Kontinuirana debata na temu izgradnje hidroenergetskog postrojenja na rijeci Komarnici nastavljena je početkom aprila u okviru javne tribine održane u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, u organizaciji Crnogorskog društva ekologa (CDE) i inicijative “Spasimo Komarnicu”.
Priroda, energetski proračuni i tehničke alternative: Šta kaže struka?
Stav ekologa iznijela je Andrijana Mićanović iz CDE-a koja je istakla važnost očuvanja prirodnih resursa: „Komarnica nije samo rijeka – ona je simbol onoga što Crna Gora jeste i može biti. Turisti ne dolaze da vide betonske brane, već divlje rijeke, izvore, slapove i vodopade.“ Mićanović je upozorila i na kršenje nacionalnih i međunarodnih propisa u procesu planiranja projekta.
Elektroinženjer Milan Niković je naglasio da bi za procijenjenih 480 miliona eura, koliko bi koštala hidroelektrana, mogli dobiti najmanje tri puta više električne energije koristeći obnovljive izvore poput vjetroelektrana Gvozd i Brajići, solarnih elektrana, te modernizacijom postojeće HE Perućica. Prema Nikovićevim riječima, HE Komarnica bi proizvodila oko 212 GWh godišnje u idealnim hidrološkim uslovima, dok Termoelektrana ,,Pljevlja’’ proizvodi između 1400 i 1450 GWh godišnje, što znači da bi hidroelektrana davala čak sedam puta manje energije. „HE Komarnica, zbog tako male proizvodnje, ne može biti ozbiljna zamjena za TE ,,Pljevlja” niti pravi korak ka dekarbonizaciji Crne Gore. Koristeći potencijale sunca i vjetra možemo brzo da ostvarimo potpunu energetsku nezavisnost, koju zapravo već i imamo još od 2021. godine. Gašenjem primarne proizvodnje u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP), Crna Gora je pretežno izvozna energetska zemlja i svi pozitivni poslovni bilansi naše nacionalne energetske kompanije se ostvaruju isključivo zbog izvoza. Iz tog razloga imamo jednu od najnižih cijena električne energije za domaćinstva’’ rekao je Niković.
,,HE Komarnica, zbog tako male proizvodnje električne energije, ne može biti ozbiljna zamjena za TE ,,Pljevlja” niti pravi korak ka dekarbonizaciji Crne Gore, dok koristeći potencijale sunca i vjetra možemo brzo da ostvarimo potpunu energetsku nezavisnost, koju zapravo već i imamo još od 2021. godine.” – Milan Niković, elektroinženjer
Uvozni paradoks i realna slika energetske zavisnosti
Međutim, nakon ovih konstatacija, opravdano je postaviti pitanje zašto je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), uprkos značajnim kapacitetima, potencijalima i izvozu električne energije, o kojima govore stručnjaci, ipak morala da posegne za uvozom električne energije u vrijednosti od čak 81,7 miliona eura tokom perioda rekonstrukcije Termoelektrane „Pljevlja“. Ovaj slučaj naglašava potrebu da se realno i objektivno sagledaju kapaciteti postojećih i planiranih solarnih i vjetroelektrana, jer se isto tako opravdano može sumnjati u njihovu sposobnost da u potpunosti nadomjeste termoelektranu, čije zatvaranje je predviđeno za 2041. godinu.
Potrebno je objektivno sagledati da li kapaciteti postojećih i planiranih solarnih i vjetroelektrana mogu u potpunosti nadomjestiti proizvodnju termoelektrane, čije zatvaranje je predviđeno za 2041. godinu.
Takođe, potrebno je razmotriti i detaljnije analizirati koliko bi tačno vremena bilo neophodno za izgradnju ovih novih energetskih kapaciteta, uključujući i neophodne baterijske sisteme za skladištenje energije, kao i finansijska sredstva potrebna za cjelokupnu tranziciju. Sve to dodatno komplikuje ionako složenu sliku energetske politike Crne Gore, čiji krajnji cilj mora biti pouzdano i stabilno snabdijevanje energijom bez negativnih posljedica po ekonomiju i životnu sredinu.
