Drveće u gradovima širom svijeta već sada ima krucijalnu ulogu u ublažavanju vrućine koju stvaraju asfalt, beton, krovovi i zgrade. Novo istraživanje pokazuje da krošnje gotovo prepolovljavaju dio zagrijavanja koje nastaje zbog urbanog toplotnog ostrva, ali i da ta zaštita nije ravnomjerno raspoređena. Najmanje koristi od gradskog zelenila imaju upravo stanovnici toplijih i siromašnijih gradova, gdje su visoke temperature najveći rizik po zdravlje i kvalitet života.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, drveće u svjetskim gradovima, zahvaljujući hladu i isparavanju vode kroz lišće, u prosjeku snižava temperaturu za 0,15 stepeni Celzijusa. Na prvi pogled, riječ je o maloj brojci, ali u gradskim sredinama, posebno tokom talasa vrućine, i takva razlika može imati značajan uticaj.
Bez postojećeg drveća, gradovi bi se u prosjeku zagrijavali za 0,31 stepen Celzijusa zbog efekta urbanog toplotnog ostrva. To je pojava pri kojoj tamni krovovi, asfalt, beton i druge vještačke površine upijaju i zadržavaju toplotu, pa su gradska jezgra često znatno toplija od okolnih ruralnih područja. Ovaj oblik zagrijavanja nije isto što i globalno zagrijavanje izazvano sagorijevanjem fosilnih goriva, ali se s njim prepliće. Kako globalne temperature rastu, toplotni pritisak u gradovima postaje sve izraženiji.
Precizniji pogled na skoro 9.000 gradova
Istraživači su analizirali gotovo 9.000 velikih gradova širom svijeta. Umjesto da gradove posmatraju kao jedinstvene cjeline, temperaturu su mjerili na manjim urbanim segmentima, površine od oko 150 gradskih blokova. Takav pristup omogućio im je da preciznije sagledaju gdje drveće zaista hladi prostor, a gdje njegov efekat ne dopire. Na primjer, krošnje u njujorškom Central Parku nijesu računali kao zaštitu za gusto izgrađene djelove Bronksa koji se nalaze kilometrima dalje. Radi se o važnom detalju iz metodologije, jer se urbane vrućine ne osjećaju jednako ni unutar istog grada. Kvartovi sa više parkova, drvoredima i većim parcelama mogu biti osjetno prijatniji od djelova u kojima dominiraju asfalt, beton i gusto izgrađene površine.
Oko 185 miliona ljudi u 31 velikom gradu već danas osjeća prosječno rashlađivanje od najmanje 0,3 stepena Celzijusa zahvaljujući drveću. Ipak, vodeći autor studije Rob Mekdonald, naučnik iz organizacije The Nature Conservancy, za Phys.org upozorava da veliki, siromašniji i topliji urbani centri ne dobijaju dovoljno ove vrste zaštite.
To je posebno važno jer ekstremna toplota nije samo pitanje neprijatnosti. Visoke temperature mogu biti čak i smrtonosne jer utiču na rad mozga, mogu dovesti do otkazivanja organa i dodatno opterećuju srce.
Najmanje hlada u gradovima koji se najviše griju
U 20 gradova sa najmanje tri miliona stanovnika, efekat hlađenja koje pruža drveće manji je od 0,05 stepeni Celzijusa. U četiri grada, Dakaru u Senegalu, Džedi u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i Amanu u Jordanu, krošnji ima toliko malo da više od 15 miliona stanovnika praktično ne osjeća nikakvo rashlađivanje od drveća. To su uglavnom prostori u kojima visoke temperature već predstavljaju ozbiljan teret, a mogućnosti za širenje zelenila često su ograničene vodom, prostorom i urbanističkim razvojem.
Na drugom kraju nalaze se gradovi u kojima drveće snižava temperaturu za najmanje 0,25 stepeni Celzijusa. Prema studiji, gotovo 40% gradova u bogatim državama ima takav nivo prirodnog rashlađivanja. U najsiromašnijim zemljama, taj udio je manji od 9%.
Među gradovima koje drveće najviše hladi nalazi se Berlin, a na listi su i Atlanta, Moskva, Vašington, Sijetl i Sidnej. Atlanta, na primjer, ima 64% svoje površine pod krošnjama drveća.
Urbana nejednakost vidi se i kroz krošnje
Mekdonald ocjenjuje da se kroz raspored drveća jasno vidi jedna vrsta urbane nejednakosti. Kada se gradovi posmatraju globalno, mnogi od njih, naročito u zemljama u razvoju, imaju veoma malo zelenog pokrivača. Zbog toga je, kako kaže, izmjereni efekat hlađenja vazduha bio nešto manji nego što su istraživači očekivali.
Slično upozorava i ekolog Tomas Krauter sa Univerziteta za nauku i tehnologiju Kralj Abdulah u Saudijskoj Arabiji. On radi u regionu u kojem gradovi gotovo da nemaju rashlađivanje od drveća, često zato što je voda ograničen resurs.
Prema njegovim riječima, kako se sve veći dio svjetskog stanovništva seli u gradove, uloga urbanog zelenila biće sve važnija. Procjene govore da bi do 75% ljudske populacije moglo živjeti u urbanim sredinama, zbog čega će zaštitni efekti drveća postati jedan od važnih elemenata prilagođavanja gradova sve većim vrućinama.
