Nedaleko od centra Kopenhagena, na industrijskoj obali ostrva Amager, nalazi se postrojenje koje je promijenilo predstavu o tome kako jedan objekat za spaljivanje otpada može izgledati i kakvu ulogu može imati u životu grada. CopenHill, poznat i kao Amager Bakke, istovremeno je elektrana, centar za upravljanje otpadom, prostor za rekreaciju i jedno od prepoznatljivih obilježja kopenhaškog gradskog pejzaža.
Objekat je izgrađen kao zamjena za postrojenje Amagerforbrænding, koje je bilo u funkciji oko pola vijeka. Projekat je predstavljen kao najveća pojedinačna ekološka inicijativa u Danskoj, ali se njegov značaj ne iscrpljuje u tehničkim kapacitetima i proizvodnji energije. Od samog početka zamišljen je kao dio grada, a ne kao zatvorena industrijska cjelina odvojena od njegovih stanovnika.
Na krovu postrojenja nalaze se skijaška i staza za hiking, prostor za trčanje, vještačka stijena za penjanje, rekreativni sadržaji i centar za obrazovanje o životnoj sredini. Elektrana je na taj način postala mjesto na koje se dolazi i zbog odmora, sporta i pogleda na grad, a ne samo objekat čija se vrijednost mjeri količinom obrađenog otpada i proizvedene energije.
CopenHill je projektovao danski arhitektonski biro BIG, koji je u njemu primijenio svoj koncept „hedonističke održivosti“. Suština te ideje jeste da ekološki odgovorna infrastruktura ne mora podrazumijevati odricanje ili biti skrivena na gradskoj periferiji. Ona može istovremeno imati praktičnu funkciju, nuditi kvalitetan javni prostor i doprinositi svakodnevnom životu stanovnika. Projekat je povezan i sa nastojanjem Kopenhagena da postane jedan od prvih ugljenično neutralnih gradova na svijetu.
Izbor sadržaja nije sasvim neobičan za Amager. Nekadašnji industrijski objekti na ovom području već su počeli da dobijaju nove namjene, pa su se uz njih razvili prostori za ekstremne sportove, od vejkbordinga do kartinga. CopenHill je toj ponudi dodao skijanje, planinarenje i penjanje. Iskusni skijaši mogu tokom cijele godine da se spuštaju niz vještačku stazu dužine olimpijskog half-pipea, koriste park za slobodni stil ili se oprobaju na slalomskoj stazi sa mjerenjem vremena. Za početnike i djecu predviđene su kraće i blaže padine u donjem dijelu kompleksa.
Do vrha se stiže tanjirastom vučnicom, pokretnim trakama ili staklenim liftom. Vožnja liftom pruža posjetiocima pogled u unutrašnjost postrojenja i na proces spaljivanja otpada, koji traje neprekidno, 24 sata dnevno. Industrijska funkcija objekta nije sakrivena, već je ugrađena u iskustvo posjete.
Posebnu ulogu u izgledu zgrade ima njena fasada. Čine je aluminijumske kutije visoke 1,2 i široke 3,3 metra, složene poput velikih cigli koje se međusobno preklapaju. Između njih su postavljene zastakljene površine kroz koje dnevna svjetlost prodire duboko u unutrašnjost postrojenja. Veći otvori na jugozapadnoj fasadi osvjetljavaju radionice i radne prostore na administrativnim spratovima.
Na krovu se nalaze i bar, prostor za krosfit i najviši vidikovac u Kopenhagenu. Posjetioci mogu prošetati ili trčati stazom dugom 490 metara, koja prolazi kroz prostor sa drvećem i gustom vegetacijom, oblikovan tako da podsjeća na planinski teren.
Zeleni krov zauzima 10.000 kvadratnih metara i nalazi se na visini od 85 metara. Pored rekreativne funkcije, on predstavlja raznovrsno stanište koje podržava biljni i životinjski svijet, apsorbuje dio toplote i čestica iz vazduha i smanjuje količinu atmosferskih voda koje se slivaju sa objekta. Biolozi prate biodiverzitet CopenHilla od njegovog otvaranja 2019. godine. Tokom istraživanja sprovedenog godinu kasnije na krovu je zabilježeno 119 različitih vrsta biljaka i drveća. Vegetacija zato nije samo dekorativni dodatak arhitekturi, već dio sistema koji ima mjerljivu ekološku ulogu.
