Tekst o održivim sportskim objektima pripremio je naš medijski partner New Polis
Kako globalna svijest o klimatskim promjenama i održivosti u životnoj sredini raste, od industrija širom svijeta sve se više očekuje da preispitaju svoje dosadašnje prakse i usvoje održivija rješenja. Jedna od oblasti u kojoj je taj zaokret sve vidljiviji jeste sport, naročito kada je riječ o izgradnji i upravljanju sportskim stadionima.
Procjenjuje se da je globalni sportski sektor odgovoran za približno 350 miliona tona emisija CO₂ ekvivalenta. Samo fudbalska industrija svake godine proizvede do 66 miliona tona ugljen-dioksida, što je količina uporediva sa ukupnim godišnjim emisijama Austrije. Što je turnir veći, veće su i emisije. Veliki događaji, poput Svjetskog prvenstva u fudbalu i Olimpijskih igara, zahtijevaju izgradnju značajne nove infrastrukture u zemljama domaćinima, i to u ciklusima koji se ponavljaju svake četiri godine.
U zavisnosti od toga kako organizator ili grad domaćin planira nasljeđe takvog događaja, dio infrastrukture izgrađene za velike sportske manifestacije, uključujući stadione, u godinama nakon njihovog održavanja često ostaje nedovoljno iskorišćen. Među najčešćim problemima su preveliki kapaciteti stadiona, zbog kojih ih je teško koristiti izvan glavnog događaja, kao i ograničen ekonomski i društveni učinak, najčešće usljed nedovoljnog prethodnog planiranja, izostanka jasne vizije buduće namjene i nedostatka kreativnih modela upravljanja objektom nakon završetka manifestacije.
Uticaj tradicionalnih sportskih stadiona na životnu sredinu teško je osporiti. Takvi objekti zahtijevaju velike količine energije za rasvjetu, semafore, sisteme grijanja, ventilacije i klimatizacije, kao i za ugostiteljske i prateće sadržaje. Istovremeno troše značajne količine vode za održavanje zelenih površina, rashladne sisteme i sanitarne potrebe, dok tokom događaja proizvode velike količine otpada.
Stadioni, te masivne građevine koje često primaju desetine hiljada gledalaca, polako počinju da prihvataju zelenije alternative i da se transformišu u primjere održivosti. Sportski svijet na klimatsku krizu sve više odgovara traženjem načina da smanji svoj ekološki otisak. Održivi stadioni nisu usmjereni samo na smanjenje potrošnje energije, već podrazumijevaju širi pristup koji uključuje odgovorno upravljanje otpadom, očuvanje vode, podsticanje održivih opcija prevoza za navijače i snažnije povezivanje sa lokalnom zajednicom.
Globalna sportska zajednica sve jasnije shvata da prihvatanje održivosti nije samo obaveza. To je i prilika za inovacije, za bolje iskustvo navijača i za dugoročne finansijske uštede.
Ključne karakteristike održivih stadiona
Energetska efikasnost – Potrošnja energije jedan je od najvažnijih elemenata ukupnog uticaja stadiona na životnu sredinu. Kako bi se taj uticaj smanjio, mnogi savremeni stadioni uvode energetski efikasne tehnologije, poput LED rasvjete, visokokvalitetne izolacije i naprednih sistema grijanja, ventilacije i klimatizacije. Pojedini stadioni, poput fudbalskog stadiona u Johanesburgu, postavili su solarne panele za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, dok drugi koriste geotermalne sisteme kako bi efikasnije regulisali temperaturu.
Sve izraženiji trend u održivim sportskim objektima jeste ugradnja sistema koji sami proizvode energiju. Tako, na primjer, neki stadioni eksperimentišu sa piezoelektričnom tehnologijom, koja prikuplja energiju nastalu kretanjem navijača i koristi je za napajanje različitih sistema unutar objekta.
