Naučnici su po prvi put pokušali da precizno procijene koliko vrsta pčela postoji na planeti. Rezultat je iznenadio i same istraživače: svijet ima znatno više vrsta pčela nego što je nauka do sada prepoznavala.
Istraživanje, koje je predvodio evolucioni biolog sa Univerziteta u Volongongu (University of Wollongong – UOW, Australia) dr Džejms Dori, donosi do sada najobuhvatniji pokušaj brojanja vrsta pčela na globalnom nivou. Analiza, objavljena u naučnom časopisu Nature Communications, pokazuje da u svijetu postoji najmanje između 3.700 i 5.200 vrsta pčela više nego što je trenutno naučno opisano.
To značajno mijenja dosadašnju sliku o raznovrsnosti ovih ključnih oprašivača. Prema novoj procjeni, ukupan broj vrsta pčela na planeti iznosi između 24.705 i 26.164, što ukazuje na mnogo bogatiji i složeniji svijet pčela nego što se ranije pretpostavljalo.
Autori istraživanja ističu da ovi rezultati jasno pokazuju koliko je vrsta pčela i dalje nedovoljno proučeno ili potpuno neprepoznato u nauci. Drugim riječima, čak ni za jednu od najvažnijih grupa oprašivača na planeti još uvijek nemamo potpunu sliku. Razumijevanje stvarne raznovrsnosti pčela, upozoravaju istraživači, ključno je za očuvanje prirode i dugoročnu sigurnost proizvodnje hrane.
„Poznavanje broja vrsta koje postoje na određenom području ili unutar određene grupe organizama, poput pčela, izuzetno je važno“, objašnjava dr Dori. „To utiče na način na koji pristupamo zaštiti prirode, upravljanju zemljištem, ali i na šira naučna pitanja o evoluciji i funkcionisanju ekosistema.“
On naglašava da su pčele tipičan primjer takozvanih ključnih vrsta u ekosistemima.
„Njihova raznovrsnost je temelj zdravih ekosistema i otpornog poljoprivrednog sistema. Ako ne znamo koliko vrsta pčela postoji, propuštamo važan dio slagalice kada je riječ o zaštiti prirode, ali i poljoprivrede“, kaže Dori.
Kako bi došli do procjene, istraživači su analizirali veliki broj globalnih baza podataka, taksonomskih zapisa, nacionalnih spiskova vrsta i naučne literature. Uz pomoć statističkih metoda koje se koriste za procjenu bogatstva vrsta, izračunali su broj pčela na globalnom nivou, ali i po kontinentima i državama. Analiza je obuhvatila 186 zemalja širom svijeta.
Podaci su otkrili i nekoliko zanimljivih obrazaca. Evropa, na primjer, spada među regione gdje je vjerovatno ostalo relativno malo neotkrivenih vrsta pčela. U državama poput Švedske i Švajcarske raznovrsnost vrsta ostaje stabilna, a naučna istraživanja su već prilično blizu stvarne slike pčelinjeg diverziteta.
Situacija je, međutim, drugačija u nekim drugim djelovima svijeta. U Turskoj se, prema procjenama, krije čak 843 vrste pčela koje tek treba otkriti i naučno opisati, što je više nego u cijeloj kontinentalnoj Evropi.
Posebno zanimljiv obrazac odnosi se na ostrvske države. Istraživanje pokazuje da ostrvske zemlje često imaju bogatiju raznovrsnost pčela nego kontinentalne države. Ova područja su poznata po velikom broju endemskih vrsta, ali su istovremeno među najosjetljivijima na uticaje klimatskih promjena. Zbog toga njihova uloga u očuvanju biodiverziteta dobija dodatni značaj.
Rad se osvrće i na tempo naučnih otkrića u posljednjih nekoliko decenija. Od 1960. godine, naučnici su svake godine u prosjeku otkrivali i opisivali oko 117 novih vrsta pčela. Taj relativno stabilan tempo ne znači da novih vrsta ponestaje.
Naprotiv, problem je u nedostatku stručnjaka koji bi ih opisivali.
„Radi se o takozvanom taksonomskom uskom grlu“, objašnjava dr Dori. „Drugim riječima, broj stručnjaka koji se bave opisivanjem vrsta ne prati stvarnu raznovrsnost organizama.“
Ako se trenutni tempo otkrivanja novih vrsta nastavi, biće potrebno najmanje još 30 do 45 godina da naučnici zatvore postojeće praznine u znanju o pčelama.
Istraživači upozoravaju da je ovaj posao dodatno otežan brojnim globalnim izazovima. Istraživanje i zaštita divljih pčela suočavaju se sa problemima kao što su nedostatak kvalitetnih podataka u pojedinim regionima, nestajanje vrsta, ilegalno prikupljanje, rijetke procjene stanja očuvanosti, kao i političke i kulturne prepreke koje otežavaju međunarodnu saradnju i razmjenu podataka.
Prema riječima dr Dorija, ovi problemi su posebno izraženi u Africi, Aziji i mnogim državama Centralne i Južne Amerike, gdje velika biološka raznovrsnost često ide ruku pod ruku sa nedostatkom finansijskih sredstava i istraživačkih kapaciteta.
Izazovi, međutim, postoje i u razvijenim državama.
„Čak i u relativno bogatim zemljama poput Australije imamo probleme u načinu na koji su vrste opisivane“, kaže Dori. „Genetički podaci nisu dovoljno korišćeni, zbog čega je vrlo vjerovatno da potcjenjujemo stvarni broj vrsta.“
Istraživanje ima i šire značenje. Bolje procjene o raznovrsnosti vrsta koje održavaju ekosisteme i globalnu proizvodnju hrane ukazuju na hitnu potrebu za snažnijom zaštitom biodiverziteta u uslovima sve intenzivnijih promjena u životnoj sredini.
Autori studije ističu da njihov rad, osim procjene broja vrsta, predstavlja i svojevrsnu mapu za buduća otkrića.
„Ovaj rad pruža i neku vrstu mape blaga koja pokazuje gdje možemo tražiti nove vrste, ne samo pčela, već i mnogih drugih organizama.“
Procjene naučnika govore da na Zemlji postoji oko 2,2 miliona vrsta živih organizama, iako bi stvarni broj mogao biti znatno veći, naročito kada su u pitanju insekti i beskičmenjaci.
Popunjavanje ovih taksonomskih praznina, odnosno područja u kojima je naučno znanje još uvijek nepotpuno, ključno je za razumijevanje promjena u prirodi. Bez tog znanja teško je pratiti nestajanje vrsta, zaštititi staništa i procijeniti otpornost ekosistema koji čine osnovu života na planeti.
J.M.
Izvor: University of Wollongong
Naslovna fotografija: Free-pik