Na najdužoj vertikalnoj fasadi nalazi se još jedan upečatljiv sadržaj. Zid za penjanje visok je 85 metara i označen je kao najviša vještačka stijena za penjanje na svijetu. Njegovo postavljanje pokazuje do koje su mjere projektanti pokušali da iskoriste svaki dio građevine, uključujući površine koje bi na uobičajenom industrijskom objektu ostale bez javne namjene.
Ispod svih tih sadržaja nalazi se složen energetski sistem. Peći, parne turbine i generatori godišnje pretvaraju oko 440.000 tona otpada u energiju dovoljnu za snabdijevanje 150.000 domaćinstava električnom energijom i daljinskim grijanjem.
Tehnički elementi elektrane uticali su i na oblik krova. Ventilacioni kanali, usisnici za vazduh i druga infrastruktura stvaraju razuđenu topografiju koja podsjeća na planinski reljef. Vještački pejzaž nije naknadno postavljen na ravnu industrijsku zgradu, već je nastao usklađivanjem onoga što je postrojenju bilo potrebno u unutrašnjosti sa sadržajima koji su planirani iznad njega.
CopenHill ima i deset spratova administrativnog prostora koje koristi tim Centra za resurse Amager. U objektu se nalazi obrazovni centar površine 600 kvadratnih metara, namijenjen školskim i stručnim posjetama, radionicama i konferencijama o održivosti. Time je javnosti omogućen neposredniji uvid u način na koji se otpad obrađuje i pretvara u energiju, ali i u šira pitanja upravljanja resursima.
U podnožju skijaške staze nalazi se après-ski bar, u kojem se stanovnici Kopenhagena i posjetioci mogu odmoriti nakon skijanja ili obilaska kompleksa. Taj detalj možda najbolje pokazuje koliko se odnos prema lokaciji promijenio. Nekada je riječ bila o dijelu infrastrukture u industrijskoj zoni, bez razloga da se u njemu duže zadržava. Danas je CopenHill istovremeno energetsko postrojenje i gradsko odredište otvoreno stanovnicima i posjetiocima Kopenhagena.
Druga strana kopenhaške planine
Iza upečatljive arhitekture i sadržaja koji su CopenHill pretvorili u gradsko odredište ostala je i rasprava o ekološkoj i ekonomskoj opravdanosti samog postrojenja. Projekat zato nije naišao na nepodijeljeno odobravanje: kritičari su upozoravali da je spalionica preskupa i projektovana za veće količine otpada nego što ih lokalne zajednice mogu dugoročno obezbijediti, zbog čega prima i otpad iz drugih djelova Danske i inostranstva. Takav model, prema njihovom mišljenju, stvara potrebu da se veliki kapaciteti stalno održavaju u radu i može doći u sukob sa nastojanjima da se količina otpada smanji, a ponovna upotreba i reciklaža povećaju.
Dodatne nedoumice izazivaju emisije ugljen-dioksida, posebno pri spaljivanju plastike i drugih materijala fosilnog porijekla. CopenHill je 2023. godine emitovao oko 227.000 tona fosilnog CO₂, odnosno približno 144.000 tona kada se od ukupnog bilansa oduzmu emisije koje su, prema toj računici, izbjegnute proizvodnjom električne i toplotne energije. Zbog toga se dio klimatskih ambicija povezanih sa postrojenjem oslanja na razvoj sistema za hvatanje i skladištenje ugljen-dioksida, čija primjena u punom obimu još zahtijeva tehnološka ulaganja i dokazivanje djelotvornosti na velikoj skali. CopenHill je zato za jedne primjer domišljatog povezivanja infrastrukture i javnog prostora, a za druge atraktivno arhitektonsko rješenje koje ne može ukloniti osnovnu protivrječnost – da se ispod zelene padine i skijaške staze i dalje spaljuju stotine hiljada tona otpada godišnje.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: www.copenhill.dk
