Dovoljno je da ostanemo bez struje na pola sata u toku radnog dana, pa da nam i praktično bude jasno da električna energija zauzima sve važnije mjesto u svjetskoj ekonomiji. Njena potrošnja posljednjih godina raste brže od ekonomske aktivnosti i gotovo dvostruko brže od ukupne potražnje za energijom. Tome najviše doprinose sve šira upotreba klima-uređaja, razvoj centara za obradu podataka i napredne proizvodnje, kao i rast broja električnih automobila.
Prema novom specijalnom izvještaju Međunarodne agencije za energiju (IEA), taj rast zemljama otvara mogućnost da smanje zavisnost od uvoznih energenata, ojačaju konkurentnost i ograniče emisije. IEA ovaj sve izraženiji oslonac ekonomije na električnu energiju opisuje kao ulazak u „doba električne energije“.
Izvještaj je pripremljen na zahtjev Turske, koja predsjedava konferencijom COP31, i Australije, koja predsjedava pregovorima na toj konferenciji. IEA je razmotrila koliko se elektrifikacija može ubrzati u različitim djelovima svijeta i sektorima, kao i šta bi brži prelazak na električnu energiju značio za energetsku sigurnost i klimatske ciljeve. Analiza obuhvata i koristi i izazove takvog prelaska.
Nalazi izvještaja bili su osnova za razgovore na dijalogu IEA i COP31 o energetskoj tranziciji na visokom nivou, održanom 22. septembra u Njujorku, tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Jedno od pitanja o kojima zemlje razgovaraju jeste mogući globalni cilj da udio električne energije u finalnoj potrošnji energije dostigne 35 odsto.
IEA procjenjuje da bi, uz tehnologije koje su već dostupne i cijene energije kakve su bile prije aktuelnog poremećaja u snabdijevanju, električna energija do 2035. mogla na ekonomski isplativ način da pokriva 33 odsto svjetske finalne potrošnje energije. Danas taj udio iznosi 23 odsto. Ranije predloženi cilj od 35 odsto time bi bio blizu ostvarivanja. Prema izvještaju, sadašnje cijene energije, u uslovima krize u Hormuškom moreuzu, učinile bi isplativom elektrifikaciju još većeg dijela potrošnje.
Za zemlje koje uvoze energente, posljedice bi mogle biti naročito značajne. U scenariju znatno brže elektrifikacije njihovih ekonomija, računi za uvoz energije bili bi do 2035. manji za više od 400 milijardi dolara u odnosu na 2025. godinu. Svijet bi istovremeno trošio 18 miliona barela nafte dnevno manje nego što bi trošio bez tog ubrzanja. Najveći dio smanjenja potrošnje nafte u tom scenariju proistekao bi iz brzog širenja upotrebe električnih vozila.
I ne samo to. Brži prelazak na električnu energiju mogao bi znatno da utiče i na emisije iz saobraćaja, zgrada i industrije. Ta tri sektora zajedno su odgovorna za više od polovine emisija ugljen-dioksida povezanih sa energijom. U scenariju koji razmatra IEA, njihove emisije CO₂ do 2035. bile bi 40 odsto niže, što odgovara tempu smanjenja usklađenom sa međunarodnim klimatskim ciljevima. Takav pad bio bi dovoljan da ukupne emisije CO₂ povezane sa energijom krenu naniže, bez obzira na sastav izvora iz kojih se proizvodi električna energija.
Koristi za energetsku sigurnost i smanjenje emisija bile bi veće ukoliko bi se istovremeno brzo širila domaća proizvodnja električne energije sa niskim emisijama. IEA, međutim, ukazuje i na važnost pouzdanog snabdijevanja i pristupačne cijene struje kako njena uloga bude rasla. Elektrifikacija, prema izvještaju, podržava i međunarodne ciljeve da se udvostruči tempo poboljšanja energetske efikasnosti i utrostruče ukupni kapaciteti obnovljivih izvora energije.
Od pouzdanosti snabdijevanja i pristupačnosti struje zavisiće koliko će se ovaj potencijal zaista ostvariti. Tek tada će brža elektrifikacija donijeti ono što izvještaj predviđa: manje uvoza goriva, niže emisije i otporniju ekonomiju.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash
