Na prvi pogled, atol Bikar i ostrvce Jemo djeluju kao da su netaknuti komadi raja – sa bijelim pješčanim plažama, tirkiznim morem i bujnom tropskom vegetacijom. Međutim, ova dva udaljena i nenaseljena ostrva u sjevernom Pacifiku, koja pripadaju Maršalskim ostrvima, decenijama su bila suočena sa nevidljivim, ali razoravajućim neprijateljem – pacovima.
Ovi invazivni glodari, koji su najvjerovatnije stigli kao slijepi putnici na brodovima, napravili su pustoš: uništavali su autohtonu vegetaciju, jeli jaja i mladunce kornjača i ptica, i gotovo izbrisali čitave kolonije morskih ptica. Do te mjere da je Jemo, ostrvo koe su prvi španski moreplovci nazvali „Los Pájaros“ zbog ogromnog broja ptica, posatlo gotovo u potpunosti tiho.
„Kada smo prošle godine posjetili ta ostrva, pacova je bilo na sve strane. Ako biste noću hodali s baterijskom lampom, činilo se kao da se šumsko tlo pomjera – toliko ih je bilo“, prisjeća se Paul Žak, menadžer projekta američke nevladine organizacije Island Conservation.
Ali sada, samo godinu dana kasnij, slika je potpuno drugačija. Zahvaljujući zajedničkoj akciji Island Conservation-a, Agencije za morske resurse i Ministarstva za prirodne resurse i trgovinu Maršalskih ostrva, ostrva su očišćena od pacova i priroda ponovo oduševljava vsakog ko dođe do ostrva.
U julu 2024. godine, uz pomoć dronova, ravnomjerno je raspoređeno oko 25 kilograma mamaca po hektaru, sa ciljem da svaki pacov pojede makar jednu kuglicu. Mamac je bio pažljivo formulisan da cilja isključivo pacove, ne šteteći drugim vrstama.
„Kada smo se ovog ljeta vratili, znali smo da je došao trenutak istine“, kaže Žak. „Čim zakoračite na ostrvo, sva vam čula rade – tražite pacove, gledate ima li ptica na zemlji, tražite bilo kakav znak koji vam može reći da li smo uspjeli.“
I jesu. Nakon intenzivnog praćenja putem kamera, zamki, reflektora i termalnih uređaja, tim je potvrdio da pacova više nema.
Priroda je reagovala gotovo trenutno. Na Bikar se vratila kolonija od oko 2.000 mrkih čigri (Onychoprion fuscatus) – vrste koje godinu ranije nije bilo uopšte. Na tlu su se gnijezdile i veće ćubaste čigre (Thalasseus bergii) i smeđe čiope (Apus palidus), a zabilježena je i pojava smeđeg zovoja (Puffinus nativitatis), morske ptice koja nikada ranije nije bila primijećena na ostrvu. Ponovo su se pojavile i vrste guštera i kopnenih rakova koje su 2024. godine bile potpuno nestale.
Jedan od najsnažnijih simbola uspjeha bilo je izbijanje na hiljade mladica autohtone vrste drveća Pisonia grandis na šumskom tlu – koje su godinu ranije bile potpuno odsutne. „Tepih zelenih mladica odmah pri dolasku bio je za mene znak da se ovdje dogodilo nešto veliko“, kaže Žak.
Oporavak flore i faune znači i obnovu čitavog ekosistema. Izmet morskih ptica obogaćuje tlo, a rakovi koji ispuštaju larve u more hrane druge morske organizme, uspostavljajući ponovo lanac života koji je bio prekinut.
Ostrvce Jemo je u prošlosti bilo važan resurs za zajednicu sa obližnjeg Likijepa, udaljenog oko 40 kilometara. Stanovnici su dolazili da pecaju, love rakove i sakupljaju plodove kao što su kokos i listovi pandana, koji se koriste za pletenje. Kako su resursi počeli da opadaju, tako su i posjete jenjavale. Danas, uz obnovljeni ekosistem, postoji nada da će se ove tradicije obnoviti.
Naredni cilj je očuvanje ostrva bez pacova. Obzirom na njihovu udaljenost, to djeluje kao realan zadatak. Bikar se sada posjećuje samo u okviru naučnih ekspedicija koje strogo poštuju bio-bezbjednosne protokole, a zbog uključenosti i edukacije lokalnog stanovništva, očekuje se da će i zajednice sa Likijepa biti jednako pažljive prilikom budućih posjeta.
Ne planira se uvođenje novih vrsta niti druge ljudske intervencije – „Ova ostrva treba pustiti da se sama regenerišu“, poručuje Žak.
Ovaj uspjeh bi mogao postati model za slične inicijative, kako na drugim ostrvima Maršalskog arhipelaga, tako i šire. Već se rade studije izvodljivosti za Bokak atol, koji ima sličan, polupustinjski ekosistem kao Bikar, nalazi se u zaštićenoj morskoj zoni i takođe je pod opsadom pacova.
Prema izvještaju Međuvladine platforme za biodiverzitet i usluge ekosistema (IPBES) iz 2023. godine, čak 90% izumiranja vrsta na ostrvima uzrokovano je invazivnim vrstama. Ipak, ističe se da su programi iskorjenjivanja visoko uspješni – sa prosječnom stopom od 88%.
„Kada uklonite invazivnu vrstu, to je poklon koji nastavlja da daje“, zaključuje Žak. „Dajte prirodi 10, 30 godina – promjena se akumulira. Populacije rastu, životinje se vraćaju, čak i one koje ste smatrali lokalno izumrlim jer su bile toliko rijetke da ih niste mogli ni registrovati.“
J.M.
Izvor: CNN
Naslovna fotografija: Shaun Wolfe/Island Conservation
