Nedavno smo pisali o tome da je u Sjevernoj Makedoniji počela upotreba dronova radi kontrole koncesija i solarnih elektrana, i sve češće nailazimo na primjere da se bespilotne letjelice koriste u ekološke svrhe. U tom duhu stiže i vijest o tehnologiji koja bi, s obzirom na univerzalnu prilagodljivost dronova, mogla da bude dragocjena i za Crnu Goru, naročito u svijetlu razarajućih požara koji su u 2025. godini nanijeli ogromne štete našim šumama.
Naime, japanski naučnici predstavili su autonomne sisteme koji sade šume deset puta brže nego što je to moguće konvencionalnim, ljudskim metodama, obećavajući ostvarenje ambicioznih globalnih ciljeva pošumljavanja. Tehnologija funkcioniše kroz kombinaciju naprednih sistema: dronovi za pošumljavanje, opremljeni vještačkom inteligencijom, koriste LiDAR skeniranje (tehnologija koja koristi laserske zrake za precizno mapiranje terena i određivanje oblika i visine površine) kako bi precizno mapirali teren i analizirali uslove zemljišta na velikim površinama. Na osnovu detaljne ekološke procjene, sistemi biraju optimalna mjesta za sadnju, a potom lansiraju biorazgradive kapsule sa sjemenom.
Te kapsule predstavljaju značajan iskorak u nauci o obnovi šuma. Svaka sadrži pažljivo selektovano sjeme drveća, obogaćeno hranljivim materijama i korisnim gljivicama koje pomažu klijanju i ranom rastu. Biorazgradiva obloga štiti sjeme u kritičnoj fazi ukorjenjivanja, a istovremeno mu obezbjeđuje neophodne resurse za uspješnu regeneraciju šume.
Terenska ispitivanja u oblastima pogođenim šumskim požarima donijela su uglavnom impresivne rezultate. U regionu oko grada Kumamoto u Japanu dronovi za pošumljavanje ostvarili su stopu klijanja veću od 80 %, čak i u uslovima gdje tradicionalne metode često ne uspijevaju zbog strmog terena i nepovoljnih klimatskih uslova. Ovaj rezultat značajno nadmašuje prosjek klijanja u konvencionalnim projektima obnove šuma.
Prednost ovakvog načina sadnje je brzina, što je od ključnog značaja u kontekstu globalne deforestacije. Globalno se godišnje gubi oko 15 milijardi stabala, a tempo obnove ne prati razmjere gubitka. Automatski sistemi mogu da djeluju kontinuirano, čak i na udaljenim, nepristupačnim terenima, gdje ljudske ekipe rijetko mogu da stignu.
Pored toga, korišćenje rojeva dronova omogućava da više letjelica radi istovremeno pod nadzorom jednog operatera, što višestruko povećava efikasnost i snižava troškove rada, u odnosu na tradicionalne, radno intenzivne projekte. Napredni AI koordinira kretanje dronova da se izbjegne preklapanje i obezbijedi da se svaka zona pažljivo pokrije.
Ova tehnologija rješava i neke od ključnih problema planiranja koji često dovedu do neuspjeha projekata obnove: loš izbor vrsta drveća ili neprikladna lokacija kao faktori koji u različitim projektima mogu uzrokovati neuspjeh sadnje u rasponu od 20 do čak 100 %. Dronovi, uz analizu podataka o stanju tla i klimi, biraju one vrste drveća koje su optimalne za konkretne uslove, čime se znatno povećavaju šanse za dugoročan opstanak šume.
Algoritmi mašinskog učenja obrađuju složene ekološke podatke i predviđaju koje vrste će najbolje uspijevati u datim lokacijama, uzimajući u obzir i sadašnje i buduće klimatske scenarije. Time se eliminišu nagađanja i smanjuje rizik od sadnje alohtonih vrsta koje bi mogle narušiti postojeće ekosisteme.
