Na Crvenoj planeti gradiće se prvi održivi grad Nuva Siti (Nüwa City), u kome će moći da živi 250.000 ljudi.
Predviđa se da će izgradnja započeti tek 2054. godine. Useljenje će se najverovatnije dogoditi 2100, što je u skladu sa onim što je Ilon Mask već najavljivao, da se za njegovog života ta seoba neće dogoditi.
Plan izgradnje
Arhitektonski studio ABIBOO, biro sa predstavništvima širom svijeta, predstavio je planove izgradnje.
Izgradnja je planirana duž padine jedne od marsovskih litica sa obilnim pristupom vodi, smještenoj na lokaciji Tempe Mensa na Marsu. Naselje će se graditi vertikalno umjesto horizontalno, u unutrašnjosti litice, kako bi se smanjio efekat atmosferskog pritiska i zračenja koje je za ljude smrtonosno. Grad bi imao sve osnovne sadržaje kao i gradovi na Zemlji, uključujući kancelarije, stanove, pa čak i zelene površine.
Stanovnici ovoga grada moći će da se bave i stočarstvom, s obzirom da je cilj ovog projekta formiranje samoodržive civilizacije koja je sposobna da preživi bez stalnog transporta namirnica sa Zemlje. Ishrana će, ipak, biti uglavnom bazirana na namirnicama biljnog porijekla, dok će biljke biti zadužene i za proizvodnju kiseonika.
Alfredo Munjoz, osnivač ABIBOO-a, rekao je za EuroNews da je neophodno sprovesti brojne analize kako bi shvatili kakvi ih sve izazovi očekuju na Marsu.
–Moramo da se suočimo sa izazovima koje Mars donosi, a jedan od njih je i gravitacija koja je za dvije trećine slabija nego na Zemlji. Srećom, ugljen-dioksid i voda postoje na Marsu. Voda je velika prednost i omogućiće formiranje potrebnog materijala za izgradnju. Pomoću vode i ugljen-dioksida stvorićemo ugljenik, a pomoću njega čelik – navodi Munjoz.
Kada je u pitanju rekreacija, ljudi će moći da kampuju.
Čarter – rakete za prevoz putovaće na svakih 26 mjeseci, a svako putovanje će trajati od jednog do tri mjeseca. Cijena karte u jednom pravcu za one koji bi da se presele na Mars, biće oko 300.000 američkih dolara, ali ne mora da znači da se do 2100. godine i to neće promijeniti.
Ljudi će u ovom samoodrživom gradu moći da žive i na terasama, a putovaće vozom i autobusom. Paviljoni u gradu biće dizajnirani tako da pružaju pogled na krajolik planete.
U dolini grada predviđene su lokacije za izgradnju bolnica, škola i univerziteta, sportskih i kulturnih objekata i željezničkih stanica.
Iz arhitektonskog studija ABIBOO kažu da su im potrebe određene zalihe hrane, sve dok grad ne postane održiv.
Kako stvoriti energiju na Marsu
Dostupnost energije je sigurno jedan od najvažnijih pokazatelja razvoja civilizacije. Omogućen pristup energiji na Marsu može značiti razliku između života i smrti – ne samo da je potrebno napajati sisteme za održavanje života, već je ona potrebna za bilo koju drugu aktivnost koja se može zamisliti. Neki procesi zahtijevaju uglavnom toplotnu energiju, poput topljenja gvozdene rude ili topljenja leda, međutim, većina zahtijeva električnu energiju.
Svemirsku letjelicu Apolo napajale su gorivne ćelije, koje zapravo sprovode proces elektrolize u obrnutom smjeru – reakcija vodonika i kiseonika koristi se za proizvodnju električne energije.
Prve istraživačke ekspedicije na Marsu vjerovatno će koristiti sunčevu energiju, nuklearnu ili njihovu kombinaciju.
Nuklearna energija je idealna za početne misije, jer pruža pouzdan i dugotrajan izvor energije.
Međutim, nuklearna energija možda nije održivo rješenje u slučaju porasta broja i veličine trajnih naselja na Marsu.
