Planinske šume Crne Gore – guste, tamne i duboke – dom su ne samo planinara, pastira i berača borovnica i pečuraka, već i krupnih zvjeri koje su tu bile mnogo prije nas. Posljednjih mjeseci, sve više mještana iz sjevernih krajeva prijavljuje štete koje nanosi mrki medvjed: prevrnute košnice, rastrgana stoka, tragovi kandži na stablima tik uz imanja, česti susreti… Nisu to rijetki slučajevi, već znakovi da granica između ljudskog i divljeg svijeta postaje sve tanja. Ovakvi susreti nerijetko bude strah, ali i pozivaju na razmišljanje: kako dalje, a da niko ne bude gubitnik?
U kontekstu sve učestalijih prijava šteta izazvanih velikim mesožderima širom Crne Gore, u Plužinama je održana regionalna radionica u okviru Dinarsko-balkansko-pindske (DiBaPi) inicijative, fokusirana na unapređenje modela suživota čovjeka i krupnih zvjeri. Domaćini i učesnici – predstavnici Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Agencije za zaštitu životne sredine, Parka prirode Piva i NVO Parkovi Dinarida – ugostili su kolege iz Hrvatske, Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i predstavnike WWF Adria i Sekretarijata DiBaPi platforme.
Dinarsko-balkansko-pindska regija važi za jedno od biološki najbogatijih područja Evrope. To je stanište mrkog medvjeda, vuka, risa i zlatnog šakala – četiri velika mesoždera koji ne poznaju granice država, jezika ni administracija. Upravo zato, njihovo očuvanje i upravljanje populacijama moguće je samo kroz koordinisano, transnacionalno djelovanje, navodi se u saopštenju Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.
Inicijativa DiBaPi, pokrenuta uz podršku Njemačke agencije za životnu sredinu, ima za cilj da stvori trajnu platformu za razmjenu informacija, razvije zajedničke mehanizme za praćenje i zaštitu ovih vrsta, te ojača kapacitete institucija i stručnjaka širom regiona. Ova radionica u Plužinama bila je usmjerena na jednu od najvažnijih karika u lancu zaštite – Interventni tim (IT) koji je u Crnoj Gori uspostavljen još 2018. godine, ali trenutno nije operativan. Upravo taj tim može postati ključni alat u smanjenju sukoba između ljudi i krupnih zvijeri.
Pored stručnih sesija, organizovani su i sastanci sa lokalnim stanovništvom, lovačkim organizacijama, upravljačem Parka prirode Piva i drugim zainteresovanim stranama, uz terensku obuku o IT protokolu i trening o mjerama prevencije sukoba sa velikim mesožderima.
Kroz pažljivo vođene razgovore, uvažavanje lokalnih iskustava i razmjenu znanja, ova radionica nije ostala samo na nivou teorije. Ona je ponudila viziju budućnosti u kojoj se medvjed ne posmatra kao prijetnja, već kao pokazatelj zdravlja ekosistema. Viziju u kojoj se planinsko selo ne brani oružjem, već znanjem, zajednicom i institucionalnom podrškom.
Naši prostori, još uvijek divlji, još uvijek živi, trebaju oboje – i čovjeka i zvijer. I dok jedni traže sigurnost za stado, drugi traže hranu, prolaz, prostor. Suživot nije bajka, ali nije ni mit. On je moguć ako prestanemo tražiti krivca, i počnemo graditi rješenja. Jer ako želimo da sačuvamo dušu prirode, ne možemo istjerati njenog najupečatljivijeg glasnika.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash
