Naučnici su u zapadnom dijelu brazilskog Amazona zabilježili najveće okupljanje riječnih kornjača na gniježđenju ikada registrovano u svijetu. Riječ je o ugroženoj vrsti džinovske južnoameričke riječne kornjače (Podocnemis expansa), jednoj od najvećih slatkovodnih kornjača na planeti, koja može dostići gotovo metar dužine oklopa.
Tokom istraživanja sprovedenog uz pomoć dronova, naučnici su na velikom pješčanom sprudu rijeke Guaporé, koja čini dio granice između Brazila i Bolivije, identifikovali gnijezdište sa oko 41.000 odraslih ženki. Ovaj sprud predstavlja najveću pješčanu površinu na toj rijeci i ključnu lokaciju na kojoj kornjače polažu jaja.
„Znali smo da je to važno područje, ali nismo imali potpunu sliku o njegovoj veličini“, kazala je za Mongabay Camila Ferrara, koautorka studije i stručnjakinja za kornjače iz organizacije Wildlife Conservation Society.
Ferrara objašnjava da broj od 41.000 ženki vjerovatno nije konačna procjena ukupne populacije u tom regionu. U istraživanje nisu bile uključene još pet manjih obližnjih plaža, a u popisu nijesu brojani ni mladunci ni mužjaci. Zbog toga naučnici smatraju da stvarna brojnost kornjača u ovom dijelu Amazona može biti i veća.
Podaci, međutim, pokazuju i jedan pozitivan trend. Populacija riječnih kornjača u tom području raste najmanje od 2014. godine, što Ferrara povezuje sa dugoročnim radom Programa očuvanja amazonske riječne kornjače, koji brazilska vlada sprovodi već četiri decenije u saradnji sa lokalnim zajednicama.
Istraživači su tokom studije testirali tri različita načina brojanja kornjača kako bi dobili što pouzdaniju procjenu. Kada su se oslanjali isključivo na terensko brojanje, evidentirali su oko 16.000 jedinki. Sa druge strane, brojanje pomoću dronova dalo je znatno veći rezultat – skoro 79.000 kornjača, ali su naučnici brzo uočili problem. Budući da su se kornjače kretale po pijesku, pojedine jedinke su vjerovatno brojane više puta, pa takva procjena nije mogla biti potpuno precizna.
Zbog toga su razvili treći pristup, koji je kombinovao terensko praćenje i snimanje dronovima. Dio kornjača na terenu je označen kako bi se pratilo njihovo kretanje, dok su dronovi prelijetali područje u cik-cak obrascu. Prikupljeni podaci potom su analizirani uz pomoć matematičkih modela koji uzimaju u obzir kretanje životinja, što je omogućilo realniju procjenu od približno 41.000 jedinki.
Takvi rezultati imaju veliku vrijednost za naučnike koji prate stanje populacija riječnih kornjača. Precizniji podaci omogućavaju da se procijeni da li se prijetnje povećavaju ili mjere zaštite daju rezultate.
Jedna od najvećih prijetnji ovoj vrsti i dalje je ilegalna trgovina divljim životinjama. Ferrara podsjeća da su tokom dvije policijske akcije u brazilskoj saveznoj državi Amazonas u avgustu 2025. godine uhapšeni krijumčari kod kojih je pronađeno više od 450 kornjača.
„Postoji ogromna razlika između toga da neko iz rijeke uzme jednu ili dvije kornjače za ishranu i organizovane ilegalne trgovine“, naglašava ona.
Pad brojnosti riječnih kornjača ne bi imao posljedice samo po ekosisteme Amazona. Ferrara upozorava da bi nestanak ovih životinja mogao ugroziti i bezbjednost hrane u riječnim zajednicama. Meso kornjača dio je lokalne ishrane već hiljadama godina. Arheološko istraživanje sprovedeno 2015. godine u ovom regionu pokazalo je da je prije oko 7.000 godina meso kornjača u amazonskoj ishrani bilo zastupljenije od mesa sisara, dok je jedino riba bila češći izvor proteina.
„Znamo da će ove životinje nestati ako ne preduzmemo nešto, jer u mnogim područjima njihov broj već opada“, upozorava Ferrara.
J.M.
Izvor: Mongabay
Naslovna fotografija: Omar Torrico, Wildlife Conservation Society
