Italija bi mogla značajno produžiti rad svojih preostalih termoelektrana na ugalj, uprkos ranijim planovima o njihovom gašenju. Naime, Donji dom parlamenta izglasao je produženje njihovog životnog vijeka do 2038. godine, što je čak 13 godina duže u odnosu na prvobitno predviđeni rok – kraj 2025. godine, definisan kroz Nacionalni energetski i klimatski plan.
Riječ je o četiri elektrane koje su trenutno u režimu pripravnosti, ali bi, prema novoj odluci, ostale dio energetskog sistema još više od decenije. Tekst koji je predložila vladajuća koalicija premijerke Đorđe Meloni sada ide u gornji dom parlamenta, gdje se očekuje njegovo usvajanje bez većih prepreka.
Kao ključni razlog za ovu odluku navodi se produbljivanje globalne energetske krize, povezane sa sukobima na Bliskom istoku. Nakon koordinisanih napada SAD i Izraela na Iran, došlo je do blokade Hormuškog moreuza, jednog od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte. Kroz ovaj moreuz prolazi između 20 i 25% globalne ponude nafte, dok Italija od njega zavisi za oko 21% ukupnog uvoza nafte i gasa. U takvim okolnostima, politički akteri bliski vlasti, uključujući i stranku Liga, ocijenili su da je odlaganje gašenja „ispravno i odgovorno“.
Ipak, ovakav zaokret izazvao je snažne reakcije iz ekoloških krugova. Upozorenja se ne odnose samo na klimatske ciljeve, već i na zdravlje građana. Ugalj ostaje najveći pojedinačni izvor globalnih emisija ugljen-dioksida, ali i jedan od glavnih uzroka zagađenja vazduha. Iz organizacije WWF Italija poručuju da je riječ o gorivu koje direktno ugrožava i klimu i javno zdravlje.
Predstavnica ove organizacije, Marijagracija Midula, posebno ističe da Italija ima alternativu. Ukazuje na primjer Španije, koja se profilisala kao jedna od vodećih evropskih zemalja u razvoju obnovljivih izvora energije. Prema njenim riječima, prelazak na 100% obnovljive izvore donosi energetsku nezavisnost, sigurnost snabdijevanja i stabilnije cijene za građane. Produžavanje rada termoelektrana, kako kaže, ne predstavlja nužnost, već politički izbor.
„Svako ko koristi krizu cijena energije kao opravdanje za produženje rada termoelektrana na ugalj do 2038. godine, vrlo dobro zna da je to samo izgovor“, navela je Midula.
Širi kontekst ove odluke ukazuje na dublju podjelu među državama kada je riječ o odgovoru na energetsku krizu. Zemlje koje su već izgradile snažnu bazu obnovljivih izvora lakše podnose poremećaje na tržištu, dok one koje su i dalje zavisne od fosilnih goriva traže alternativne, ali i dalje zagađujuće izvore energije. Taj obrazac vidljiv je i u SAD, gdje se trenutna kriza koristi za jačanje domaće proizvodnje fosilnih goriva i ublažavanje klimatskih politika.
Sa druge strane, države poput Portugala i Ujedinjenog kraljevstva uspjele su da se djelimično zaštite zahvaljujući visokom udjelu obnovljivih izvora. UK, na primjer, koristi rekordnu proizvodnju iz vjetroelektrana kako bi zadovoljilo domaću potražnju, uz istovremeno smanjenje zavisnosti od nestabilnih tržišta fosilnih goriva.
Dodatnu dimenziju ovoj raspravi daje i nedavni izvještaj britanskog Komiteta za klimatske promjene, koji je zaključio da će postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine koštati manje nego jedan jedini naftni šok. Ta procjena stavlja u pitanje argument da su obnovljivi izvori skuplji izbor, barem dugoročno.
Odluka Italije, iako formalno još nije konačna, pokazuje koliko su energetska sigurnost i klimatska politika danas isprepletene. I koliko brzo prioriteti mogu da se promijene kada tržište postane nestabilno.
J.M.
Naslovna fotografija: Free-pik
