Planeta se zagrijava brže nego što su predviđale ranije procjene, a koncentracije gasova sa efektom staklene bašte nastavljaju da rastu rekordnim tempom. Zbog toga se sve češće mogu čuti tvrdnje u naučnim krugovima da svijet zapravo nije na pravom putu da ograniči porast temperature na manje od 2 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, što je cilj definisan međunarodnim klimatskim sporazumima. Najnoviji podaci pokazuju da je 2025. godina bila treća najtoplija zabilježena godina, što dodatno produbljuje jaz između klimatskih obećanja i stvarnih trendova.
U takvim okolnostima ponovo raste interesovanje za geoinženjering, skup tehnika kojima se namjerno interveniše u klimatski sistem Zemlje kako bi se ublažile posljedice globalnog zagrijavanja. Posebnu pažnju privlači solarni geoinženjering, pristup koji podrazumijeva odbijanje dijela Sunčeve svjetlosti nazad u svemir kako bi se planeta privremeno ohladila. Ipak, iako se o ovoj ideji sve više govori, ona je i dalje kontroverzna, nedovoljno istražena i gotovo bez regulatornog okvira.
Sve veći interes privatnog sektora
Do nedavno su istraživanja u oblasti solarnog geoinženjeringa uglavnom sprovodile neprofitne organizacije i javne naučne institucije, uz finansijsku podršku vlada i fondacija. Međutim, posljednjih godina pojavljuju se i privatne kompanije koje žele da razvijaju i komercijalizuju ovu tehnologiju.
U posljednje tri godine osnovane su dvije startap kompanije koje se bave ovim pristupom: izraelsko-američki Stardust Solutions i Make Sunsets iz Kalifornije. Prema pisanju portala Heatmap News, Stardust Solutions je nedavno prikupio oko 60 miliona dolara rizičnog kapitala, što pokazuje da interes investitora za ovu oblast raste.
Takav razvoj događaja izaziva zabrinutost u dijelu naučne zajednice, čak i među istraživačima koji smatraju da solarni geoinženjering treba proučavati kao moguću krajnju opciju.
„Ono što zabrinjava jeste ulazak privatnog novca koji nikome ne polaže račune, i to u iznosima koji potencijalno mogu biti veći od onoga što su do sada izdvajale vlade“, rekla je za Deutsche Welle Sintija Šarf, viša saradnica za klimatsku politiku u nezavisnom istraživačkom centru Center for Future Generations.
Kako funkcioniše ubrizgavanje aerosola u stratosferu
Najviše proučavana metoda solarnog inženjeringa poznata je kao ubrizgavanje aerosola u stratosferu (SAI). Ideja je da se u gornje slojeve atmosfere, na visini od oko 6 do 50 kilometara, ubace sitne reflektivne čestice koje bi dio Sunčeve svjetlosti odbijale nazad u svemir.
Ovaj pristup zasniva se na prirodnim procesima koji se dešavaju nakon velikih vulkanskih erupcija. Tada se u stratosferu oslobađaju gasovi sumpora koji, miješajući se sa vodenom parom, formiraju sitne aerosole sposobne da reflektuju sunčevu energiju. Na primjer, nakon erupcije vulkana Pinatubo na Filipinima 1991. godine, globalna temperatura se privremeno snizila za oko 0,5 stepeni Celzijusa tokom nekoliko godina.
Do sada je ova tehnologija uglavnom proučavana u laboratorijama i kroz kompjuterske simulacije. Od 2008. godine sprovedena su samo dva mala eksperimenta na otvorenom, u Rusiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Drugi planirani projekti, koje su predvodili univerziteti u UK i Švedskoj, otkazani su nakon protivljenja civilnog društva i lokalnih zajednica.
Baloni sa sumpor-dioksidom i prve zabrane
Kompanija Make Sunsets otišla je korak dalje i 2022. godine počela da lansira balone sa sumpor-dioksidom iznad Meksika i SAD. Kao reakciju na te aktivnosti, meksička vlada je zabranila sprovođenje solarnog geoinženjeringa iznad svoje teritorije.
Na svom sajtu kompanija navodi da je do sada pustila 213 balona, koje prodaje firmama i pojedincima kao takozvane „kredite za hlađenje“. Nije poznato ko kupuje te kredite, ali prema procjeni neprofitne organizacije Silverlining, količine koje se oslobađaju su premale da bi imale bilo kakav mjerljiv efekat na globalnu klimu.
Istraživači upozoravaju da bi primjena SAI tehnologije u velikim razmjerama zahtijevala dugotrajno i kontinuirano ispuštanje čestica tokom više decenija, jer aerosoli u stratosferi ostaju relativno kratko. Nakon ubrizgavanja, vazdušne struje bi ih raznosile širom planete, ali ne ravnomjerno.
„Moguće je globalno smanjenje temperature od oko pola stepena, ali to smanjenje ne bi bilo jednako raspoređeno“, rekao je za Deutsche Welle Džejms Dajk, vanredni profesor nauke o Zemljinom sistemu na Univerzitetu u Ekseteru. On upozorava da bi takve intervencije mogle izazvati nepredvidive promjene u padavinama i ekstremnim vremenskim pojavama u različitim djelovima svijeta.
Nova tehnologija, stara pitanja o bezbjednosti
Kompanija Stardust Solutions tvrdi da razvija drugačiji tip čestica, sastavljen od materijala koji su, kako navode, rasprostranjeni u prirodi, hemijski inertni u stratosferi i bezbjedni za ljude i ekosisteme.
Do sada, međutim, kompanija nije objavila detalje o sastavu tih čestica. Predstavnici firme najavili su da će istraživanja početi da objavljuju tokom ove godine, ali dio naučne zajednice ostaje skeptičan.
„Čak i ako je supstanca bezbjedna u stratosferi, dok prođe kroz atmosferu i spusti se u niže slojeve, može postati hemijski aktivna i potencijalno opasna“, rekao je za Deutsche Welle Dejvid Kit, profesor geofizičkih nauka na Univerzitetu u Čikagu.
Iz kompanije navode da za sada neće sprovoditi testiranja na otvorenom.
Privatni kapital i pitanje povjerenja
Stardust Solutions svoju ulogu vidi kao tehnološku podršku vladama i međunarodnoj zajednici, uz tvrdnju da je potrebno razviti rješenja prije nego što klimatska kriza postane još ozbiljnija.
„Posljednje što bi iko ko ozbiljno shvata ovu krizu trebalo da želi jeste da vlade za deset godina zaključe da moraju primijeniti tehnologiju refleksije Sunčeve svjetlosti, a da istraživanja i procjena rizika nijesu završeni“, rekao je predstavnik kompanije za Deutsche Welle.
Ipak, profesor Kit smatra da tehnologija sa tolikim brojem nepoznanica zahtijeva prije svega povjerenje javnosti.
„Tržišna konkurencija može biti odlična kada je riječ o tehnologijama koje je lako testirati. Ali kada je ključni problem povjerenje, mnogo sam skeptičniji prema ulozi privatnog kapitala“, rekao je on za Deutsche Welle.
Kompanija planira da zaštiti svoju tehnologiju patentom i već je, prema pisanju portala E&E News, angažovala pravnu firmu kako bi lobirala kod vlasti SAD.
Istovremeno, nije jasno kakav je stav američke administracije prema solarnom geoinženjeringu, iako je predsjednik Donald Tramp već ranije povukao SAD iz više međunarodnih klimatskih sporazuma.
Iz kompanije navode da će sarađivati samo sa državama koje imaju odgovarajuće regulatorne okvire i visoke standarde nadzora, te da bi odluke o eventualnoj primjeni morale donositi vlade i međunarodne institucije.
Bez međunarodnih pravila za globalnu intervenciju
Trenutno ne postoji poseban međunarodni sporazum koji reguliše istraživanje ili primjenu tehnologije ubrizgavanja aerosola u stratosferu, a većina država nema ni nacionalne propise u ovoj oblasti. Zbog toga dio stručnjaka zagovara međunarodni sporazum o zabrani ili moratorijumu na upotrebu ovakvih tehnika dok se ne utvrde svi rizici.
Slična situacija već je viđena kod druge metode geoinženjeringa, takozvanog đubrenja okeana gvožđem. Ta tehnika, koja podrazumijeva dodavanje gvožđa u more kako bi se podstakao rast planktona koji apsorbuje ugljenik, regulisana je 2013. godine nakon snažnog protivljenja vlada i ekoloških organizacija.
Iako su istraživanja dozvoljena, komercijalna primjena je zabranjena, jer postoji opasnost da se naruše osjetljivi morski ekosistemi. Prije donošenja zabrane, nekoliko startap kompanija iz SAD već je planiralo ulaganja i prodaju kredita za uklanjanje ugljenika, što pokazuje da interes tržišta često dolazi prije nego što se utvrde pravila.
J.M.
Izvor: Deutche Welle
Naslovna fotografija: Free-pik