Vizije i izazovi: Zeleni vodonik između potencijala i stvarnosti
Novinar i aktivista Vuk Vujisić je govorio o potencijalu zelenog vodonika kao ključnom elementu energetske budućnosti Crne Gore, kao i o značajnijim ulaganjima u energetsku efikasnost kao načinu da se ostvari povoljniji energetski bilans. Vujisić je naglasio da Crna Gora već ima pripremljen nacrt Strategije za proizvodnju zelenog vodonika, koji će biti usaglašen sa Nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NEKP).
Vujisić je takođe istakao važnost zelenog vodonika ne samo za proizvodnju električne energije već i kao goriva za automobile i javni saobraćaj, ističući primjere brojnih evropskih gradova u kojima već postoje pilot projekti sa autobusima koji koriste zeleni vodonik. „Za period od osam do deset godina, koliko je predviđeno za izgradnju HE Komarnica, mogli bismo imati vozila i autobuse koji koriste vodonik proizveden od viška solarne energije. Volio bih vidjeti više vizije od strane EPCG, umjesto čekanja stranih investitora da koriste naše resurse za sopstveni profit“, zaključio je Vujisić.
„Za period od osam do deset godina, koliko je predviđeno za izgradnju HE Komarnica, mogli bismo imati vozila i autobuse koji koriste vodonik proizveden od viška solarne energije.” – Vuk Vujisić, novinar i aktivista
Međutim, kako smo već ranije na našem portalu pisali o značaju i perspektivi zelenog vodonika kao čiste energije budućnosti, važno je naglasiti da postoje ozbiljne dileme i opravdane sumnje vezane za njegovu praktičnu implementaciju u Crnoj Gori. Postavlja se pitanje može li zemlja naše ekonomske snage i političke stabilnosti, uz sve dostupne olakšavajuće finansijske mehanizme EU, u skorije vrijeme uspješno prevazići značajne izazove poput visoke cijene proizvodnje zelenog vodonika, koja trenutno zahtijeva veoma skupu elektrolizersku opremu i pristup stabilnim izvorima jeftine obnovljive energije. Dodatno, infrastruktura potrebna za njegovo skladištenje i distribuciju još uvijek je slabo razvijena. Vodonične punionice, transportni cjevovodi i specijalni rezervoari za skladištenje pod visokim pritiskom ili ekstremno niskim temperaturama zahtijevaju znatne tehničke i logističke napore i ulaganja. Nedostatak jedinstvenih međunarodnih standarda i regulative (standardizacija, sertifikacija, međunarodna operabilnost) za proizvodnju, transport i upotrebu vodonika dodatno komplikuje njegovu širu primjenu, postavljajući pitanje koliko brzo Crna Gora može uhvatiti korak s razvijenijim zemljama koje tek sada eksperimentalno uvode ovu tehnologiju u redovnu upotrebu.
Zeleni vodonik obećava, ali njegova šira primjena zahtijeva vrijeme, visoka ulaganja i ozbiljnu infrastrukturu – prema nekim procjenama, očekuje se da će do 2030. godine autobusi na vodonik činiti manje od 2% ukupnog voznog parka autobusa u Evropi.
O kompleksnosti ovog procesa govore i podaci o broju autobusa na vodonik u Evropi. U 2024. godini autobusi na vodonik činili su približno 3% novih gradskih autobusa u EU, što je dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, gledano u apsolutnim brojevima, to znači da je registrovano 378 novih autobusa na vodonik tokom te godine, što, iako predstavlja rast od 82% u odnosu na 2023. godinu, ne predstavlja tako značajnu flotu vodoničnih autobusa na nivou EU. Dakle, iako ovi podaci ukazuju na rastući interes i ulaganja u tehnologiju vodonika za javni prevoz, važno je napomenuti da autobusi na vodonik i dalje čine neuporedivo manji dio ukupnog broja autobusa u Evropi. Prema nekim procjenama, očekuje se da će do 2030. godine autobusi na vodonik činiti manje od 2% ukupnog voznog parka autobusa u Evropi.
