Proces pravedne energetske tranzicije – napuštanje fosilnih goriva uz istovremeno očuvanje socijalne stabilnosti i razvoja lokalnih zajednica – postaje nezaobilazna tema kako na evropskom tako i na domaćem nivou. Crna Gora je ovaj proces formalizovala kroz izradu Mape puta za pravednu tranziciju, uz podršku UNDP-a i partnera. Upravo ovom izazovu bio je posvećen panel ,,Just Energy Transition’’ održan u okviru ESG Adria Samita u Tivtu.
Posebnu pažnju izazvalo je izlaganje Nemanje Lakovića, izvršnog direktora Rudnika uglja Pljevlja, koji je jasno predstavio kompleksnost situacije u kojoj se nalazi crnogorski energetski sistem, ali i konkretne planove za budućnost.
Rudnik uglja Pljevlja kao stub energetske nezavisnosti
„Brojevi govore sami za sebe“, započeo je Laković. „Rudnik uglja i Termoelektrana Pljevlja proizvode između 40 i 60% električne energije u Crnoj Gori.“ Svake godine se proizvede oko 1,8 miliona tona uglja, od čega se 1,5 miliona koristi za rad termoelektrane. Ova činjenica jasno ukazuje da je država i dalje u velikoj mjeri energetski zavisna od uglja.
Pored toga, Laković je ukazao na važan socijalni aspekt: „U Rudniku radi 1300 ljudi, u Termoelektrani još 300, a sa indirektnim radnim mjestima brojka prelazi 3000 ljudi koji zavise od ovog sistema.“
Iako svjestan energetske realnosti, Laković je istakao da postoji jasna vizija tranzicije, koju rudnik sprovodi od kada je nova uprava preuzela rukovođenje. „Pripremamo 12 novih biznis jedinica koje ćemo izdvojiti iz osnovne djelatnosti i plasirati na tržište, u skladu sa preporukama EU i našim razvojnim ciljevima.“ Cilj je diverzifikacija poslovanja i otvaranje mogućnosti za nove djelatnosti, od građevinskih firmi i proizvodnje opreme za zaštitu na radu, do laboratorija za testiranje zemljišta i vazduha.
Pljevlja su, kako je rekao, suočena sa snažnom migracijom mladih – u posljednjih 20 godina više od 20.000 ljudi je napustilo grad, a čak 86% mladih razmišlja o odlasku. „Zato ova tranzicija nije samo pitanje ekologije ili ekonomije, već egzistencijalno pitanje opstanka zajednice“, zaključio je.
Vremenski horizont: „Realno je govoriti o 15 godina“
Iako postoje međunarodni pritisci za brže zatvaranje termoenergetskih kapaciteta, Laković upozorava da „realističan vremenski okvir za tranziciju ne može biti kraći od 15 godina.“ Samo za zamjenu postojećih kapaciteta termoelektrane potrebno je izgraditi više od 1000 MW koristeći solarnu energiju, što predstavlja tehnički i infrastrukturni izazov.
Rudnik je, kako tvrdi, trenutno u finansijskoj poziciji da samostalno finansira projekte, ostvarivši prošle godine rekordan profit od 15 miliona eura. Ipak, za dugoročne planove neophodni su i spoljašnji partneri. „Pljevlja su nulta tačka energetske tranzicije Crne Gore. Ko god želi da pomogne, treba da dođe u Pljevlja i vidi naš plan. Otvoreni smo za svaki vid podrške i saradnje“, poručio je.
Ključne poruke sa panela: Razvoj mora ići ruku pod ruku sa ljudima
Pored Lakovića, panel je okupio i druge relevantne sagovornike — od predstavnika Svjetske banke, kompanija za skladištenje energije i analitičkih kuća, do istraživača politike održivog razvoja.
Kristofer Šeldon iz Svjetske banke ocijenio je da Crna Gora radi prave korake u pripremi tranzicije, uključujući analize radne snage, prepoznavanje imovine i planiranje ekonomskih alternativa. Istakao je važnost uvođenja privatnog sektora i javno-privatnih partnerstava, posebno u prenamjeni napuštenih rudarskih kopova za potrebe obnovljivih izvora energije, poput solarnih farmi i pumpnih hidrocentrala, što je praksa koja se sve češće koristi širom Evrope u okviru tzv. „braunfild“ investicija, gdje se postojeći degradirani prostori pretvaraju u energetski i ekološki održive zone.
Nevena Kostić Dićić, rukovoditeljka za istraživanja i politike u kompaniji Sustinery Partners, ukazala je na kompleksnost energetske tranzicije iz perspektive realnosti tržišta i očekivanja građana. Istakla je da se pred nama nalaze dva procesa koja moraju teći paralelno: s jedne strane očuvanje energetske bezbjednosti, a s druge razvoj zelene energije. „Moramo biti iskreni prema sebi – niko nije spreman da se odrekne stabilnog i pouzdanog snabdijevanja energijom. Građani očekuju da imaju struju kada im je potrebna, i to je osnovno pravo koje ne smije biti ugroženo ni u jednom trenutku“, naglasila je.
Ona je pozvala na otvorenost i strateški pristup, u kojem se razvoj obnovljivih izvora ne posmatra kao zamjena za postojeće sisteme, već kao dopuna koja se gradi uporedo. „Razgovor o zatvaranju rudnika ne smije isključivati istovremene razgovore o otvaranju novih zelenih projekata“, dodala je.
U tom kontekstu, uloga države je ključna – kako bi se obezbijedilo povezivanje različitih sektora, ali i da bi se obezbijedila koordinacija između bezbjednosti snabdijevanja i ciljeva dekarbonizacije. „Kasnimo. Godina 2050. zvuči daleko, ali zapravo nije. Zato moramo raditi na više frontova istovremeno“, zaključila je.
Nemanja Mikać, osnivač i izvršni direktor kompanije ElevenEs, pružio je uvid u budućnost energetske tranzicije iz ugla razvoja tehnologija za skladištenje energije, posebno litijum-jonskih baterija. Njegovo izlaganje dodatno je ukazalo na to da tranzicija ne znači samo prestanak korišćenja uglja, već transformaciju čitavih industrija i otvaranje potpuno novih tržišta rada.
Mikać je objasnio da je tranzicija zapravo prilika za industrijsku diverzifikaciju – preusmjeravanje tradicionalnih djelatnosti, poput prehrambenog pakovanja, prerade aluminijuma i bakra, u proizvodnju komponenti za baterije i električna vozila. Njegova kompanija je sama prošla taj put, krenuvši kao proizvođač ambalaže, da bi danas bila pionir u razvoju LFP (litijum-gvožđe-fosfat) baterija, koje ne koriste skupe i kontroverzne sirovine poput kobalta.
Kao dodatnu dimenziju tranzicije, istakao je značaj energetske nezavisnosti i stabilnosti. Iako se obnovljivi izvori sve više šire, bazna energija, ona koja je dostupna 24 sata dnevno, i dalje dolazi iz termoelektrana i nuklearki. „Zato je važno razumjeti da će ugalj, nuklearna energija i obnovljivi izvori još neko vrijeme koegzistirati, dok tehnologije skladištenja ne dostignu puni kapacitet“, rekao je.
Na kraju, Mikać je istakao i socijalni aspekt tranzicije: sa rastom industrije i plata, raste i kvalitet života. Njegova vizija je jasna – tranzicija mora biti tehnološki održiva, ekonomski isplativa i društveno pravedna.
Crna Gora mora graditi sopstveni model tranzicije
Panel u Tivtu pokazao je da je pravedna tranzicija mnogo više od pukog zatvaranja rudnika i termoelektrane. Radi se o strukturnim promjenama koje moraju uključiti ljude, lokalne ekonomije i realne rokove. Iako evropski pritisci postoje, Crna Gora mora oblikovati model tranzicije koji će odgovarati njenim kapacitetima i društvenim okolnostima.
Pljevlja kao energetski centar nose ogromnu odgovornost, ali i priliku. Kako je Laković poručio: „Ovo je šansa da se u našem gradu stvori nešto novo, da prestanemo da gubimo ljude i da napokon krenemo naprijed.“
Jasmin Murić
