Obnovljivi izvori energije nisu više samo alat u borbi protiv klimatskih promjena, postali su jedan od najsnažnijih ekonomskih oslonaca modernih država. Prema analizi Međunarodne agencije za energetiku (IEA), ulaganja u vjetar, sunce i druge čiste izvore pomogla su više od 100 zemalja da uštede čak 1,3 biliona dolara na uvozu fosilnih goriva od 2010. godine.
Ova ušteda postaje još značajnija kada se sagleda kontekst sve češćih energetskih kriza i volatilnosti cijena goriva. Samo u 2022. godini, zemlje su spriječile dodatne troškove uvoza veće od 500 milijardi dolara, zahvaljujući instaliranim obnovljivim kapacitetima – suma koja prevazilazi BDP mnogih srednje razvijenih ekonomija.
IEA je analizirala 107 država koje su u protekloj deceniji značajno smanjile oslanjanje na fosilna goriva za proizvodnju električne energije. Rezultat tog ulaganja: čak 2.500 gigavata kapaciteta iz vjetra, sunca i drugih obnovljivih izvora izgrađeno je između 2010. i 2023. godine.
Među vodećim primjerima nalaze se Njemačka, Velika Britanija i Čile, koje su od 2010. smanjile potrebu za uvozom uglja i gasa za trećinu. Danska je otišla korak dalje i gotovo prepolovila energetsku zavisnost. Njemačka je posebno impresivna: u 2024. godini, 59% električne energije u zemlji dolazilo je iz obnovljivih izvora, a samo energija vjetra činila je gotovo trećinu proizvodnje.
Sličan trend bilježi i Velika Britanija, u kojoj su u 2024. godini obnovljivi izvori učestvovali sa 45% u proizvodnji električne energije, dok su fosilna goriva činila 29%. Te godine zatvorena je i posljednja britanska termoelektrana na ugalj.
Zemlje koje su nekada bile zavisne od ruskog gasa, poput Bugarske, Rumunije i Finske, danas bilježe gotovo potpunu energetsku nezavisnost zahvaljujući obnovljivim izvorima. Ovo je naročito važno u vremenu kada je snabdijevanje postalo nepredvidivo.
Osim smanjenja uvoznih troškova, obnovljivi izvori donose i stabilnost cijena, kao rijetku vrijednost na globalnom energetskom tržištu. Dok cijene fosilnih goriva divljaju pod uticajem geopolitičkih tenzija, kao što je bilo u slučaju sa invazijom Rusije na Ukrajinu, cijene obnovljivih izvora pokazuju trend stabilnog pada.
U Sjedinjenim Američkim Državama, cijene prirodnog gasa su se udvostručile između 2024. i 2026. godine, a u februaru 2022. volatilnost cijene dostigla je rekordnih 171%, najveću od 1994. godine. U kontrastu sa tim, cijene obnovljivih izvora su u posljednjih deset godina smanjene 2,5 do 4 puta, dok su troškovi baterijskog skladištenja opali čak devet puta.
Modeli evropskih tržišta električne energije pokazali su da bi proširenje solarnih i vjetro kapaciteta nakon 2030. moglo drastično smanjiti osjetljivost cijene električne energije na skokove cijena gasa, sa sadašnjih 1,40 eura po megavat-času na manje od 0,50 eura.
U tom kontekstu, solarna energija se izdvaja kao ključni pokretač rasta i činiće čak 80% rasta obnovljivih kapaciteta do 2030. godine. I dok je Kina i dalje lider, Indija se pozicionira kao drugo najveće tržište rasta.
Globalno gledano, IEA predviđa da će kapacitet obnovljivih izvora porasti za 4.600 gigavata do 2030. godine, što odgovara ukupnoj instaliranoj snazi Kine, EU i Japana zajedno.
Istovremeno, sektor čiste energije postaje i važan poslodavac. Do kraja 2023. godine, 16,2 miliona ljudi širom svijeta radilo je u industriji obnovljivih izvora, dok je u SAD-u do kraja 2024. bilo zaposleno 3,5 miliona radnika u sektoru čiste energije.
Energetska tranzicija, međutim, ne smije zanemariti ljude koji dolaze iz tradicionalne industrije. Analiza IEA pokazuje da polovina radnika iz fosilnih sektora koji su u riziku od gubitka posla već posjeduje vještine koje se mogu iskoristiti u novim zelenim poslovima. Ključ je u obukama i tranzicionim programima.
Jedan takav pozitivan primjer dolazi iz Montane, gdje je Američka administracija za ekonomski razvoj uložila 1,8 miliona dolara u centar za obuku u oblasti obnovljive energije, prvenstveno za pripadnike domorodačkih zajednica i bivše rudare. Ovaj program ne samo da pruža nove vještine, već i doprinosi diverzifikaciji lokalne ekonomije.
Naravno, ne žele svi bivši radnici iz energetike da pređu u zelene sektore, što je sasvim legitimno. Uspješni modeli tranzicije omogućavaju ljudima izbor, uz poštovanje njihovih životnih okolnosti i preferencija.
Prema projekcijama, više od 80% zemalja očekuje brži rast kapaciteta obnovljivih izvora između 2025. i 2030. nego u prethodnih pet godina. I razvijene i zemlje u razvoju ubrzavaju prelazak na čistu energiju, prepoznajući dugoročne koristi.
Ostvarena ušteda od 1,3 biliona dolara u prethodnoj deceniji, ipak, predstavlja samo početak jednog velikog globalnog zaokreta. Svaka naredna godina donosi nove koristi: uštede, otpornost na krize, nova radna mjesta i stabilnost.
Konačno, dokazi su jasni, obnovljivi izvori energije istovremeno rasterećuju budžete, stabilizuju tržišta i podstiču zapošljavanje. I upravo u toj višeslojnosti leži njihova najveća snaga.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
