Čak i ako globalno zagrijavanje ostane na granici od 1,5°C – što je međunarodni cilj iz Pariskog sporazuma – porast nivoa mora mogao bi postati neobuzdan i dovesti do katastrofalne unutrašnje migracije, upozoravaju naučnici u novoj Studiji. Ovaj negativni scenario mogao bi se ostvariti čak i ako se prosječno zagrijavanje iz protekle decenije od 1,2°C nastavi i u narednim godinama.
Ledeni štitovi Grenlanda i Antarktika, koji sadrže ogromne količine slatke vode, ubrzano se tope – čak četiri puta brže nego 1990-ih. Zbog toga su danas glavni uzročnici porasta nivoa mora. Iako bi smanjenje emisija iz fosilnih goriva moglo usporiti proces, istraživanje pokazuje da bi nivo mora do kraja ovog vijeka mogao rasti brzinom od 1 centimetar godišnje – tempom koji bi premašio sposobnost zemalja da izgrade obalne zaštitne sisteme.
Upozorava se da je svijet već na putanji ka zagrijavanju od 2,5 do 2,9°C, što bi gotovo sigurno aktiviralo prelomne tačke nakon kojih bi kolaps ledenih štitova bio nezaustavljiv. U tom slučaju, porast nivoa mora mogao bi dostići čak 12 metara, što bi imalo razorne posljedice za obalne gradove širom planete.
Danas oko 230 miliona ljudi živi na manje od jednog metra nadmorske visine, a gotovo milijardu ljudi boravi unutar 10 metara od nivoa mora. Samo 20 centimetara porasta do 2050. godine moglo bi uzrokovati godišnje štete od najmanje milijardu dolara u 136 najvećih obalskih gradova i ugroziti živote i egzistenciju miliona ljudi.
Mađutim, naučnici takođe ističu da svaka desetina stepena izbjegnutog zagrijavanja ima značaja – jer usporava porast nivoa mora, produžava vrijeme za prilagođavanje i smanjuje ljudsku patnju.
Nije dovoljno ostati ispod 1,5°C?
Porast nivoa mora je najdugoročniji efekat klimatske krize i sve češće se dešava mnogo brže nego što su prethodne procjene predviđale. Iako se granica od 1,5°C dugo smatrala sigurnim pragom, novo istraživanje pokazuje da to nije slučaj kada su u pitanju ledeni štitovi i nivo mora. Stručnjaci sada vjeruju da bi „sigurna“ granica za stabilnost ledenih štitova mogla biti bliža 1°C ili čak niža.
U najoptimističnijem scenariju, porast nivoa mora od najmanje 1 do 2 metra već je neizbježan. U Velikoj Britaniji, na primjer, porast od samo 1 metra doveo bi do toga da veliki dijelovi Fens i Humbersajda postanu niži od nivoa mora.
Profesor Džonatan Bamber sa Univerziteta u Bristolu pojašnjava za The Guardian: „Kada govorimo o sigurnoj granici, mislimo na onu koja omogućava barem određeni stepen prilagođavanja, bez prisilnih migracija i potpunog povlačenja ljudi sa obale. Taj prag iznosi otprilike 1 cm porasta nivoa mora godišnje. Sve više od toga znači da adaptacija postaje gotovo nemoguća, a migracije masovne – u razmjerama koje moderna civilizacija još nije iskusila.“
Zemlje poput Bangladeša, koje nemaju snažne kapacitete za zaštitu od mora, mogle bi biti daleko ugroženije nego bogatije nacije poput Holandije, koje imaju višedecenijsko iskustvo u borbi sa vodenim prijetnjama.
Brzi porast već je počeo
„Već sada svjedočimo realizaciji najgorih scenarija pred našim očima. Na sadašnjem nivou zagrijavanja od 1,2°C, porast nivoa mora se ubrzava tempom koji bi do kraja ovog vijeka mogao postati gotovo neodrživ – i to u životnom vijeku naše djece.“ izjavio je za The Guardian profesor Kris Stouks sa Univerziteta Durham, vodeći autor Studije.
Iako je prosječna globalna temperatura prvi put dostigla 1,5°C u 2024. godini, međunarodni prag se tehnički ne smatra probijenim, jer se računa kao dvodecenijski prosjek.
Nova Studija, objavljena u časopisu Communications Earth and Environment, oslanja se na kombinaciju podataka iz tri izvora: geoloških zapisa toplih perioda do tri miliona godina unazad, savremenih posmatranja otapanja leda i porasta mora, te naprednih klimatskih modela. Zaključak studije je jasan: „Kontinuirani gubitak ledenih štitova predstavlja egzistencijalnu prijetnju obalnim zajednicama širom svijeta.“
Povratka neće biti uskoro
Na kraju posljednjeg ledenog doba, prije oko 15.000 godina, nivo mora rastao je deset puta brže nego danas – usljed samopojačavajućih povratnih efekata izazvanih malim porastom temperature. Kada su koncentracije CO₂ posljednji put bile visoke kao danas, prije otprilike tri miliona godina, nivo mora bio je 10 do 20 metara viši.
I čak ako čovječanstvo uspije da smanji količinu CO₂ i vrati planetu na predindustrijske vrijednosti, naučnici upozoravaju da će ledenim štitovima biti potrebne stotine, ako ne i hiljade godina da se oporave. Drugim riječima, zemlja koja bude izgubljena zbog porasta nivoa mora ostaće pod vodom veoma dugo – moguće do početka narednog ledenog doba.
Jedan primjer koji pokazuje ozbiljnost situacije dolazi iz Beliza. Ta država je 1970. godine premjestila svoju prijestonicu u unutrašnjost nakon razornog uragana, ali njihov najveći grad se i dalje nalazi na obali i biće potopljen već pri porastu nivoa mora od 1 metar. Ovakva saznanja nas samo dodatno podsjećaju koliko je važno da ostanemo što bliže cilju od 1,5°C, kako bismo sačuvali naše obalne gradove i vratili se na niže, bezbjednije temperature.
Naslovna fotografija: Pixabay
