Razvoj obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori posljednjih godina prati snažno interesovanje investitora, ali i česti konflikti oko prostora, zaštite prirode i prihvatanja projekata od strane lokalnih zajednica. Upravo iz potrebe da se takvi konflikti smanje, a planiranje učini predvidljivijim i zasnovanim na podacima, nastala je nacionalna studija mapiranja optimalnih lokacija za razvoj solarne i vjetroenergije u Crnoj Gori – Smart Siting Guide, izrađena u okviru projekta Montenegro Energy Growth and Acceleration (MEGA) koji sprovode NVO Eko-tim i The Nature Conservancy.
Studija predstavlja prvi pokušaj da se na nivou cijele države sistematski identifikuju lokacije koje, osim dobrog resursnog potencijala, imaju minimalan konflikt sa prirodnim vrijednostima, lokalnim zajednicama, infrastrukturom i drugim namjenama prostora. Rezultat je karta razvoja obnovljivih izvora koja može poslužiti kao alat za investitore, institucije i planere, ali i kao način da se izbjegnu situacije u kojima projekti zapinju tek kada uđu u proceduru.
Važan dio dokumenta odnosi se i na usklađivanje sa evropskim zakonodavstvom, posebno sa revidiranom Direktivom o obnovljivoj energiji, koja uvodi koncept Renewables Acceleration Areas (RAAs) – zona ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije. Riječ je o područjima koja se unaprijed identifikuju kao pogodne za gradnju, uz pretpostavku da imaju ograničen uticaj na životnu sredinu, zbog čega se postupci izdavanja dozvola mogu pojednostaviti i skratiti. Studija navodi da bi upravo rezultati ovakvog mapiranja mogli poslužiti kao osnova za definisanje takvih zona u Crnoj Gori, čime bi se planiranje projekata učinilo predvidljivijim, a investicioni rizik manjim.
Cilj nije bio da se pokaže gdje se može graditi po svaku cijenu, već gdje je to najmanje rizično i najviše opravdano.
Na lokacijama koje su u analizi označene kao niskokonfliktne i sa visokim razvojnim potencijalom, identifikovano je oko 15.630 MW mogućeg kapaciteta solarnih elektrana i oko 650 MW kapaciteta vjetroelektrana.
Stvarni energetski potencijal
Jedan od najzanimljivijih nalaza studije jeste da Crna Gora raspolaže mnogo većim potencijalom za razvoj solarne i vjetroenergije nego što se do sada pretpostavljalo, ali pod uslovom da se projekti planiraju pažljivo.
Na lokacijama koje su u analizi označene kao niskokonfliktne i sa visokim razvojnim potencijalom, identifikovano je oko 15.630 MW mogućeg kapaciteta solarnih elektrana i oko 650 MW kapaciteta vjetroelektrana. Procijenjena proizvodnja energije sa takvih lokacija višestruko premašuje današnju godišnju proizvodnju električne energije u Crnoj Gori.
Drugim riječima, već izgradnjom na približno petini prepoznatih niskokonfliktnih lokacija moguće je zadovoljiti sadašnje potrebe za električnom energijom, bez ulaska u zone visokog konflikta sa prirodom ili drugim namjenama prostora.
Posebno je zanimljiv nalaz koji se odnosi na tzv. brownfield lokacije, napuštene industrijske zone, deponije, kamenolome i slične već degradirane površine. Samo na takvim prostorima identifikovan je potencijal od oko 346 MW solarne energije, što bi moglo zamijeniti približno trećinu današnje proizvodnje Termoelektrane Pljevlja.
Studija time pokazuje da energetska tranzicija ne mora nužno značiti pritisak na netaknutu prirodu, već da se značajan dio novih kapaciteta može planirati na prostorima koji su već izmijenjeni ljudskom aktivnošću.
Samo na brownfield lokacijama (napuštene industrijske zone, deponije, kamenolomi, i sl.) identifikovan je potencijal od oko 346 MW solarne energije, što bi moglo zamijeniti približno trećinu današnje proizvodnje TE Pljevlja.