Ovi podaci sugerišu da, i pored toga što postoji značajan napredak u implementaciji autobusa na vodonik u Evropi, njihova šira primjena i dalje zahtijeva vrijeme, značajna ulaganja i rješavanje infrastrukturnih izazova.
Ekonomske dileme i društveni interes: Šta HE Komarnica (ne) donosi?
Biolog Vuk Iković skrenuo je pažnju na dublje probleme iza projekta HE Komarnica, navodeći da se javnosti predstavlja kao neizbježan i društveno koristan, dok se u pozadini kriju brojne kontroverze. Iković je kritikovao ekonomsku strukturu projekta, gdje Crna Gora ulaže 51% sredstava i cijelu rijeku, a Srbija 49%, postavljajući pitanje kome ovakav dogovor najviše ide u korist.
,,Na dan puštanja u rad, HE Komarnica ni proizvodila svega oko 1% ukupne električne energije u odnosu na sve planirane projekte solarnih i vjetroelektrana u Crnoj Gori.” – Vuk Iković, biolog
Takođe je naglasio da bi, prema stručnim analizama, HE Komarnica na dan puštanja u rad proizvodila svega oko 1% ukupne električne energije u odnosu na sve planirane projekte solarnih i vjetroelektrana u Crnoj Gori. ,,Posljednje analize nezavisnih stručnjaka pokazuju da će cijena izgradnje ove HE biti oko 470 miliona eura, a njena isplativost bi bila dostignuta tek nakon 19 godina od izgradnje, po današnjim cijenama električne energije na otvorenom tržištu. Na nama je da odlučimo hoćemo li iskoristiti novac na perspektivne projekte kao što su hibridne elektrane koje kombinuju vjetar, sunce i zeleni vodonik ili na prevaziđenje projekte kao što je akumulacija sa betonskom branom koja će nam davati 1% električne energije.” – istakao je Iković.
Nerealizovane ambicije: Ostvarivost planova za OIE?
Ipak, treba imati na umu i da se navedeni projekti obnovljivih izvora energije, na osnovu kojih je izvršen proračun od 1% od ukupno proizvedene električne energije u Crnoj Gori, uprkos njihovom potencijalu i ekološkim prednostima, još uvijek nalaze samo u fazi planiranja. S obzirom na dosadašnja iskustva Crne Gore, gdje su brojni najavljeni projekti značajnih investicija ostali na nivou obećanja ili su realizovani u znatno manjem obimu od planiranog, sasvim je razumljivo i opravdano postaviti pitanje o stvarnoj vjerovatnoći da će trenutni planovi za obnovljive izvore energije zaista biti sprovedeni.
Uprkos optimizmu oko OIE, pitanje je koliko je zaista realno da planirane solarne i vjetroelektrane, uključujući i neophodne baterijske sisteme za skladištenje energije, budu završene na vrijeme da neutrališu potrebu za izgradnjom HE.
U takvom kontekstu, građanska zabrinutost postaje ne samo legitimna, već i neophodna za očuvanje odgovornog i realnog pristupa planiranju energetske budućnosti zemlje. Politička nestabilnost, česte promjene vlasti, nedostatak jasnih dugoročnih energetskih strategija i administrativne prepreke dodatno komplikuju situaciju. Sve ovo zahtijeva oprez prilikom donošenja zaključaka o energetskoj budućnosti Crne Gore, te ukazuje na potrebu za mnogo jasnijom i konkretnijom politikom, koja bi trebala garantovati realizaciju ovakvih strateški važnih investicija.
