Deklaracija lidera o šumama i korišćenju zemljišta potpisana u Glazgovu na COP26 obavezuje lidere koji predstavljaju više od 85% svjetskih šuma da zaustave krčenje i degradaciju zemljišta do 2030. godine.
Međutim, jesu li ambicije deklaracije suviše dvosmislene? Međunarodni tim istraživača pokušao je da odgovori na ovo pitanje.
Na najnovijoj godišnjoj konferenciji UN-a o klimatskim promjenama – COP26 – koja je održana u Glazgovu početkom novembra 2021. uz učešće 141 države, uključujući Brazil, Kanadu, Kinu, Demokratsku Republiku Kongo, Indoneziju, Rusiju, Veliku Britaniju i SAD, potpisano je obećanje da će krčenje šuma širom svijeta biti okončano do 2030. godine.
Deklaracija lidera o šumama i korišćenju zemljišta iz Glazgova je jedan od nekoliko sporazuma osmišljenih da ispune ciljeve Pariskog sporazuma. Deklaraciju su od tada neki pozdravili kao jedno od najznačajnijih obećanja o korišćenju šuma i zemljišta datih tokom COP26.
Međutim, mnogi istraživači i poznavaoci ove teme ističu da je jedan ključni detalj po svoj prilici izostavljen iz obećanja: da li se predviđeno zaustavljanje krčenja šuma računa u bruto ili neto količini?
Bruto i neto sječa šuma se razlikuju, objašnjavaju istraživači, jer su u većini zemalja krčenje šuma i ponovno pošumljavanje procesi koji se kontinuirano dešavaju u isto vrijeme.
-Razlika je važna, jer različita tumačenja o tome kako zemlje mogu da „okončaju krčenje šuma“ značajno utiču na buduće emisije ugljen-dioksida. Jednostavno rečeno, okončanje čiste sječe šuma predstavljalo bi veliki korak naprijed za klimu.
Da bi pokazali važnost razlike između bruto i neto gubitka šumske površine, istraživači su razvili tri scenarija koja ispunjavaju cilj za zaustavljanje gubitka šumskih površina do 2030. godine.
U ovim scenarijima, tim je ilustrovao svijet u kome se bruto ili neto sječa šuma u zemljama potpisnicama zaustavlja do 2030. Prvi scenario simulira situaciju u kojoj se bruto sječa šuma u zemljama potpisnicama okončava do 2030. godine, dok drugi istražuje svijet u kome je bruto krčenje šuma redukovano u onoj mjeri koja odgovara njihovom uobičajenom bruto nivou pošumljavanja.
U finalnom scenariju, države nastavljaju svojim uobičajenim tempom krčenje šuma, bez smanjenja, ali istovremeno inteziviraju pošumljavanje sadnjom novih plantaža kako bi uravnotežile svoje bruto gubitke.
Iako se čini da su sva tri scenarija u skladu sa deklaracijom, autori primjećuju da njihovi rezultati pokazuju veoma različite neto dobitke ugljenika, pokazujući da nivo smanjenja emisija (ako ih ima) umnogome zavisi od toga da li se razmatra bruto ili neto količina krčenje šuma.
Rezultati prvog scenarija ukazuju na značajno smanjenje količine CO2 do 2050. godine, dok rezultati drugog pokazuju upola manje smanjenje. Treći scenario je pokazao da se njime ne dolazi do značajnije sekvestracije ugljenika.
-Najvažniji zaključak eksperimenta je da je Deklaracija lidera o šumama i korišćenju zemljišta previše dvosmislena. Stoga se moraju pratiti postupci zemalja potpisnica sporazuma kako bi se videlo da li će one zaista ispuniti svoje obaveze ili ćemo dobiti samo još jedan set praznih obećanja poput Njujorške deklaracije o šumama iz 2014. kojih se već sada niko ne sjeća – zaključuje Gaser.
Prir. M.L.-M.M.
Izvor: sciencedaily.com
