Razlika između crne, mliječne i bijele čokolade najčešće svodimo na ukus, cijenu ili lične navike. Ipak, novo istraživanje pokazuje da izbor čokolade ima i mnogo šire posljedice, posebno kada je riječ o klimatskom uticaju proizvodnje hrane. Naučnici koji su analizirali različite vrste čokolade došli su do zaključka da se njihov ekološki otisak značajno razlikuje, a da ključnu ulogu u tome igra upravo sastav same čokolade.
Iako se čokolada uglavnom doživljava kao proizvod biljnog porijekla, jer nastaje od zrna kakaa uzgojenih na tropskim plantažama blizu ekvatora, njen konačni klimatski otisak ne određuje samo kakao. Put od plantaže do gotove table uključuje niz dodatnih sastojaka i procesa koji mogu značajno povećati emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Istraživači su analizirali kompletan životni ciklus čokolade, od uzgoja i prerade kakaa, preko proizvodnje i pakovanja, do finalnog proizvoda koji završava na policama prodavnica. Rezultati pokazuju da kakao svakako doprinosi emisijama, ali da se najveće razlike između različitih vrsta čokolade zapravo pojavljuju zbog sastojaka koji se dodaju tokom proizvodnje.
Posebno se izdvaja mlijeko u prahu, koje se široko koristi u mliječnoj i bijeloj čokoladi. Proizvodnja mliječnih proizvoda zahtijeva velike količine zemljišta, vode i stočne hrane, dok stočarstvo proizvodi značajne količine metana, jednog od najmoćnijih gasova sa efektom staklene bašte. Zbog toga čokolade sa većim udjelom mlijeka imaju i znatno veći ugljenični otisak.
Upravo iz tog razloga crna čokolada često se pokazuje kao opcija sa manjim klimatskim opterećenjem. Ona uglavnom sadrži veoma malo ili nimalo mliječnih sastojaka, dok je procenat kakaa znatno veći. Na taj način izbjegava se veliki dio emisija koje nastaju tokom proizvodnje mlijeka.
Ipak, istraživači upozoravaju da ni crna čokolada nije bez posljedica po životnu sredinu. Uzgoj kakaa u pojedinim djelovima svijeta povezan je sa krčenjem šuma i gubitkom biodiverziteta, naročito tamo gdje se prirodni šumski ekosistemi pretvaraju u plantaže kakaa. Promjene u korišćenju zemljišta mogu značajno povećati klimatski otisak same proizvodnje čokolade.
Zbog toga se pitanje „najodrživije“ čokolade ne može svesti samo na vrstu proizvoda. Važan je i način na koji se kakao uzgaja. Studija ukazuje da održive poljoprivredne prakse mogu napraviti veliku razliku, posebno kada je riječ o zaštiti zemljišta, skladištenju ugljenika i očuvanju biodiverziteta.
Kao primjer navodi se agrošumarstvo, sistem u kojem se kakao uzgaja zajedno sa drvećem i drugim kulturama. Takav pristup može poboljšati kvalitet zemljišta, pomoći očuvanju biljnih i životinjskih vrsta i omogućiti dodatno skladištenje ugljenika u vegetaciji i tlu. U poređenju sa intenzivnim monokulturnim plantažama, ovakav model proizvodnje ima znatno manji uticaj na životnu sredinu.
Istraživanje pokazuje i da čak male promjene u odnosu sastojaka mogu uticati na nivo emisija. Balans između kakaa, šećera i mliječnih komponenti direktno utiče na ukupni klimatski otisak proizvoda. Smanjenje udjela mlijeka uz povećanje procenta kakaa može dovesti do nižih emisija čak i među proizvodima koji na prvi pogled djeluju gotovo identično.
Pored sastojaka, određeni uticaj imaju i prerada, pakovanje i transport. Ipak, istraživači navode da su emisije povezane sa ovim fazama uglavnom manje od onih koje nastaju tokom proizvodnje osnovnih sirovina poput mlijeka i kakaa.
Za potrošače se iz svega toga nameće prilično jednostavan zaključak: izbor čokolade sa većim udjelom kakaa i manjim udjelom mliječnih sastojaka može biti jedan od lakših načina da se smanji ekološki otisak svakodnevne kupovine.
Ovaj obrazac uklapa se i u širi trend održivosti prehrambenog sistema. Brojna istraživanja već godinama pokazuju da proizvodi biljnog porijekla uglavnom imaju manje emisije od proizvoda životinjskog porijekla, posebno kada su uključeni mliječni sastojci. Kod čokolade je ta razlika posebno vidljiva. Crna čokolada se zbog toga češće povezuje sa ishranom koja proizvodi manje emisija, dok mliječna i bijela čokolada nose dodatni klimatski teret upravo zbog proizvodnje mlijeka.
Istovremeno, naučnici podsjećaju da je proizvodnja čokolade dio složenih globalnih lanaca snabdijevanja, pa njen uticaj može značajno varirati u zavisnosti od regiona iz kojih dolaze sirovine, načina uzgoja i proizvodnih metoda. Zbog toga procjena klimatskog uticaja čokolade zahtijeva sagledavanje i sastava proizvoda i načina na koji su njegovi sastojci proizvedeni.
Kako raste interesovanje javnosti za održivost hrane, moguće je da će se i sama industrija postepeno prilagođavati. To može uključivati promjene recepata, ulaganja u održiviji uzgoj kakaa i smanjenje upotrebe sastojaka koji nose najveće emisije.
Do tada, odluka uglavnom ostaje na potrošačima. Sljedeći put kada neko posegne za tablom čokolade, tamnija opcija možda neće biti samo intenzivnija po ukusu. Mogla bi imati i nešto manji teret po klimu.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash
