Marija Ćosović, mlada arhitektica, već duži niz godina sebi postavlja ciljeve u ovoj oblasti i entizijazmom stiže do njih.
Završila je pejzažnu arhitketuru na Šumarskom fakultetu u Beogradu i shvatila da je to njen poziv. Trenutno je zaposlena u Agenciji za zaštitu životne sredine kao pejzažni arhitekta. Ima dvije magistarske diplome iz šumarstva (jedna iz Finske, druga iz Austrije), a uskoro treba i da doktorira na Lisabonskom univerzitetu iz oblasti ekologije i gazdovanja šumama.
U Intervjuu za Ecoportal otkriva kako njena radom stečena iskustva mogu biti primijenjena u Crnoj Gori.
Održivost i pejzažna arhitektura
Govoreći o radu na projektima, Ćosović je kazala da održivost mora biti na prvom mjestu.
-U pejzažnoj arhitekturi je važno obraćati pažnju na niz aspekata kako bi projekat bio održiv i ekološki prihvatljiv, kao na primjer održavanje. To je kritična tačka gdje treba birati otporne vrste. Takođe, nema smisla na Mediteranu saditi vrste koje zahtijevaju mnogo vode. Travnjaci su u posljednje vrijeme kritikovani kao neodrživ vid ozelenjavanja jer zahtijevaju često košenje i zalivanje. Održivost bi trebalo da se ogleda i u svođenju betona na minimum i korišćenje recikliranih materijala za, na primjer, ogradu i popločavanje – objašnjava ona.
Ćosović je kazala i da posebnu pažnju posvećuje autohtonim vrstama biljaka u svojim projektima.
Autohtone biljke u projektima
-Lokalne i autohtone vrste biljaka su normativ u mojim projektima. Kada je u pitanju sadnja u ruralnom području, važno je da vrste budu i autohtone i lokalne. Prepoznajem važnost porijekla sadnog materijala i trudim se da to pojasnim i lokalnom stanovništvu kad god su akcije sađenja u toku – objašnava naša sagovornica.
Pejzažna arhitektura, kako kaže, vrlo malo je zastupljena i cijenjena u Crnoj Gori i Srbiji.
-Tu i tamo se nađe poneki entuzijasta, ali kao profesija, pejzažna arhitektura je nažalost degradirana i neprepoznata kao važna – dodaje ona.
Kada su u pitanju zelene površine, objašnjava da je situacija loša.
-Ipak, često vidim i lijepe primjere gdje se zelena površina ispred neke stambene zgrade pažljivo njeguje, čisti, sa puno drveća i klupa u dobrom stanju. Odmah postaje jasno da su se tu angažovali stanari te zgrade i da ti ljudi prepoznaju značaj zelenila, čistoće i kulture u gradu. S druge strane, nažalost, najčešće vidim obrnutu situaciju – nagomilano smeće, parkirane automobile na zelenim površinama, ogoljeno zemljište bez vegetacije i ruiniran mobilijar. Što se rešenja tiče, glavno oružje protiv takvog stanja je obrazovanje i podizanje svijesti – istakla je ona.
Najveće umijeće održavanja biljaka, kako kaže, jeste poznavanje klimatskih uslova.
-Pored toga, važna je pravilna sadnja i njega mladog drveća. Mlado drveće mora da se štiti od vjetra i mraza, da se zaliva dok se ne uspostavi jak i dubok sistem korijena – objašnjava Ćosović.
Tokom boravka u inostranstvu imala je priliku da učestvuje na različitim ekološkim projektima.
Ekološki koridori u Evropi
-Interesantan je projekat razvoja ekoloških koridora u Francuskoj gdje je ideja bila da se nekadašnja Gvozdena zavjesa obnovi u ekološkom smislu i da se uspostavi neprekidni zeleni koridor kroz cijelu Evropu. Takođe, zanimljivo je istraživanje u okviru projekta koji podržava razvoj malih, inovativnih biznisa u ruralnim sredinama. Jedan od najinteresantnijih biznisa je bio uzgajanje čaja u dvorištu jedne kuće u Velsu. Iako je proizvodnja malog obima, poslovali su uspješno i nisu željeli da uvećaju biznis niti da izvoze, jer bi to imalo veći ekološki otisak. Inovativnost se svodila na činjenicu da je ta kompanija prva kompanija koja proizvodi čaj u Velikoj Britaniji, a ne uvozi ga iz Indije – navodi ona.
U Agenciji za zaštitu životne sredine nastaviće se rad na projektu „Za ljepšu i zdraviju Crnu Goru” gdje imaju u planu da kontinuirano ozelenjavaju i oplemenjuju dvorišta škola i bolnica širom zemlje.
-Imamo divne ideje i planove za buduće projekte, ali to neka ostane prijatno iznenađenje – poručuje Ćosović.
Govoreći o planovima za dalje usavršavanje, fascinirana je, kako dodaje, urbanim baštama, kao i krovnim i vertikalnim ozelenjavanjem!
-Urbane bašte su našle primjenu u modernim gradovima i od velikog su kulturološkog, ekološkog i socijalnog značaja. Krovno i vertikalno ozelenjavanje, pored estetskog značaja, važno je za smanjenje zagađenja, regulisanje gradske klime i kao stanište za ptice i insekte – zaključuje Ćosović.
M. Lazarević