Planiranje uz podatke, a ne uz pretpostavke
Metodologija takozvanog „pametnog pozicioniranja“, na kojoj je zasnovana studija, podrazumijevala je istovremeno sagledavanje više različitih slojeva podataka: sunčevo zračenje i brzine vjetra, udaljenost od elektroenergetske mreže i puteva, zatim podaci o biodiverzitetu, kulturnim vrijednostima prostora i naseljima.
Ideja je bila da se lokacije procjenjuju ne samo po tome koliko su pogodne za proizvodnju energije, već i koliko je vjerovatno da će na njima nastati problemi u procesu planiranja i izgradnje.
U Eko-timu objašnjavaju da takve analize uvijek podrazumijevaju određena ograničenja.
„Pri izradi studija ovakve vrste, ulazni podaci uvijek mogu biti kvalitetniji i uvijek ih može biti više, pa je važno postaviti jasne okvire i u jednom trenutku podvući crtu, kako bi se dobio praktično upotrebljiv rezultat, bez upadanja u zamku paralize odlučivanja. Suština ovakve studije je traženje prilično teškog kompromisa“, navode iz Eko-tima.
Jedan od podataka koji bi, kako ističu, značajno unaprijedio preciznost ovakvih analiza jeste digitalni katastar.
„Primjer seta podataka koji je vrlo bitan iz aspekta isplativosti investicije, a koji nismo mogli obraditi jer ne postoji u adekvatnom obliku, jeste digitalni katastar, odnosno prostorna baza podataka koja bi dala informaciju o vlasništvu i strukturi zemljišnih čestica. U budućnosti bi to vjerovatno bila najznačajnija nadogradnja ove studije.“
Osim toga, detaljniji podaci o šumskim jedinicama, kvalitetu poljoprivrednog zemljišta i stanju biodiverziteta mogli bi dodatno unaprijediti rezultate, posebno u kontekstu uspostavljanja ekološke mreže Natura 2000, zbog čega će buduće verzije sličnih analiza gotovo sigurno imati više informacija o mogućim konfliktima sa živim svijetom.
Digitalni katastar, detaljniji podaci o šumskim jedinicama, kvalitetu poljoprivrednog zemljišta i stanju biodiverziteta mogli bi dodatno unaprijediti rezultate jedne ovakve studije u budućnosti.
Mreža i procedure kao skrivena uska grla
Studija pokazuje da dobar resursni potencijal sam po sebi ne znači da je projekat lako realizovati. Jedan od ključnih faktora je kapacitet elektroenergetske mreže, jer blizina dalekovoda ne znači mnogo ako je mreža već opterećena.
Upravo zato su u analizi, osim prirodnih i prostorno-planskih kriterijuma, uzimani u obzir i podaci o kapacitetima prenosnog i distributivnog sistema, kao i udaljenost od potrošačkih centara.
Prema podacima koje je dostavio Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES), a na osnovu kojih je izrađen nacionalni model raspoloživih kapaciteta mreže, analiza pokazuje da razvoj OIE ne zavisi samo od dostupnosti sunca i vjetra, već u velikoj mjeri i od mogućnosti sistema da prihvati novu proizvodnju. U dokumentu se naglašava da elektrane na obnovljive izvore, zbog varijabilne proizvodnje i potrebe za balansiranjem sistema, zahtijevaju tri do pet puta veće mrežne kapacitete nego termoenergetski izvori, što znači da će modernizacija i proširenje mreže biti jedan od ključnih preduslova energetske tranzicije.
Međutim, i kada su lokacije optimalne, projekti se i dalje suočavaju sa dugim procedurama.
„Prema trenutnom zakonskom okviru, investitori koji žele da ulažu u oblast obnovljivih izvora dužni su da poštuju sve propisane procedure i ne ostvaruju benefite skraćenih postupaka, bez obzira da li svoje projekte planiraju na optimalnim lokacijama“, navode iz Eko-tima.
Ipak, smatraju da bi usmjeravanje investicija na niskokonfliktne lokacije, prepoznate u MEGA studiji, značajno smanjilo rizik od problema u kasnijim fazama.
