Njemačka već decenijama ima poseban odnos prema uglju. Toliko dubok da za njegovo napuštanje postoji i posebna riječ – Kohleausstieg, odnosno postepeni izlazak iz uglja.
Ta riječ, međutim, danas više ne zvuči tako jednostavno kao kada je politički dogovorena. Njemačka je najveći proizvođač električne energije iz uglja u Evropi i četvrti najveći u svijetu, poslije Kine, Indije i Sjedinjenih Američkih Država. I pored toga, država se obavezala da će do 2038. godine u potpunosti prestati da koristi ugalj za proizvodnju električne energije.
Za lignit, niskokvalitetni mrki ugalj koji je među najzagađujućim fosilnim gorivima, rok je dodatno skraćen. Njemačka planira da ga napusti do 2030. godine.
Danas oko 20% njemačke proizvodnje električne energije dolazi iz uglja. Namjera Berlina bila je da se taj udio postepeno smanjuje, dok se energetski sistem sve više oslanja na vjetar i sunce. Njemačka je u tome već daleko odmakla. Više od polovine električne energije dobija iz obnovljivih izvora, a njihov udio prošle godine iznosio je 59%.
Problem je, međutim, u tome što vjetar i solarna energija ne mogu uvijek sami da pokriju potrebe sistema, naročito tokom zime. Zbog toga je Njemačka planirala da ulogu rezerve, koju je dugo imao ugalj, sve više preuzimaju elektrane na prirodni gas. One u prosjeku emituju oko upola manje ugljen-dioksida nego termoelektrane na ugalj, a gas trenutno čini oko 13% njemačke proizvodnje električne energije.
Ali energetske računice posljednjih godina rijetko ostaju stabilne. Nagli rast cijena gasa na globalnom tržištu, nakon sukoba između SAD, Izraela i Irana, podstakao je više zemalja da ponovo razmotre ulogu uglja u proizvodnji električne energije.
Japan je ublažio pravila kako bi omogućio veću upotrebu termoelektrana na ugalj. Italija odlaže zatvaranje svojih preostalih elektrana do 2038. godine. Indija je odgodila planirane remonte pojedinih postrojenja kako bi zadržala proizvodnju.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li bi i Njemačka mogla usporiti sopstveni izlazak iz uglja. U martu je kancelar Fridrih Merc izjavio da Njemačka mora obezbijediti stabilno snabdijevanje električnom energijom. „Nisam spreman da ugrozim temelje naše industrije samo zato što smo usvojili planove za gašenje koji su u međuvremenu postali nerealni“, rekao je Merc.
Ta izjava otvorila je osjetljivo pitanje: da li Njemačka ulazi u fazu preispitivanja sopstvenog plana, odnosno u svojevrsno odlaganje napuštanja uglja?
Za njemačku vladu problem je dvostruk, tiče se i sigurnosti snabdijevanja i cijene energije. Njemačka raspolaže velikim količinama lignita, koji je lako dostupan i jeftin. Ima najveće rezerve tog energenta u Evropi i treće po veličini u svijetu. Kada je riječ o lignitu, Njemačka je potpuno samodovoljna.
Prirodni gas je sasvim druga priča. Njemačka mora da uvozi oko 95% svojih potreba za gasom. Kada cijene tog energenta na globalnom tržištu naglo porastu, povratak znatno jeftinijem lignitu postaje finansijski privlačna opcija. Uz to, lignit ne nosi isti rizik od poremećaja u snabdijevanju.
Nuklearna energija više nije alternativa. Njemačka je posljednje nuklearne elektrane zatvorila 2023. godine.
Zato ne iznenađuje što kompanija LEAG, drugi najveći proizvođač lignita u Njemačkoj, pozitivno gleda na mogućnost da ugalj dobije duži rok upotrebe. U izjavi za BBC iz kompanije su poručili da „veoma pozdravljaju činjenicu da savezna vlada u središte svojih energetskih razmatranja stavlja ne samo srednjoročnu, već i dugoročnu sigurnost snabdijevanja“.
