Novi UN izvještaj: klimatske promjene – mit ili stvarnost

Klimatske promjene su široko rasprostranjene, dešavaju se brzo i intenziviraju se, a određeni trendovi već su postali nepovratni, barem u sadašnjem vremenskom okviru, pokazuje dugo očekivani izvještaj Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).

Klimatske promjene izazvane ljudskim faktorom već utiču na brojne ekstremne vremenske prilike u regionima širom svijeta. Posmatrane su promjene u čitavom Zemljinom klimatskom sistemu – u atmosferi, okeanima, lednicima i na kopnu.

Ipak, vjeruje se da za ograničavanje uticaja klimatskih promjena još uvijek ima vremena. Snažno i trajno smanjenje emisija ugljen-dioksida (CO2) i drugih gasova sa efektom staklene bašte moglo bi brzo poboljšati kvalitet vazduha, a za 20 do 30 godina globalne temperature bi se mogle stabilizovati.

U izvještaju se pak navodi da je međunarodno dogovoreni prag povećanja prosječne globalne temperature od 1,5 stepeni iznad predindustrijskog nivoa ,,opasno blizu”. 

Foto: UNEP – Klimatske promjene izazvane ljudskim faktorom već utiču na brojne ekstremne vremenske prilike u regionima širom svijeta

U neposrednoj smo opasnosti da u kratkom roku dostignemo povećanje prosječnih temperatura od 1,5 stepeni celzijusa. Jedini način da se spriječi prekoračenje ovog praga je da hitno pojačamo naše napore i odlučimo se za ambiciozniji put – stoji u izvještaju. 

Šef UN-a, Antonio Guteres, u detaljnoj reakciji na izvještaj kazao je da on zapravo predstavlja crveni alarm za čovječanstvo i da su rješenja jasna. 

-Inkluzivna i zelena ekonomija, prosperitet, čistiji vazduh i bolje zdravlje mogući su za sve, ako solidarno i hrabro odgovorimo na ovu krizu – rekao je on.

On je dodao da su uoči ključne klimatske konferencije COP26 u Glazgovu u novembru, sve nacije – posebno napredne ekonomije G20 – morale već da se pridruže koaliciji koja se obavezala na nulte neto emisije štetnih gasova i definišu svoja obećanja koja se odnose na usporavanje i preokretanje trenda globalnog zagrijavanja. 

Klimatologija postaje sve naprednija i preciznija

Jedan od razloga zbog koga se iz izvještaja može bez sumnje zaključiti da su ljudi odgovorni za globalno zagrijavanje je upravo pouzdanost klimatskih istraživanja koja su se znatno poboljšala u prethodnom periodu, uključujući i period od osam godina od objavljivanja prethodnog izvještaja UN-a.

Istraživački timovi sada imaju sposobnost da brzo analiziraju određeni događaj i utvrde kolika je vjerovatnoća da se on dogodio upravo zbog zagrijavanja.

Foto: Unsplash – Otapanje ledenih pokrivača
Svijet se već zagrijao za oko 1,1 stepen Celzijusa od 19. vijeka.

U izvještaju se zaključuje da su ljudi u atmosferu ubacili toliko ugljen-dioksida i drugih gasova sa efektom staklene bašte da će se globalno zagrijavanje nastaviti najmanje do sredine vijeka, čak i ako se preduzmu koraci za oštro smanjenje emisija.

Neki drugi uticaji nastaviće se još dugo. Ogromni ledeni pokrivači na Grenlandu i Zapadnom Antarktiku nastaviće da se tope barem do kraja vijeka. Globalni nivo mora će nastaviti da raste najmanje 2.000 godina.

Klimatske promjene se dešavaju ubrzano

Izvještaj je otkrio da su neke promjene veće nego što su to ikada bile, upoređene sa dešavanjima iz prethodnih vremenskih perioda u rasponu od nekoliko vjekova do više milenijuma.

Koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi je veća nego u bilo kom trenutku u proteklih dva miliona godina. 

Dodatno, izvještaj je takođe otkrio da se promjene dešavaju brže nego i u čak mnogo novijoj prošlosti. Stopa porasta nivoa mora se praktično udvostručila od 2006.

Svaka od protekle četiri decenije bila je sukcesivno toplija od prethodne. Toplotni talasi na kopnu postali su znatno češći od 1950. godine, a toplotni talasi na moru – naleti ekstremne toplote u okeanu koji mogu usmrtiti morske jedinke – udvostručili su se u posljednje četiri decenije.

Ljudski faktor od presudnog značaja

U izvještaju, koji su pripremila 234 naučnika iz 66 zemalja, ističe se da je ljudski uticaj zagrijao klimu brzinom koja je bez presedana u posljednjih 2000 godina.

U 2019. godini atmosferske koncentracije CO2 bile su veće nego u bilo koje vrijeme u prethodnih 2 miliona godina, a koncentracije metana bile su veće nego u bilo koje vrijeme u posljednjih 800.000 godina.

