Regionalni reciklažni centar, koji je izgrađen kao najsavremeniji sistem predtretmana komunalnog otpada i odvajanja sekundarnih sirovina (kartona, papira, plastike, metala, guma) zvanično je pušten u rad 2010. godine, a predviđeno je da ima kapacitet do 90.000 tona godišnje.
Izgradnja savremenog reciklažnog centra na deponiji „Livade“ u Podgorici u funkciji je same sanitarne deponije, što u potpunosti korespondira Strateškom master planu upravljanja otpadom na državnom nivou, kako je i propisano direktivama EU iz ove oblasti.
Reciklažni centar
Izgradnja ovog postrojenja doprinijela je podizanju nivoa zaštite životne sredine, a reciklažom neselektiranog komunalnog otpada znatno se smanjila količina otpada koji se deponuje u sanitarnim kadama i time produžava njihov vijek trajanja.
Slobodan Lončar, poslovođa u reciklažnom centru, kazao je za Ecoportal da dnevno prerade od 60 do 70 tona otpada.
– Sistem reciklaže sastoji se od transportnih traka, dvije sanitarne kabine, tri prese za različite vrste materijala i elektromagnetnog separatora (uređaja koji služi za odvajanje metala, najčešće gvožđa iz otpada). U prvoj sortirnoj kabini, odvaja se kabasti otpad koji se ne može dalje iskorsiti, a može da ometa tehnološki proces ili eventualno da povrijedi nekog od zaposlenih. Takođe, u prvoj sortironoj kabini se odvaja i karton, nakon čega sistemom traka ide kroz tromel (rotaciono sito, koje se koristi za odvajanje materijala pri preradi čvrstog otpada), čije su rupe veličine 90 milimetara. Sav materijal koji propadne kroz te rupe, računa se kao organski otpad i kao takav ide na organsku presu – pojasnio je Lončar.
Rukovodilac pogona za tretman procjednih voda, Vojislav Ilić, pojasnio je, da kada otpad prođe organsku presu, može da se balira ili da se šalje na sanitarne kade.
– Kroz tromel dolazimo do druge sortirne kabine – tu je materijal koji nije prošao kroz rupe i tu se odvajaju papir, aluminijum, limenke, željezo, miks plastike, kao i pet amabalaža koju dijelimo na bijelu, zelenu i plavu. Nakon toga, materijal koji se izvadi ide u koševe, i kada se sakupi dovoljna količina, šalje se na višenamjenske prese gdje se balira nakon čega je spreman za tržište i izvoz u region – kazao je Ilić.
Prečišćavanje voda
On je pojasnio i kako se prečišćavaju vode koje dolaze putem atmosferskih padavima.
– Sve te vode završavaju u sabirnom bazenu koji se nalazi izvan dvorišta. Mi te vode sakupljamo i prečišćavamo u našem postrojenju. To su tzv. procjedne vode (nastaju razlaganjem otpadnih materija i njihovim spiranjem putem atmosferskih padavina na deponiji) koje imaju veliki nivo zagađenosti organskim i neorganiskim materijama, a kao takve mogu da zagade i zemljište i podzemne vode. Zbog toga, potrebno je da ih prečistimo do nivoa na kojem mogu biti puštene u gradsku kanalizaciju. Prečišćavanje se vrši uz pomoć hemijskog predtretmana vode kada dodajemo hemikalije – natrijum hidroksid (za regulaciju pH), gvožđe hlorid (za koagulaciju) i polielektrolite (za flokulaciju). Ove hemikalije služe da bi se iz vode uklonili teški metali i da bi se izvršila koagulacija vode. Nakon toga, slijedi biološki tretman. Osim ispuštanja u kanalizaciju, postoji mogućnost vraćanja vode nazad na kadu kako bi se koristila kao tehnička voda, odnosno u našem slučaju, kao voda za kompaktiranje otpada – pojasnio je Ilić.
Kako je dodao, deponovanje otpada koji nije reciklabiran odvaja se u koševe i kao takav može se balirati ili voziti na sanitarnu kadu.
– Otpad se odvozi, kompaktira i prekriva slojem šljunka. Taj otpad se dalje razgrađuje, stvaraju se nus proizvodi. U našem slučaju to je metan. Taj metan se pomoću posebnih cjevovoda vodi do baklje gdje se sagorijeva i kao proizvod nastaje ugljen-dioksid koji se ispušta u atmosferu.
M. Lazarević