Solarna energija je sljedeća najperspektivnija alternativa jer su brojne sonde na solarni pogon već poslate na Mars. Međutim, biće potrebni veliki nizovi solarnih panela kako bi se napajala ljudska staništa, a tome se pridružuje i činjenica da u Marsovoj orbiti jačina sunčeve svjetlosti iznosi svega 43% jačine u Zemljinoj orbiti. Pustinjske oluje mogu prouzrokovati drastičan pad u proizvodnji električne energije koja može biti na nuli više sedmica za redom.
Kao i na većini stjenovitih planeta, silicijum potreban za proizvodnju solarnih panela i elektroniku široko je dostupan, konkretno na Marsu u obliku silicijum dioksida.
Geotermalna energija predstavlja loš izbor za ekspedicije jer zahtijeva pronalaženje geotermalnih žarišta i bušenje.
Za razliku od Zemlje, Mars je tektonski i geološki mrtav – njegova manja veličina i masa ukazuju na to da se njegovo jezgro hladilo mnogo brže od jezgra Zemlje. Kao rezultat toga, Mars nema zaštitno magnetno polje, što omogućava solarnom vjetru da odnese veći dio njegove atmosfere i vode.
Međutim, najnoviji dokazi sugerišu na to da, iako se njegove tektonske ploče više ne pomjeraju i vulkani više ne eruptiraju, Mars nije potpuno neaktivan. Iako je tačna količina toplote i dalje nepoznanica, još uvijek je moguće postojanje značajne količine zaostale toplote, preostale od Marsove formacije, koja se može iskoristiti kao izvor energije.
Geotermalna energija bi vjerovatno efikasnije funkcionisala na Marsu nego na Zemlji, i to iz tri razloga. Prvo, njegov atmosferski pritisak je mnogo niži, što znači da se za pogon turbine može generisati mnogo veća količina pare.
Drugo, Marsova površinska temperatura je mnogo niža, što znači da se voda može ohladiti na niže temperature pre nego što se vrati nazad, povećavajući efikasnost. Treće, uopšte nije potrebno koristiti vodu. Umjesto vode, kao radni fluid može se koristiti tečni ugljen dioksid čije karakteristike bolje odgovaraju temperaturnim razlikama na Marsu.
Konačna opcija je vjetar. Međutim, s obzirom da je atmosfera na Marsu izuzetno tanka i rijetka u poređenju sa Zemljinom, biće potrebne ogromne turbine kako bi se proizvela bilo koja značajna količina energije.
Za razliku od solarnih panela, vjetroturbine efikasno rade u uslovima pješčanih oluja, a rade i noću. To znači da bi vjetar mogao da se iskoristi kao alternativni, komplementarni izvor energije kada je sunčeva svjetlost slaba. Jedna od glavnih prednosti energije vjetra je ta što joj nisu potrebni materijali kao što su silicijum ili obogaćeni uranijum, što čini proizvodnju na licu mesta izvodljivijom.
Na kraju, korišćenje različitih izvora energije ključno je za mogućnost da bilo koja civilizacija – a ne samo Mars – bude održiva. Nuklearna, solarna, geotermalna i energija vjetra vjerovatno će se koristiti na Marsu u različitim razmjerama u zavisnosti od geografskog položaja. Život na Marsu biće komplikovan i pun izazova za rane istraživače i stanovnike, a budući žitelji te planete moraće da imaju zajednicu kako bi preživjeli i napredovali.
Projekat na Marsu je dio naučnog rada koji je razvila mreža SONet, međunarodni tim naučnika i akademika posvjećen razvoju održivih ljudskih naselja u drugim svijetovima, posebno na Mesecu i Marsu .
-Saznanja koja dobijamo razvojem potpuno održivog grada na Marsu donose nam toliko znanja, ideja i uvida u stvari koje bismo mogli drugačije da radimo na Zemlji.
Prir. M.L.
Izvori: designboom,euronews,Mars Society of Canada.
Foto ilustracije: Daily mail,Dezeen