Dronovi, zahvaljujući mogućnostima daljinskog skeniranja, mogu da dosegnu i teško pristupačne terene, planinske padine, zone pogođene klizištima, kao i zemljišta kontaminirana industrijskom aktivnošću – mjesta na koja ljudske ekipe rijetko mogu bezbjedno da stupe. Biorazgradive kapsule uklanjaju probleme vezane za plastiku i otpad koji ostaje nakon tradicionalne sadnje. Kapsule se prirodno razgrađuju, oslobađajući hranljive materije, bez potrebe za čišćenjem.
Precizno ciljano postavljanje kapsula smanjuje rasipanje sjemena, u poređenju sa metodama širokog zasijavanja. Dronovi svaku kapsulu postave tačno tamo gdje teren i uslovi tla daju najveće šanse za klijanje. Ovaj pristup najvećim dijelom maksimizira uspjeh uz minimalnu potrošnju resursa.
Tehnologija dolazi u pravo vrijeme. Globalna inicijativa za sadnju trilion stabala do 2050. predviđa ogromnu obnovu šumskih predjela. Prema procjeni organizacije Plant‑for‑the‑Planet, trilion novih stabala mogao bi apsorbovati između 488 i 1.012 milijardi tona CO₂, što predstavlja četvrtinu do trećine svih ljudskih emisija do sada. Dron‑sistemi bi mogli dati konkretan doprinos toj viziji.
Dodatno, dronovi su opremljeni mogućnostima monitoringa: moguće je dugoročno praćenje zdravlja novih šuma, praćenje klijanja i identifikovanje zona koje zahtijevaju dodatnu intervenciju, što je često nedostatak tradicionalnih projekata, gdje posađena stabla nakon prvog impulse sadnje ostaju bez dalje njege i evaluacije.
Iako početna investicija u opremu nije mala, isplativost postaje očigledna kad projekti dobiju masovnu razmjeru: trošak po zasađenom stablu značajno opada, pa ovakvi projekti obnove pejzaža postaju i finansijski održivi.
Tehnologija je fleksibilna. Dronovi mogu raditi na raznovrsnim terenima: od strmih planinskih obronaka, preko degradiranih poljoprivrednih zemljišta, do kompleksnih pejzaža sa neravnom konfiguracijom tla, što bi ljudskim timovima predstavljalo ogroman izazov. Pored toga, integracija sa satelitskim sistemima omogućava sveobuhvatan nadzor. Senzori iz orbite prate rast vegetacije, dok dronovi na terenu daju detaljne podatke o preživljavanju pojedinačnih stabala i razvoju ekosistema.
Uspjeh u Japanu pokazuje da ova tehnologija ima potencijal za globalnu primjenu – u šumama pogođenim požarima, napuštenim poljoprivrednim zemljištima, degradiranim ekosistemima širom svijeta. Za zemlje koje se bore da ispune međunarodne klimatske i ekološke obaveze kroz obnovu šuma, ovo može biti stvarna, primjenjiva opcija.
Ipak, treba imati na umu da dronovi za pošumljavanje sami po sebi ne mogu da riješe problem deforestacije. Zaštita postojećih, zrelih šuma ostaje mnogo važnija. Zrela stabla skladište znatno više ugljen‑dioksida nego mlade sadnice. Pravi odgovor zahtijeva sveobuhvatnu strategiju koja kombinuje napredne tehnologije obnove sa odlučnim mjerama za sprečavanje daljeg krčenja šuma.
U kontekstu Crne Gore, ovaj model bi mogao donijeti konkretne koristi. Podaci pokazuju da je samo tokom 2025. godine izgubljeno 27.293 ha u 129 požara . Ako bismo uveli ovakvu tehnologiju, pametnu, prilagodljivu i efikasnu, mogli bismo brže reagovati, obnoviti opožarena područja, zaštititi ekosisteme i smanjiti dugoročne posljedice gubitka šuma.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
