Rasprave o obnovljivim izvorima energije godinama se uglavnom vraćaju na ista pitanja. Kritičari upozoravaju da je njihova izgradnja preskupa, da proizvodnja energije iz sunca i vjetra nije dovoljno pouzdana i da se iza „zelene tranzicije“ kriju značajni ekološki troškovi. Dio tih dilema imao je realno uporište u periodu kada su ove tehnologije tek ulazile na tržište i kada su njihovi kapaciteti bili ograničeni.
Međutim, podaci koji danas stižu iz energetskog sektora pokazuju da se situacija ubrzano mijenja. Tokom 2025. godine u svijetu je instalirano čak 692 gigavata novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, čime je ukupna globalna snaga obnovljive energije premašila 5.149 gigavata. To sada predstavlja gotovo polovinu svih instaliranih energetskih kapaciteta na planeti.
U takvom kontekstu, sve je više analiza koje pokušavaju da razdvoje činjenice od dugogodišnjih percepcija o čistoj energiji.
Pad cijena promijenio ekonomsku računicu
Jedna od najčešćih tvrdnji o obnovljivim izvorima energije bila je da oni ne mogu opstati bez velikih državnih subvencija. Međutim, izvještaj Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) iz 2024. godine pokazao je da je 91% novih projekata obnovljive energije u svijetu bilo jeftinije od najjeftinije nove opcije zasnovane na fosilnim gorivima.
Promjena koja se dogodila u posljednjih petnaest godina bila je izuzetno brza. Solarni fotonaponski sistemi su 2010. godine bili oko pet puta skuplji od fosilnih goriva, dok su danas u prosjeku 41% jeftiniji. Sličan trend bilježi i energija vjetra na kopnu, koja je sa nekadašnje cjenovne razlike od 23% iznad uglja i gasa prešla na nivo koji je danas oko 53% jeftiniji.
Ovaj zaokret nije važan samo iz perspektive energetskih kompanija. Prema procjenama, prelazak na obnovljive izvore tokom 2024. godine donio je globalne uštede od oko 467 milijardi američkih dolara kroz smanjene troškove za gorivo.
Za razliku od fosilnih goriva, čije cijene snažno zavise od tržišnih i geopolitičkih kretanja, energija vjetra i sunca nakon instalacije praktično nema trošak goriva. Cijena prirodnog gasa je tokom posljednje decenije oscilovala od manje od dva dolara do devet dolara po milionu britanskih termalnih jedinica (MMBtu), dok su solarni i vjetroenergetski sistemi mnogo manje izloženi takvim šokovima.
Problem pouzdanosti više nije isti kao prije deset godina
Jedna od najvećih tehničkih kritika obnovljivih izvora odnosila se na njihovu povremenu proizvodnju. Sunce ne sija uvijek, a vjetar ne duva konstantno, zbog čega su elektroenergetski sistemi dugo zavisili od rezervnih kapaciteta iz fosilnih goriva.
Ipak, razvoj baterijskih sistema za skladištenje energije značajno je promijenio način na koji elektroenergetske mreže funkcionišu. Prema podacima IRENA-e, cijena potpuno instaliranih baterijskih sistema pala je za čak 93% između 2010. i 2024. godine. Takve baterije danas imaju ključnu ulogu u stabilizaciji mreže. One mogu da reaguju na promjene u proizvodnji u roku od nekoliko milisekundi, skladište viškove solarne energije tokom dana i isporučuju tu energiju u večernjim satima kada je potrošnja najveća.
Koliko brzo raste povjerenje u ove tehnologije pokazuje i primjer Sjedinjenih Američkih Država. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) procjenjuje da će tokom 2026. godine u SAD-u biti pušteno u rad 24 gigavata novih sistema za skladištenje energije na nivou elektroenergetske mreže. Time bi bio oboren rekord od 15 gigavata postavljen samo godinu ranije.
Posebno je značajno što obnovljivi izvori energije zajedno sa skladištenjem sada čine čak 93% svih novih velikih energetskih kapaciteta u SAD-u, dok prirodni gas učestvuje sa svega 6,3 gigavata.
Uz pitanje stabilnosti sistema, obnovljivi izvori sve više postaju i pitanje energetske bezbijednosti. IRENA je u aprilu ukazala da, usljed novih tenzija na Bliskom istoku, brojne države ubrzavaju ulaganja u sunce i vjetar jer ti izvori energije nisu podložni izvoznim embargoima niti naglim cjenovnim poremećajima na tržištu energenata.
Koliki je stvarni ekološki otisak?
Kritike koje se odnose na ekološki otisak obnovljivih izvora energije nisu potpuno neutemeljene. Eksploatacija sirovina potrebnih za proizvodnju solarnih panela i vjetroturbina zaista ima određene posljedice po životnu sredinu, a sama proizvodnja opreme zahtijeva energiju i resurse. To su pitanja koja se kontinuirano analiziraju i unapređuju. Ipak, podaci pokazuju da je ukupni uticaj ovih tehnologija daleko manji od uticaja fosilnih goriva.