Iz LEAG-a su podsjetili i da su povećali isporuke lignita nakon što je, poslije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, zaustavljen uvoz ruskog gasa. „Već smo pokazali da možemo brzo aktivirati rezerve i vratiti ih na tržište kada situacija to zahtijeva“, naveli su za BBC.
Sasvim suprotan stav ima Hauke Herman, viši istraživač njemačkog Instituta za istraživanje životne sredine Öko. On za BBC ukazuje da više uglja nije odgovor, već da Njemačka treba dodatno da ubrza razvoj obnovljivih izvora energije.
Industrija, sa druge strane, traži prije svega pouzdanost i predvidljivost. Za dio njemačkih kompanija manje je važno da li će rezerva biti gas ili ugalj, koliko da država konačno donese jasnu odluku.
„Našoj industriji potrebna je pouzdana energija“, rekao je za BBC Volfgang Grosse Entrup, generalni direktor Njemačkog udruženja hemijske industrije VCI.
Prema njegovim riječima, obnovljivi izvori sami još ne mogu garantovati takvu stabilnost. „Kompanije će ulagati milijarde samo ako mogu vjerovati da će energija i ubuduće biti pouzdano dostupna po konkurentnim cijenama“, kazao je Grosse Entrup.
U Njemačkoj gotovo niko van krajnje desničarske stranke AfD ne traži potpuno odustajanje od plana napuštanja uglja. Ipak, mogućnost njegovog ublažavanja više nije politički nezamisliva. Jedan od kompromisa koji se razmatra odnosi se na šest termoelektrana koje koriste uvozni kameni ugalj. Taj ugalj manje zagađuje od domaćeg lignita, a elektrane se trenutno koriste uglavnom kao rezerva za stabilizaciju mreže kada je potrošnja velika, na primjer tokom hladnih zimskih dana.
Kompanija Steag Iqony Group, koja je vlasnik dijela tih elektrana, smatra da bi im trebalo omogućiti redovan rad. Portparol kompanije rekao je za BBC da bi, ukoliko bi im privremeno bilo dozvoljeno da ponovo rade u redovnom režimu, ta postrojenja mogla obezbijediti električnu energiju za nekoliko miliona domaćinstava.
„Smatramo da ove elektrane treba koristiti kako bi se ojačale sigurnost i cjenovna pristupačnost snabdijevanja“, poručili su iz kompanije.
Tu mogućnost trenutno razmatra parlamentarni odbor formiran u martu. Odluka, međutim, neće biti jednostavna ni politički. Njemačku vladu čini velika koalicija stranaka desnog centra CDU/CSU i lijevo orijentisanog SPD-a. Demohrišćani su skloniji produženju upotrebe uglja, dok se SPD tome protivi.
Portparolka SPD-a za energetiku Nina Šer upozorila je da bi ublažavanje pravila za ugalj bilo „kontraproduktivno za energetsku tranziciju“ i da bi moglo dovesti do novog dugoročnog vezivanja za fosilna goriva.
Drugačije razmišlja zamjenik predsjednika CDU-a i premijer Saksonije Mihael Krečmer. On smatra da Njemačka, kao velika industrijska zemlja, mora učiniti sve da energija ostane dostupna po prihvatljivim cijenama. „Energetska tranzicija mora se u potpunosti ponovo izračunati. Ne bi trebalo da bude riječ samo o troškovima, već o realnom sagledavanju sigurnosti snabdijevanja i pristupačnosti energije“, rekao je Krečmer.
Njemačka vlada će tokom ove godine morati da odluči da li ostaje pri roku iz 2030. godine za gašenje elektrana na lignit ili će dio kapaciteta zadržati još određeno vrijeme, kao stratešku rezervu.
U avgustu će biti objavljena i zakonom propisana revizija plana napuštanja uglja. Taj dokument treba da pokaže kako Kohleausstieg utiče na snabdijevanje energijom, sigurnost sistema i cijene električne energije.
Prvobitno je ideja bila da se provjeri može li se njemačko napuštanje uglja dodatno ubrzati. Sada je sve izvjesnije da bi isti proces mogao poslužiti za suprotan zaključak – da se izlazak iz uglja uspori.
J.M.
Izvor: BBC
Naslovna fotografija: Leslie Young / Global News