Očuvanje vode – Potrošnja vode još je jedna oblast u kojoj sportski objekti sve više napreduju kada je riječ o održivosti. Mnogi stadioni danas koriste sisteme za prikupljanje kišnice, koji omogućavaju da se voda sakuplja i skladišti za navodnjavanje, čime se smanjuje potreba za korišćenjem lokalnih vodnih resursa. U toalete i ugostiteljske prostore sve češće se ugrađuju sanitarni elementi sa smanjenim protokom, poput štedljivih WC sistema i slavina, kako bi se ukupna potrošnja vode dodatno smanjila.
Levi’s Stadium u Santa Klari, u Kaliforniji, dom ekipe San Francisco 49ers, jedan je od dobrih primjera takvog pristupa. Stadion koristi recikliranu vodu za navodnjavanje i hlađenje, čime se svake godine štede milioni galona vode.
Smanjenje otpada i reciklaža – Upravljanje otpadom predstavlja značajan izazov za velike sportske objekte, gdje prodaja hrane i pića može stvoriti ogromne količine otpada. Održivi stadioni nastoje da taj problem umanje kroz kompostiranje, programe reciklaže i različite inicijative usmjerene na preusmjeravanje otpada sa deponija. Neki objekti su čak potpuno izbacili plastične slamčice, zamjenjujući ih kompostabilnim ili reciklabilnim alternativama za ambalažu hrane.
Fudbalski stadion u Johanesburgu postigao je status objekta bez otpada tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu 2010. godine, zahvaljujući snažnim programima reciklaže i kompostiranja. Takav zaokret postavio je važan primjer za buduće sportske događaje, stavljajući smanjenje otpada među prioritete.
Upotreba održivih ili ponovo korišćenih materijala – Još jedna važna odlika održivog stadiona jeste korišćenje ekološki prihvatljivih materijala tokom izgradnje. Umjesto tradicionalnih materijala čija proizvodnja troši velike količine resursa, poput betona i čelika, mnogi stadioni u svoj dizajn uključuju reciklirane materijale i one sa manjim uticajem na životnu sredinu. FNB Stadium u Južnoj Africi, na primjer, koristio je lokalno nabavljene održive materijale, kako bi smanjio emisije povezane sa transportom i ukupni ugljenični otisak objekta.
Pored toga, enterijer i namještaj u održivim sportskim objektima često se izrađuju od obnovljivih sirovina ili prenamijenjenih materijala. Takav pristup značajno smanjuje uticaj na životnu sredinu, kako tokom same izgradnje, tako i tokom kasnijeg održavanja objekta.
Prenamjena i obnova sportskih objekata – Korišćenje tehnologije koja postojećoj infrastrukturi daje veću fleksibilnost pokazalo se kao efikasan način za smanjenje ugljeničnog otiska u poređenju sa izgradnjom potpuno novih objekata.
Jedan od takvih primjera je Nacionalni centar za vodene sportove u Pekingu, u Kini. Zahvaljujući tehnologiji koja mu je omogućila da se iz „Vodene kocke“ tokom Olimpijskih igara 2008. godine transformiše u „Ledenu kocku“ za Zimske olimpijske igre 2022, objekat je prilagođen novoj namjeni bez potrebe za promjenom same konstrukcije. Ipak, još veća smanjenja emisija mogla bi se postići projektovanjem sportskih objekata koji su od samog početka osmišljeni tako da se nakon velikog događaja mogu u potpunosti ponovo koristiti ili prenamijeniti.
Stvaranje zelenih površina i podsticanje biodiverziteta – Održivi stadioni sve češće u svoj dizajn uključuju i više zelenih površina. Zeleni krovovi, urbane bašte i otvoreni zeleni prostori postaju uobičajeni elementi, jer pomažu u smanjenju efekta urbanih toplotnih ostrva i doprinose očuvanju biodiverziteta.
Stadion „Ptičje gnijezdo“ u Pekingu, na primjer, obuhvata i zelene površine oko objekta, čime se podstiče održiviji odnos prema životnoj sredini, ali i jača interakcija sa lokalnom zajednicom.
Stvaranje prostora za zajednicu – Pored održivosti i tehnologije, savremeni arhitekti sportskih objekata sve češće u svoje projekte uključuju koncept takozvanog „trećeg mjesta“. Ovaj koncept odnosi se na prostore koji služe kao mjesta okupljanja zajednice, izvan doma i radnog mjesta. Stadioni se danas sve više posmatraju kao destinacije koje žive tokom cijele godine, namijenjene zabavi, odmoru i društvenoj interakciji, a ne samo kao objekti rezervisani za utakmice. Zbog toga arhitekti u stadionsku infrastrukturu integrišu javne parkove, prodajne prostore i zone za zabavu.
Optus Stadium u Pertu, u Australiji, jedan je od takvih primjera. Ovaj stadion obuhvata prostrane javne površine sa upečatljivim pogledom na panoramu grada, zbog čega je postao popularno mjesto okupljanja lokalne zajednice.
Primjeri održivih stadiona u praksi
Postoji više održivih stadiona koji dobro pokazuju kako se ove karakteristike mogu primijeniti u praksi.
Prvi primjer je Mercedes-Benz Stadium u Atlanti, prvi stadion u svijetu koji je za svoje napore u smanjenju otpada dobio prestižni ekološki sertifikat Total Resource Use and Efficiency, odnosno TRUE Platinum. Riječ je o sertifikatu koji se dodjeljuje za izuzetne rezultate u efikasnom korišćenju resursa i upravljanju otpadom. Ovaj stadion više od 90% svog otpada preusmjerava sa deponija kroz reciklažu, smanjenje otpada, ponovnu upotrebu materijala i kompostiranje.
Mercedes-Benz Stadium sarađuje i sa organizacijom Second Helpings Atlanta, kojoj donira neiskorišćenu hranu sa stadiona. Objekat je projektovan tako da bude energetski efikasan, pa je potrošnja električne energije smanjena za 29%. Opremljen je solarnim fotonaponskim panelima koji godišnje proizvedu približno 1,6 miliona kilovat-sati energije iz obnovljivih izvora. To je dovoljno za napajanje devet utakmica Atlanta Falconsa i 13 mečeva Atlanta Uniteda.
Drugi primjer je Kaohsiung World Stadium na Tajvanu. Izgrađen za IX Svjetske igre, ovaj stadion predstavlja jedan od upečatljivih primjera futurističke sportske arene koja se oslanja na zelenu energiju i održivu arhitekturu. Njegova održivost zasniva se, između ostalog, na upotrebi materijala poput drveta i fotonaponskih panela. Solarni paneli obezbjeđuju 75% energetskih potreba stadiona, dok se približno 1,14 miliona kilovat-sati energije prodaje trećim stranama.
Treći primjer je Climate Pledge Arena u Sijetlu, koja se smatra globalnim predvodnikom kao prvi stadion u svijetu sa sertifikatom neto nulte emisije. Ovaj objekat pokazuje šta je moguće kada se ozbiljna posvećenost zaštiti životne sredine spoji sa inovacijama. Arena koristi sistem „Rain to Rink“, odnosno „od kiše do klizališta“, kojim se kišnica sakuplja u cistjerni i potom koristi za pravljenje leda za hokej. Climate Pledge Arena u potpunosti se napaja energijom iz obnovljivih izvora, a svaki detalj, od elektrifikovanih kuhinja do pisoara bez vode, odražava cilj da se upotreba fosilnih goriva eliminiše, a energetska efikasnost unaprijedi.
Četvrti primjer je Stadium 974 u Kataru, pionirski projekat u oblasti sportske arhitekture. Stadium 974 prvi je potpuno demontažni, prenosivi i ponovo upotrebljiv stadion. Iako modularni sistemi imaju dugu istoriju u građevinarstvu, primjena takvog koncepta na velikom fudbalskom stadionu do tada nije bila izvedena. Konstrukcija stadiona zasniva se na pravilnoj mreži ponavljajućih konstruktivnih elemenata, koji nose standardizovane elemente poput tribina, ploča za komunikacione prostore i modula sa unaprijed opremljenim kontejnerima. Stadion se može u potpunosti rastaviti i ponovo postaviti na drugoj lokaciji ili prenamijeniti u manje arene, čime se omogućava ponovna upotreba materijala i smanjuje ugljenični otisak tokom njegovog životnog ciklusa.
Peti primjer je Tottenham Hotspur Stadium u Londonu, jedan od tehnološki najnaprednijih stadiona na svijetu. Njegov travnati teren može se pomjeriti i otkriti teren za američki fudbal, dok se podloga može prilagoditi i za bokserski ring ili muzičku binu. Ova inovativna tehnologija omogućava promjenu namjene prostora, uz očuvanje travnjaka u savršenom stanju. Stadion koristi solarne panele, toplotne pumpe koje koriste vazduh kao izvor energije, pisoare bez vode i sanitarne elemente sa smanjenim protokom, kako bi potrošnja vode bila što manja. Takođe sprovodi politiku nultog otpada koji završava na deponijama, dajući prednost reciklaži i ponovnoj upotrebi, uključujući i sistem višekratnih čaša.
Ipak, Tottenham Hotspur Stadium nije samo sportski objekat. On se razvija u živ prostor zajednice. Osim što je domaćin fudbalskih utakmica, stadion obuhvata restorane, barove i prostore za događaje, čime ostaje aktivna i živa destinacija i u danima kada nema sportskih takmičenja. U sklopu stadiona nalaze se i prostori namijenjeni lokalnim stanovnicima, u kojima se održavaju različiti događaji, radionice i aktivnosti koje okupljaju ljude. Stvaranjem otvorenog i prijatnog ambijenta, Tottenham podstiče osjećaj pripadnosti i ponosa među članovima lokalne zajednice.
Šesti primjer je fudbalski stadion Wörthersee u Klagenfurtu, u Austriji. U septembru 2019. godine bio je domaćin privremene umjetničke intervencije „For Forest – The Unending Attraction of Nature“, autora Klausa Littmanna, najveće javne umjetničke instalacije u Austriji. Instalacija je stadion, koji je često imao skroman broj gledalaca, pretvorila u autohtonu srednjoevropsku šumu, sa gotovo 300 stabala pažljivo postavljenih na postojeći teren.
Cilj ove instalacije bio je da skrene pažnju na probleme životne sredine i posluži kao upozorenje da bi prirodni svijet, koji danas često uzimamo zdravo za gotovo, jednog dana mogao biti posmatran samo na posebno određenim mjestima, slično kao što se danas životinje posmatraju u zoološkim vrtovima. Projekat „For Forest“ okupio je više od 40 organizatora i obuhvatio gotovo 150 događaja, koje je posjetilo više od 40.000 ljudi. Uvršten je među najbolju javnu umjetnost 2019. godine prema platformi Artsy, među deset najboljih instalacija 2019. prema Dezeenu, među deset najboljih umjetničkih radova velikog formata prema portalu designboom, među deset najvažnijih umjetničkih trenutaka 2019. prema Hypebeastu, kao i među najbolje fotografije umjetničke godine 2019. prema magazinu Monopol.
Koristi koje prevazilaze zaštitu životne sredine i pogled u budućnost
Prelazak ka održivim sportskim objektima donosi više koristi koje prevazilaze sam uticaj na životnu sredinu. Takvi stadioni mogu omogućiti dugoročne finansijske uštede, jer smanjuju troškove energije, vode i zbrinjavanja otpada. Osim toga, mogu privući ekološki osviješćene navijače, koji cijene održivost i spremniji su da podrže timove ili događaje koji se održavaju u objektima odgovornim prema životnoj sredini.
Održivi stadioni istovremeno služe kao snažni simboli korporativne odgovornosti i inovacija. Pored toga, mogu postati centri edukacije i podizanja svijesti, kroz događaje koji javnost uključuju u pitanja zaštite životne sredine, sporta i kulture. Programi saradnje sa zajednicom i partnerstva sa organizacijama koje se bave zaštitom životne sredine pomažu da se poruke održivosti prošire daleko izvan zidova stadiona.
Goran Petrović
Izvor: New Polis
Naslovna fotografija: Venue Wise