Foto: Medical News today – Globalnom zagrijevanju doprinose i termoenergetska proizvodna postrojenja

Globalna površinska temperatura porasla je brže od 1970. godine nego u bilo kom drugom 50-godišnjem periodu u posljednjih 2000 godina. Na primjer, temperature tokom posljednje decenije (2011–2020) premašuju temperature posljednjeg viševjekovnog toplog perioda, prije oko 6.500 godina, ukazuje se u izveštaju.

U međuvremenu, globalni srednji nivo mora porastao je brže od 1900. godine nego u bilo kom prethodnom vijeku u posljednjih 3.000 godina.

Ekstremni vremenski obrasci

Stručnjaci otkrivaju da ljudske aktivnosti utiču na sve glavne komponente klimatskog sistema, pri čemu su nekim komponentama za reakciju dovoljne decenije, a drugima vjekovi.

Naučnici takođe ističu da su dokazi o uočenim promjenama vezanim za ekstreme (poput toplotnih talasa, obilnih padavina, suša i tropskih ciklona) i pripisivanju tih promjena ljudskom uticaju, ojačali.

Dodaju da mnoge promjene u klimatskom sistemu postaju sve veće i da su u direktnoj vezi sa povećanjem globalnog zagrijavanja.

Eksperti IPCC-a predviđaju da će klimatske promjene u narednim decenijama imati osjetniji uticaj u svim regijama. Nakon prelaska praga zagrijavanja od 1,5 °C, doći će do povećanog broja toplotnih talasa, produženja trajanja toplih sezona i kraćih hladnih sezona.

Nakon porasta prosječne globalne temperature za 2 °C, ekstremne vrućine će vjerovatno dostići kritične granice tolerancije za poljoprivredu i zdravlje.

Pri tome, visoka temperatura neće biti jedini problem. Na primjer, klimatske promjene intenziviraju prirodnu proizvodnju vode – ciklus vode. Ovo donosi intenzivnije padavine i sa njima povezane poplave, kao i intenzivniju sušu u mnogim regionima.

Štaviše, u priobalnim područjima će se nastaviti povećanje nivoa mora tokom 21. vijeka što će doprinijeti češćim i ozbiljnijim priobalnim poplavama i priobalnoj eroziji.

U izvještaju se takođe ukazuje na činjenicu da će dalje zagrijavanje ubrzati odmrzavanje vječitog leda i gubitak sezonskog sniježnog pokrivača, topljenje glečera i ledenih pokrivača i gubitak ljetnjeg arktičkog morskog leda.

Promjene u okeanima, uključujući njihovo zagrijavnje, češće morske toplotne talase, zakiseljavanje okeana i smanjenje nivoa kiseonika, utiču i na ekosisteme okeana i na ljude koji se na njih oslanjaju, a to će se nastaviti barem do kraja ovog vijeka.

Još uvijek se može promijeniti klimatski put

U izvještaju su navedeni budući koraci, njih pet, koji se moraju preduzeti kako bi smanjili emisije koje uzrokuju zagrijavanje.

Prema njima, svijet će do 2040. godine, ili ranije, dostići nivo zagrijavanja od 1,5 stepeni – što je jedan od ambicioznijih ciljeva postavljenih Pariskim sporazumom o klimatskim promjenama 2015. godine.

Prema većini scenarija o kojima se govori u izvještaju, zagrijavanje će se nastaviti i posle 2040. godine, do kraja vijeka. U najgorim slučajevima, tamo gdje svijet čini nedovoljno kako bi uticao na smanjenje emisija, temperature do 2100. godine mogle bi biti za 3 do 6 stepeni Celzijusa (5,5 do 11 stepeni Fahrenheita) iznad predindustrijskog nivoa. To bi imalo katastrofalne posljedice.

Isto tako, izveštaj pokazuje da bi rapidno i rasprostranjeno smanjenje emisija, počevši od sada, moglo ograničiti zagrijavanje nakon 2050.

U najoptimističnijem scenariju, dostizanje emisije „neto nule“ moglo bi čak dovesti do zagrijavanja ispod 1,5 stepeni Celzijusa u drugoj polovini vijeka.

Ograničavanje uticaja klimatskih promjena

-Stabilizacija klime zahtijevaće snažno, brzo i održivo smanjenje emisije stakleničkih gasova i postizanje neto nulte emisije CO2. Ograničavanje drugih gasova sa efektom staklene bašte i zagađivača vazduha, posebno metana, moglo bi donijeti korist i za zdravlje i za klimu – ističe Panmao Zai (Panmao Zhai), predsjedavajući Radne grupe IPCC-a.

U izvještaju se objašnjava da iz perspektive fizičke nauke ograničavanje globalnog zagrijavanja izazvanog ljudskim faktorom na određeni nivo zahtijeva ograničavanje kumulativnih emisija ugljen-dioksida, dostizanje najmanje neto emisije CO2, zajedno sa snažnim smanjenjem drugih emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Prir. M.L.

Izvor: United Nations

Čitajte još

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *