Ponekad i najjednostavnija rješenja mogu donijeti izuzetne rezultate. Tako se pokazalo da obično farbanje jedne lopatice vjetroturbine u crno može igrati ključnu ulogu u smanjenju broja ptica koje stradaju zbog sudara sa turbinama. Studija sprovedena na vjetroelektrani na norveškom arhipelagu Smøla pokazala je da je ova intervencija rezultirala smanjenjem smrtnosti ptica za čak 70 odsto.
U kontekstu ubrzanog razvoja vjetroenergije, ovo je važna vijest. Samo tokom 2024. godine, širom svijeta je instalirano oko 121,6 gigavata novih kapaciteta iz energije vjetra, dok se za 2025. očekuje još snažniji rast. U poređenju sa sagorijevanjem fosilnih goriva, energija vjetra je pouzdanija i jeftinija, pod uslovom da su turbine pravilno postavljene. Uz to, istraživanja pokazuju da bi većina ljudi radije živjela u blizini vjetroelektrane nego bilo koje druge vrste elektrane, čak i solarne.
Ipak, vjetroturbine nisu bez kritika, posebno zbog uticaja na ptice i šišmiše. Protivnici obnovljivih izvora energije često koriste upravo ovaj argument, tvrdeći da su ptice žrtve zelene tranzicije, a američki predsjednik Donald Trump otišao je toliko daleko da je vjetroturbine nazvao „grobljima ptica“.
Kada se pogledaju globalne razmjere, procjene sa početka 2024. godine ukazuju da vjetroturbine godišnje uzrokuju smrt vjerovatno više od pet miliona ptica širom svijeta. I dalje je to višestruko manje od procijenjenog broja ptica koje svake godine stradaju od sudara sa dalekovodima, vjerovatno za dva reda veličine više. Smanjenje broja žrtava od turbina povezuje se i sa prelaskom na veće lopatice koje se okreću sporije, čime se smanjuje rizik za ptice.
Ranije laboratorijske studije sugerisale su da ptice često ne primjećuju prepreke dok lete, što može dovesti do fatalnih sudara. Međutim, dodavanje vizuelnih signala, poput obojenih lopatica, može povećati šanse da ptice uoče opasnost na vrijeme i izbjegnu sudar.
Na vjetroelektrani Smøla, naučnici su između 2006. i 2013. godine pratili četiri konkretne turbine, visoke po 70 metara i sa tri lopatice dužine 40 metara. U tom periodu pronađeno je šest uginulih orlova belorepana (Haliaeetus albicilla), a ukupno je 18 ptica stradalo usljed udara u lopatice. Takođe je zabilježeno i pet primjeraka snježnice (Lagopus lagopus) koje su udarile u tornjeve turbina, a ne u same lopatice. Za poređenje, četiri druge turbine koje su služile kao kontrolna grupa zabilježile su sedam smrtnih slučajeva ptica (ne računajući snježnice) u istom vremenskom okviru.
Kao odgovor, 2013. godine na svakoj od testiranih turbina obojena je po jedna lopatica u crnu boju. U naredne tri godine, broj uginulih ptica u toj grupi pao je na šest, dok je kontrolna grupa zabilježila 18 smrtnih slučajeva – što znači smanjenje stope smrtnosti za 71,9 odsto.
Dublja analiza otkrila je i sezonske razlike. Tokom proljeća i jeseni, broj stradalih ptica bio je manji kod obojenih turbina, ali je tokom ljeta zabilježen porast. Autori studije napominju da su mali uzorak i kratak period posmatranja razlozi da se rezultati ponove u dužim istraživanjima, kako na Smøli, tako i na drugim lokacijama.
Inače, arhipelag Smøla je prepoznat kao područje bogato ptičjim svijetom i klasifikovan je kao važno stanište za ptice (Important Bird Area – IBA) od strane organizacije BirdLife International.
Iako je farbanje lopatica na već instaliranim turbinama tehnički zahtjevno, jer se mora raditi na visini i na postojećim konstrukcijama, taj problem bi se mogao izbjeći ako se ova mjera uvede već u fazi izgradnje, čime bi troškovi bili znatno manji. Stručnjaci preporučuju da se eksperimenti poput ovog ponove na različitim mjestima, kako bi se potvrdilo da je ovaj efekat primjenjiv u različitim okruženjima i konfiguracijama.
Umjesto da posmatramo obnovljive izvore i biodiverzitet kao suprotstavljene sile, ova studija sa Smøle nas podsjeća da pažljivim dizajnom možemo graditi energetski sistem koji uzima u obzir i životnu sredinu.
J.M.
Naslovna fotografija: Studija Paint it Black
