Kolebanje nivoa rijeka tokom mjeseci i godine uobičajena je pojava, imajuću u vidu da su rijeke ,,proizvod klimata“ tj. da na njih prvenstveno uticaj imaju klimatološki faktori. Ova godina je karakteristična po izostanku sniježnog pokrivača, što može negativno da se odrazi na vodnost rijeka i izvora, jer sniježni pokrivač omogućava da se hidrološki minimum javi kasnije, a takođe akumulira velike količine vode koje se ravnomjerno ispuštaju i prihranjuju određeni recipijent, sapštio je, u razgovoru za Ecoportal, hidrolog u HMZCG, Golub Ćulafić.
Kako je pojasnio, u zavisnosti od meteoroloških karakteristika određene godine javljaju se i različite vrijednosti vodostaja na rijekama.
-Treba napomenuti da se podaci o vodostajima odnose samo na samu mikrolokaciju na kojoj se nalazi mjerno mjesto i ona ne oslikava karakter cijelog toka. Karakteristika ljetnjih mjeseci je visoka temperatura vazduha, a smanjena količina padavina što uslovljavaja i pojavu suše. Ipak, to je veoma teško predvidjeti, jer kao što sam i naveo, to će zavisiti od klimatoloških pojava – istakao je Ćulafić.
Sektor sa hidrologiju, kako navodi, raspolaže sa 20 automatskih hidroloških stanica u Jadranskom i 24 automatske hidrološke stanice u slivu Dunava tj. Crnog mora.
U tabeli je prikaz podataka o vodostajima sa nekoliko stanica sa pregledom uporednih podataka u odnosu na isti datum 2023. i 2022. godine.
Prema njegovim riječima, geološka građa terena na kojem se prostire određeni sliv, ima veliki uticaj na karakter oticanja padavina, jer litološki sastav stijena bitno utiče na uslove akumuliranja i oticanja podzemnih voda koje su jedan od bitnih faktora prihranjivanja vodotoka.
-Posebno se uticaj geologije ogleda u onim područjima koja su u manjoj ili većoj mjeri izgrađena od krečnjačkih stijena, a u geološkoj građi Crne Gore krečnjaci zauzimaju više od 60%. Sa terena koje imaju vododržive stijene oticanje je brže, pa samim tim dolazi do pojave visokog vodostaja, dok je u krečnjačkim terenima drugačija situacija zbog čega oni imaju regulatornu ulogu – pojašnjava Ćulafić.
Prema njegovim riječima, klimatske promjene, suše i visoke temperature negativno se odražavju na vodnost rijeka.
–Klimatske promjene se ogledaju kroz porast temperature, što rezultira povećanim ispravanjem, zatim smanjenjem sniježnih padavina tj. tanjim slojem sniježnog pokrivača tokom zimskih mjeseci, kao i dužim sušnim periodima. Ovo se sve negativno odražava na vodnost rijeka i na velika kolebanja koja se javljaju tokom godine. Sve više se javljaju ekstremne situacije, bilo da se radi o intezitetu padavina ili produžavanju sušnog perioda, a posljedice po vodne resusre su u bilo kom slučaju negativne – ističe naš sagovornik.
Čovjek, kako kaže, svojim djelovanjem umnogome doprinosi mikro klimi.
-Na žalost, sve je više betona u gradovima, a sve manje zelenih površina. Sve je više fasada koje se rade od stakla koje jako reflektuje sunčeve zrake i samim tim uslovljava povećanje temperature u okruženju. Sve ovo se negativno odražava na prirodno okruženje i danas veliki gradovi predstavljaju ,,ostrva toplote” sa veoma modifikovanim klimatskim uslovima – zaključuje Ćulafić.
Prir. M. Vuković
Izvor naslovne fotografije: wicci.wisc.edu