Stav Vlade: Projekat HE Komarnica ostaje među prioritetima
Iako je tokom tribine preovladavao snažan otpor prema realizaciji ovog projekta, izostalo je prisustvo predstavnika Vlade Crne Gore, čiji stav je drugačiji. Ministar energetike Admir Šahmanović je u nedavnoj izjavi istakao da projekat HE Komarnica ostaje među prioritetima ove Vlade, ali da će konačna odluka zavisiti isključivo od principa ekonomske održivosti, sigurnosti snabdijevanja i zaštite životne sredine. Naglasio je da razumije zabrinutost ekoloških organizacija i dijela javnosti, ali da to ne smije prerasti u paušalno protivljenje razvoju energetskih projekata.
,,Ukoliko projekat izgradnje HE Komarnica ne zadovoljava standarde zaštite životne sredine, nećemo ga raditi.” – Admir Šahmanović, ministar rudarstva, nafte i gasa i rukovodilac radom ministarstva energetike u Crnoj Gori
Šahmanović je naglasio potrebu da se struka izjasni – ukoliko projekat ne zadovolji standarde zaštite životne sredine, kako je rekao, on će prvi biti protiv njegove realizacije. Ipak, pozvao je na razumijevanje šireg konteksta: Crna Gora, prema njegovim riječima, mora tražiti održivu alternativu za TE Pljevlja, koja i dalje pokriva oko 40% ukupne potrošnje. Dodao je da solarne i vjetroelektrane, uprkos ekspanziji, ne mogu zamijeniti ovu termoelektranu u pogledu stabilnosti snabdijevanja, te da zemlji treba stabilan izvor energije, bilo kroz iskorišćavanje hidropotencijala ili razvoj LNG terminala. Naglasio je da se ovakvi projekti ne rješavaju na ulicama, već u institucijama, uz završnu riječ Agencije za zaštitu životne sredine.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje – zašto Vlada i dalje insistira na projektu čija se ekonomska, ekološka i društvena opravdanost sve snažnije dovodi u pitanje?
Potreba za transparentnim i održivim odlukama
U zaključku, javna tribina otvorila je niz opravdanih i ozbiljnih dilema u vezi sa projektom HE Komarnica, ali i šire perspektive energetske politike u Crnoj Gori. Zemlja koja već oko 60% električne energije dobija iz hidroenergetskih izvora mora vrlo pažljivo razmotriti opravdanost daljeg investiranja u hidroelektrane, posebno u uslovima klimatskih promjena i sve veće nepredvidivosti i nestabilnosti padavina. Istovremeno, obnovljivi izvori poput solarnih i vjetroelektrana, iako ekološki atraktivni i obećavajući, nose značajne izazove zbog svoje inherentne nestabilnosti. Ovi izvori bez velikih ulaganja u sofisticirane baterijske sisteme za skladištenje energije (BESS) nisu sposobni da pouzdano odgovore na varijacije u potrošnji i osiguraju stabilno snabdijevanje tokom vršnog opterećenja.
Energetska nezavisnost zemlje ne smije biti temeljena na nerealizovanim obećanjima ili površnim analizama, već mora počivati na realnim i detaljnim procjenama kapaciteta, investicionih potreba i ekoloških uticaja.
Građani Crne Gore traže jasne odgovore na pitanja vezana za dugoročne energetske planove, koji se prečesto čine paušalnim i bez dovoljno jasnih procjena stvarnih ekonomskih i ekoloških posljedica. Energetska nezavisnost zemlje ne smije biti temeljena na nerealizovanim obećanjima ili površnim analizama, već mora počivati na realnim i detaljnim procjenama kapaciteta, investicionih potreba i ekoloških uticaja. Transparentnost u donošenju ovakvih odluka ključna je za povjerenje građana, čija je zabrinutost oko ekonomske i ekološke održivosti potpuno opravdana i mora biti ozbiljno shvaćena od strane svih aktera u donošenju donosioca odluka.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: https://www.codymeridith.com/