Istraživanje Nacionalne laboratorije za obnovljivu energiju SAD pokazuje da vjetroturbine emituju oko 13 grama CO₂ po kilovat-satu proizvedene energije, dok solarni sistemi emituju oko 43 grama. Poređenja radi, prirodni gas proizvodi oko 486 grama, a ugalj čak 1.001 gram CO₂ po kilovat-satu.
To praktično znači da je ugalj gotovo 80 puta intenzivniji po pitanju emisija ugljenika od energije proizvedene iz vjetra.
Analize životnog ciklusa dodatno pokazuju da čak ni najveće procjene emisija za solarne i vjetroelektrane nijesu više od najnižih procjena emisija za gasne elektrane. Prosječna solarna elektrana ili vjetroturbina ugljenični trošak svoje proizvodnje nadoknadi nakon nekoliko mjeseci rada, a zatim narednih 25 do 30 godina proizvodi energiju uz minimalne emisije.
Energetska tranzicija ne znači nužno gubitak poslova
Energetska tranzicija nesporno stvara ozbiljne probleme za zajednice koje decenijama zavise od rudnika uglja ili industrije nafte i gasa. Upravo zbog toga se pitanje „pravedne tranzicije“ sve češće nalazi u centru energetskih politika. Ipak, podaci o zaposlenosti ne potvrđuju tvrdnju da čista energija ukupno uništava radna mjesta.
Broj zaposlenih u sektoru čiste energije porastao je globalno sa 30 miliona ljudi u 2019. na 35 miliona do 2023. godine, čime je prvi put premašen broj zaposlenih u sektoru fosilnih goriva.
Prema trenutnim projekcijama, sektor čiste energije mogao bi do 2030. godine otvoriti dodatnih 10 miliona radnih mjesta, dok bi industrija fosilnih goriva u istom periodu mogla izgubiti oko tri miliona.
Slični trendovi vide se i u SAD-u, gdje su poslovi povezani sa čistom energijom tokom 2024. godine rasli tri puta brže od ukupne zaposlenosti, pokazuje izvještaj Clean Jobs America 2024.
Dodatno ohrabruje procjena Međunarodne agencije za energiju (IEA) prema kojoj oko polovine radnika iz sektora fosilnih goriva koji bi mogli ostati bez posla u narednoj deceniji već posjeduje znanja i vještine koje se mogu direktno primijeniti u poslovima povezanima sa čistom energijom.
Tranzicija se odvija brže nego što se očekivalo
Podaci iz posljednjih nekoliko godina pokazuju da se energetska tranzicija odvija znatno brže nego što su predviđale ranije prognoze.
Kina je tokom maja 2025. godine instalirala čak 93 gigavata solarnih kapaciteta u samo jednom mjesecu. To odgovara tempu od približno 100 solarnih panela u sekundi. Početkom 2025. godine ukupni kapaciteti energije vjetra i sunca u Kini prvi put su premašili ukupne termoenergetske kapacitete te zemlje. Kina je pritom svoj cilj za 2030. godinu u oblasti energije vjetra i sunca dostigla još 2024. godine, čak šest godina prije planiranog roka.
Na globalnom nivou, IEA procjenjuje da će obnovljivi izvori energije već sredinom 2026. godine prestići ugalj i postati najveći svjetski izvor električne energije. Prema projekcijama IEA-e, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora mogla bi do 2030. godine dostići 16.200 teravat-sati, što predstavlja rast od oko 60% u odnosu na 2024. godinu.
To, naravno, ne znači da su klimatski ciljevi već ostvareni. Globalni napori i dalje nisu dovoljni da bi se svijet zadržao u okvirima ciljeva Pariskog sporazuma. Međutim, tvrdnja da su obnovljivi izvori energije prespori da bi transformisali energetske sisteme danas sve teže nalazi uporište u podacima.
Glavni izazovi više nisu tehnološki
Iako obnovljivi izvori energije ubrzano napreduju, problemi nijesu nestali. Potrošnja fosilnih goriva na globalnom nivou i dalje raste, elektroenergetske mreže u mnogim državama teško prate nagli razvoj novih kapaciteta, a ulaganja u zemlje u razvoju i dalje su znatno manja od stvarnih potreba.
Ipak, sve više analiza ukazuje na to da ključna dilema više nije da li obnovljivi izvori energije mogu funkcionisati, već koliko brzo države mogu obezbijediti infrastrukturu, finansiranje i regulatorni okvir potreban za njihovo širenje. Globalna ulaganja u čistu energiju tokom 2025. godine dostigla su 2,2 triliona dolara, što je više nego dvostruko u odnosu na ulaganja u fosilna goriva.
Zbog toga se pitanje energetske tranzicije danas sve manje svodi na samu tehnologiju, a sve više na političke odluke, ulaganja u mrežu i sposobnost država da prilagode svoje energetske sisteme promjenama koje su već u toku.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Magnific