„Sagledavanje ne samo resursnog potencijala, već i svih drugih faktora: zakonskih ograničenja, blizine infrastrukture, kapaciteta mreže, ekoloških i društvenih aspekata, može ubrzati realizaciju projekata, jer se smanjuje vjerovatnoća otpora lokalnih zajednica i negativnog ishoda u postupku izdavanja dozvola.“
Elektrane na OIE, zbog varijabilne proizvodnje i potrebe za balansiranjem sistema, zahtijevaju tri do pet puta veće mrežne kapacitete nego termoenergetski izvori, što znači da će modernizacija i proširenje mreže biti jedan od ključnih preduslova energetske tranzicije
Najveća zabluda: javnost treba uključiti tek na kraju
Iskustvo iz prethodnih projekata pokazuje da tehnički dobro planirane lokacije nisu dovoljne ako se zanemari društveni aspekt.
Iz Eko-tima kažu da je jedna od najčešćih grešaka uvjerenje da je rano uključivanje javnosti nepotrebno ili čak rizično.
„Možda je najveća zabluda, prisutna kod različitih aktera, da je rano informisanje javnosti i njihovo uključivanje u proces odlučivanja nepotrebno ili da povećava rizik za investiciju. Nebrojeni primjeri pokazuju da su otvorenost i dijalog najbolji način da se osigura prihvatanje projekata.“
Ukoliko se konflikt otkrije na vrijeme, dodaju, investitor ima mogućnost da projekat prilagodi ili promijeni lokaciju prije nego što nastanu veliki troškovi.
„Ništa ne stvara toliki otpor javnosti kao osjećaj da se odluke o prostoru u kojem ljudi žive donose bez njihovog znanja. Otvoreni dijalog nije jednostavan, ali je uvijek bolji od alternative, a to je sukob.“
Možda je najveća zabluda, prisutna kod različitih aktera, da je rano informisanje javnosti i njihovo uključivanje u proces odlučivanja nepotrebno ili da povećava rizik za investiciju
Kada projekat stane – primjer Brajića
Koliko je stav lokalne zajednice presudan pokazuje i nekoliko slučajeva iz prakse, među kojima je i projekat vjetroelektrane na Brajićima.
„Dosadašnja praksa u Crnoj Gori bilježi slučajeve u kojima su projekti obnovljivih izvora zaustavljani usljed otpora lokalnih zajednica. Jedan od svježijih primjera jeste projekat vjetroelektrane na Brajićima, nadomak Budve, gdje lokalna zajednica nije prihvatila izgradnju zbog procijenjenih negativnih uticaja na vrijednosti prostora“, podsjećaju iz Eko-tima.
Po njihovom mišljenju, glavni problem nije samo u samom projektu, već u načinu komunikacije.
„Kao ključni nedostatak smatramo lošu komunikaciju na relaciji država – lokalna samouprava – lokalne zajednice, kao i investitor – lokalne zajednice. Da bi se ovakve situacije izbjegle, neophodne su pravovremene i inkluzivne konsultacije, koje omogućavaju da se negativni aspekti prepoznaju na vrijeme i da se razvoj usmjeri ka manje konfliktnim lokacijama.“
Alat za planiranje, a ne samo studija
Najveća vrijednost MEGA studije nije samo u mapama, već u pristupu koji pokazuje da je moguće planirati energetski razvoj tako da se unaprijed smanjuju rizici, i za prirodu, i za investitore, i za lokalne zajednice.
U trenutku kada Crna Gora treba da povećava udio obnovljivih izvora, modernizuje mrežu i priprema se za postepeno napuštanje uglja, ovakvi alati mogu imati presudnu ulogu u tome da se odluke ne donose ad hoc, već na osnovu podataka.
Studija ne daje gotova rješenja za svaki projekat, ali pokazuje gdje je prostor za razvoj najveći, a gdje je cijena konflikta previsoka.
Upravo u tome je njena najveća vrijednost, ne u tome da kaže gdje se mora graditi, već gdje ima najviše smisla da se gradi.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
