mineralni otpad nakon ekstrakcije rude trenutno predstavlja najveći tok otpada na planeti, čija se količina procjenjuje na 30 do 60 milijardi tona godišnje. Odvajanje i ponovno korišćenje ostataka materijala nalik pijesku nastalih nakon izvlačenja metala iz rude ne samo da bi značajno smanjilo količinu otpada koji se stvara, već bi takođe moglo da stvori odgovoran i održiv izvor pijeska.
Kroz dvanaestomjesečnu studiju vršeno je uzimanje uzoraka i istraživanje osobina pijeska nakon obrade gvozdene rude.
Nakon analize hemijskih svojstava i određenih operacija rafiniranja, istraživači su uspjeli da dokažu da bi dio toka materijala koji bi inače završio među ostacima kao otpad iz rudarstva mogao da se koristi kao zamjena za građevinski i industrijski pijesak, na isti način kao i reciklirani.
Mapiranjem lokacija rudnika širom svijeta i modeliranjem globalne potrošnje pijeska, otkrili smo da skoro trećina rudnika može pronaći neki vid potražnje za rudnim pijeskom u dometu od 50 km. Ovo bi moglo doprinijeti smanjenju obima proizvodnje jalovine za najmanje 10 odsto u svakom od tih rudnika.
-Istovremeno, skoro polovina globalnog tržišta pijeska (po zapremini) mogla bi da pronađe lokalni izvor rudnog pijeska („ruda-pijeska“). Na primjer, rudni pijesak bi potencijalno mogao da zamijeni milijardu tona pijeska koji je u potražnji samo u Kini – objašnjava Danijel Franks.
Pored toga, procjena životnog ciklusa „ruda-pijeska“ pokazuje da bi zamjena pijeska prirodnog porijekla rudnim pijeskom potencijalno mogla dovesti do neto smanjenja emisija ugljenika tokom proizvodnje pijeska. Međutim, emisija ugljenika iz transporta i dalje je ključna stvar koju treba razmotriti.
Prednost za rudarske kompanije
-Razmatranje koproizvodnje rude i pijeska je značajna prednost za rudarske kompanije: smanjuje se velika količina jalovine koja ometa operativne rudarske aktivnosti, a istovremeno može da generiše dodatne prihode. „Ruda-pijesak“ je korak ka rudniku bez jalovine – objašnjava Paskal Peduci.
Zemlje u razvoju imaju manje mogućnosti za korišćenje recikliranih zrnastih materijala s obzirom na njihovu noviju infrastrukturu.
Nova UNEA rezolucija o „Ekološkim aspektima upravljanja mineralima i metalima“ poziva na jačanje naučnog, tehničkog i političkog znanja u vezi sa pijeskom kako bi se podržale globalne politike i akcije.
Prir. M.L.
Izvor: sciencedaily.com
