Nakon nedavnog globalnog samita o biodiverzitetu održanog u Abu Dabiju, koji je okupio vodeće svjetske stručnjake i donosioce odluka, javnosti je predstavljena nova analiza sa poraznim podacima: više od polovine svih ptičjih vrsta na planeti bilježi pad brojnosti. Tačnije, čak 61% procijenjenih vrsta danas je u opadanju – što predstavlja zabrinjavajući porast u odnosu na 44% iz 2016. godine, prema podacima Crvene liste Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).
Ove brojke nisu tek hladna statistika. One su odraz duboke erozije prirodnih staništa, koju pogoni nekontrolisana sječa šuma, širenje poljoprivrede i intenzivna urbanizacija. Od filipinskog orla (Pithecophaga jefferyi) do kalifornijskog kondora (Gymnogyps californianus), brojne ptičje vrste koje su nekada bile simbol moći i slobode danas su suočene sa ozbiljnim padom brojnosti i gubitkom staništa.
“To što brojnost tri od pet vrsta ptica u svijetu opada pokazuje koliko je kriza biodiverziteta ozbiljna, i koliko je hitno da vlade preduzmu mjere koje su obećale kroz međunarodne sporazume”, poručuje za The Guardian dr Ian Burfield, naučni koordinator pri organizaciji BirdLife, koji je učestvovao u izradi izvještaja.
Ptice nisu samo estetski ukras prirode. One su ključno vezivno tkivo ekosistema – oprašuju biljke, rasijavaju sjemenje i drže populacije štetočina pod kontrolom. Primjera radi, tropske tukanske ptice mogu da raznesu i do 12.700 velikih sjemenki dnevno na površini od samo jednog kvadratnog kilometra. Ta nevjerovatna brojka oslikava koliko drveće i ptice zavise jedni od drugih – kako je istakla dr Malin Rivers iz organizacije Botanic Gardens Conservation International:
“Sudbine ptica i drveća su neraskidivo povezane: jedni bez drugih ne mogu opstati.”
Ipak, među tamnim prognozama, izronila je i jedna priča nade. Nekada ugrožena zelena morska kornjača, zahvaljujući decenijama napora za njeno očuvanje, više se ne vodi kao ranjiva vrsta. Prema riječima generalne direktorke IUCN-a, dr Grethel Aguilar, ovaj uspjeh je dokaz da „zaštita prirode funkcioniše“.
Od 1970-ih godina do danas, populacija zelene morske kornjače je porasla za 28%, zahvaljujući boljoj zaštiti gnijezda na ključnim lokacijama – uključujući Ostrvo Asensjon, Brazil, Meksiko i Havaje. Roderic Mast, kopredsjedavajući IUCN-ove grupe za morske kornjače, navodi da je to „moćan primjer šta globalna koordinisana zaštita može postići, čak i kod dugovječnih morskih vrsta.“
Led koji se topi i životi koji nestaju
Na drugom kraju svijeta, u arktičkom pejzažu, led ne donosi spas, već se topi, a sa njim nestaju i staništa mnogih vrsta. Zbog klimatskih promjena, arktičke foke su sve bliže izumiranju. Bradate i harf foke, koje zavise od čvrstog morskog leda za razmnožavanje i odmor, sve teže nalaze bezbjedna mjesta za život. Njihova brojnost opada, a lanac ishrane puca, jer su one i ključna hrana za polarne medvjede.
“Svake godine, povlačenje leda na Svalbardu nam pokazuje koliko su arktičke foke ugrožene, jer im je sve teže da se hrane, odmaraju i razmnožavaju”, objašnjava dr Kit Kovacs iz Norveškog polarnog instituta, za The Guardian
“Njihova sudbina nas podsjeća da klimatske promjene nisu neka daleka apstrakcija – one se već decenijama odvijaju, i posljedice su ovdje, sada.”
Ovaj izvještaj dolazi u ključnom trenutku, kada vlade širom svijeta pokušavaju da se dogovore o narednim koracima za očuvanje prirode. Dok ptice nestaju sa neba, a led nestaje sa sjevera, oporavak jedne morske kornjače daje nam poruku: priroda se može oporaviti – ali samo ako joj damo šansu.
J.M.
Izvor: The Guardian
Naslovna fotografija: Unsplash