Krauter, koji nije učestvovao u istraživanju, ističe da je neophodno prevazići duboke nejednakosti u raspodjeli gradskog drveća, kako bi njegove koristi osjetile i zajednice sa niskim i srednjim prihodima. Upravo su one često najranjivije na posljedice ekstremnih temperatura.
Drveće pomaže, ali ne može zamijeniti smanjenje emisija
Autori studije smatraju da gradovi, naročito oni siromašniji i topliji, mogu i treba da povećaju površine pod drvećem. Ipak, upozoravaju da postoje jasna ograničenja. Nedostatak vode, manjak prostora, potreba za izborom odgovarajućih vrsta i sve izraženije posljedice klimatskih promjena znače da se ni masovnom sadnjom ne može u potpunosti riješiti problem urbanog zagrijavanja. Prema Mekdonaldu, čak i u najboljem slučaju, dodatno širenje drveća moglo bi buduće zagrijavanje gradova smanjiti najviše za 20%.
„Drveće nas neće spasiti od klimatskih promjena“, poručuje Mekdonald. Klimatski scenariji, kako navodi, pokazuju znatno topliji svijet, a drveće može ublažiti samo dio tog pritiska.
Ipak, to ne znači da sadnja drveća nema smisla. Naprotiv, koristi su višestruke. Osim što snižava temperaturu, urbano zelenilo može poboljšati kvalitet vazduha, smanjiti stres, pomoći upravljanju oborinskim vodama i učiniti gradove ugodnijim za život.
Krauter je 2019. godine, zajedno sa Žan-Fransoa Bastenom, u radu objavljenom u časopisu Science predložio sadnju bilion novih stabala, uz oko tri biliona koliko ih već raste na planeti. Tada je naglasak bio na mogućnosti da drveće apsorbuje ugljen-dioksid iz atmosfere, a ne samo na njegovom rashlađujućem efektu.
Džonatan Overpek, dekan Fakulteta za životnu sredinu Univerziteta Mičigen, koji nije bio dio nove studije, ocjenjuje da sadnja drveća pomaže u borbi protiv klimatskih promjena na više načina, ali da sama po sebi nije dovoljna da ih značajno uspori. Ključni odgovor, prema njegovim riječima, ostaje napuštanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije i skladištenje energije. Samo se tako može zaustaviti klimatska promjena koja već izaziva ozbiljne posljedice širom planete.
Poruka istraživanja zato nije da drveće nije važno, već da ono ne može biti izgovor za odlaganje dubljih promjena. Gradovima je potrebno više krošnji, posebno u siromašnijim i toplijim djelovima svijeta. Ali za zaustavljanje zagrijavanja biće potrebno mnogo više od hlada.
Podgorica između katastra zelenila i toplotnih ostrva
Podgorica je dobar lokalni primjer za pitanje koje otvara globalna studija o ulozi drveća u hlađenju gradova. Grad već ima Katastar zelenih površina, a prema javno dostupnim podacima, njime je evidentirano više od 24.000 stabala na oko 1.200 hektara javnih površina. To je važna osnova za upravljanje gradskim zelenilom, jer se za svako evidentirano stablo mogu pratiti prostorna pozicija, karakteristike i fotografija.
Ipak, sami brojevi ne govore dovoljno ako se ne pogleda gdje se drveće nalazi, koliko je razvijeno i da li zaista hladi prostore u kojima ljudi svakodnevno borave. Upravo to pokazuje primjer City kvarta, koji je u procjeni ranjivosti Podgorice na urbana toplotna ostrva prepoznat kao jedno od najproblematičnijih područja. U tom gusto izgrađenom dijelu grada, asfalt, beton i zgrade zauzimaju višestruko veće površine od zelenila, dok drvoredi pokrivaju svega 121 kvadratni metar, uglavnom sa niskim i srednje visokim stablima.
Takav podatak dobro pokazuje da izazov Podgorice nije samo u tome koliko ukupno ima stabala, već i u tome da li su krošnje raspoređene tamo gdje su najpotrebnije. Ulice, trgovi, blokovi i naselja sa mnogo nepropusnih površina, a malo hlada, tokom ljeta postaju prostori u kojima se efekat urbanog toplotnog ostrva osjeća najdirektnije.
Zato je značajno što je Podgorica kroz projekat Be Ready ušla u izradu Akcionog plana za urbana toplotna ostrva za period 2026–2029. Prema dostupnim informacijama, plan je usmjeren na prirodna rješenja za hlađenje, jačanje institucionalnih kapaciteta i jasnije planiranje budžeta i rokova za sprovođenje mjera. Paralelno sa tim, program „Zelenila“ za 2026. predviđa nove drvorede, uređenje zelenih površina, skverova i razdjelnih ostrva, kao i rekonstrukciju parkova.
Ako se ti planovi zaista povežu sa Katastrom zelenih površina i podacima o najugroženijim djelovima grada, drveće u Podgorici može prestati da bude samo pitanje estetike. Međutim, bez jasnih prioriteta, rokova i odgovornosti, postoji rizik da sve ostane na nivou strategija i projekata, dok se građani i dalje suočavaju sa ekstremnim vrućinama. Drveće mora postati konkretan dio gradske infrastrukture za prilagođavanje sve toplijim ljetima – posebno u kvartovima gdje asfalt i beton danas imaju mnogo više prostora od krošnji, i gdje je hitno potrebno djelovati, a ne samo planirati.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Pixabay
