Nije tako davno bilo kada je Crna Gora bila jedina mediteranska država bez ijednog proglašenog morskog zaštićenog područja. Maćehinski odnos prema moru promijenio se 22. aprila 2021. godine, kada su Platamuni proglašeni prvim morskim zaštićenim područjem u Crnoj Gori. Danas imamo pet morskih zaštićenih područja. Parkovi prirode Platamuni, Katič i Stari Ulcinj, dok su Sopot i Dražin vrt status spomenika prirode dobili 2024. godine. Da se ne radi o pukim formalnostima govore činjenice da su za tri parka prirode usvojeni su i planovi upravljanja za period od 2023. do 2027. godine, a na terenu su u međuvremenu zabilježene i prve kazne zbog nelegalnog ribolova.
Iako je situacija na terenu daleko od idealne, to je ipak važan pomak za državu koja do prije nekoliko godina nije imala nijedno morsko zaštićeno područje. Ipak, proglašavanje zaštite samo je početak. Njena stvarna vrijednost zavisi od nadzora, sprovođenja ograničenja i sposobnosti institucija da spriječe aktivnosti koje ugrožavaju morska staništa.
Iako Crna Gora još nije članica Evropske unije i nije neposredno obuhvaćena pravnim mehanizmima namijenjenim državama članicama, evropska rasprava o upravljanju morskim zaštićenim područjima za nju ima poseban značaj. Usklađivanje sa propisima EU dio je pregovaračkog procesa, dok se i crnogorska mreža suočava sa istim osnovnim pitanjem: da li zaštita postoji samo u dokumentima ili se zaista sprovodi na moru?
Upravo je to centralna tema nove evropske grupe pod nazivom MPA Legal Coalition (MPA Pravna Koalicija) osnovane početkom jula u Briselu. Koalicija okuplja 11 organizacija iz različitih djelova Evrope, među kojima su Oceana, ClientEarth, Blue Marine Foundation i Environmental Justice Foundation. Njena glavna misija biće da kroz koordinisane pravne postupke obezbijedi sprovođenje zaštite u morskim zaštićenim područjima Evropske unije.
Zaštita koja ne smije ostati samo na karti
Evropska unija ima neke od najstrožih zakona o zaštiti prirode u svijetu. Uprkos tome, u mnogim njenim morskim zaštićenim područjima i dalje je dozvoljeno pridneno kočarenje, odnosno način ribolova pri kojem se teške mreže vuku po morskom dnu. Takva praksa može za kratko vrijeme uništiti staništa čije je formiranje trajalo decenijama. Upravo je nastavak kočarenja unutar formalno zaštićenih zona jedan od glavnih razloga zbog kojih članice koalicije smatraju da više nije dovoljno govoriti o proglašavanju novih područja, već o tome šta se unutar njihovih granica zaista dešava.
Morsko zaštićeno područje predstavlja dio mora u kojem su ograničene aktivnosti koje mogu nanijeti štetu prirodi. Osnovna ideja nije složena: ukoliko se morskom životu ostavi dovoljno prostora i vremena za oporavak, riblje populacije, korali i livade morskih trava mogu početi da se obnavljaju. Međutim, takav rezultat nije moguć ukoliko se štetne aktivnosti nastave pod gotovo istim uslovima kao prije proglašenja zaštite.
Rad nove koalicije nadovezuje se na pravne postupke pokrenute prije godinu. Organizacije za zaštitu životne sredine tada su podnijele zvanične pritužbe protiv šest članica EU, među kojima su Francuska, Njemačka, Italija i Španija. Države su optužene da su dopuštale štetne ribolovne aktivnosti unutar zaštićenih zona, ali Evropska komisija na podnesene pritužbe još nije odgovorila.
Koalicija sada namjerava da izvrši pritisak na Komisiju da protiv država koje ne ispunjavaju svoje obaveze pokrene postupke zbog povrede prava EU. Riječ je o formalnom mehanizmu koji Unija koristi kada neka članica ne poštuje zajedničke propise.
Istovremeno će biti pružana podrška sudskim postupcima na nacionalnom nivou. Cilj je da se do sada razdvojeni slučajevi objedine u koordinisanu pravnu strategiju koja bi se primjenjivala širom Evropske unije.
Sudovi traže zaštitu koja daje rezultate
Takav pristup već je pokazao da može donijeti konkretne rezultate. Sudovi u Holandiji i Francuskoj nedavno su donijeli odluke u korist snažnije zaštite mora. Holandski sud zaustavio je primjenu pravila koje bi kočarima omogućilo praktično nesmetan rad unutar zaštićenog područja Doger banke, jednog od najvrednijih staništa Sjevernog mora, saopštila je organizacija ClientEarth.
Slična odluka donesena je u Francuskoj, u slučaju zaštićenog područja Banc des Flandres. Francuski sud zaključio je da mjere očuvanja uspostavljene u okviru mreže Natura 2000, evropskog sistema zaštićenih područja, moraju davati stvarne rezultate, a ne samo postojati na papiru.
Obje presude podržavaju osnovni argument koalicije: sprovođenje zaštite u morskim zaštićenim područjima predstavlja pravnu obavezu država, a ne preporuku koju mogu primjenjivati prema sopstvenom nahođenju.
Ljudski pritisak osjeća gotovo cijelo evropsko more
Razmjere problema pokazuju podaci Evropske agencije za životnu sredinu, prema kojima je oko 93 odsto evropskih morskih ekosistema izloženo pritiscima ljudskih aktivnosti. Gotovo da nema dijela obale Evropske unije koji na neki način nije pogođen ribolovom, zagađenjem, izgradnjom ili drugim razvojnim zahvatima.
Pridneno kočarenje ostaje jedan od najvećih izvora fizičkog oštećenja morskog dna. Podaci Evropske komisije pokazuju da je 79 odsto priobalnog morskog dna fizički narušeno, najvećim dijelom upravo zbog ove vrste ribolova. To znači da tragove teških mreža koje se vuku po dnu nose približno četiri od svakih pet kilometara priobalnog morskog dna.
Vrijeme osnivanja koalicije takođe nije slučajno. Evropska komisija trenutno preispituje Direktivu o pticama i Direktivu o staništima, koje čine pravnu osnovu zaštite prirode u Evropskoj uniji. Članice koalicije smatraju da će upravo dosljednost u sprovođenju zaštite pokazati da li će ovaj proces dovesti do stvarnih promjena ili do još jednog kruga ciljeva koji dobro izgledaju u dokumentima, ali se ne ostvaruju na terenu.
Za stroža pravila postoji i praktičan argument. Članice koalicije navode da bi zabrana pridnenog kočarenja u morskim zaštićenim područjima ribarima pružila jasno i jednostavno pravilo koje treba poštovati. Time bi se smanjili troškovi i složenost nadzora, što se uklapa i u nastojanja Evropske komisije da umanji administrativno opterećenje regulatornih organa i privrede.
Umjesto sistema u kojem se za svaki pojedinačni slučaj procjenjuje da li je određena aktivnost prihvatljiva, potpuna zabrana omogućila bi jednostavniju kontrolu i jasnije obaveze za sve učesnike.
Cilj od 30 odsto podrazumijeva više od povlačenja granica
Evropska unija obavezala se da će do 2030. godine zaštititi 30 odsto svojih mora. Isti cilj utvrđen je globalnim Kunming–Montrealskim okvirom za biodiverzitet.
Njegovo ostvarenje, međutim, ne zavisi samo od površine koja će na kartama biti označena kao zaštićena. Presudno će biti da se unutar tih granica poštuju utvrđena ograničenja i da pravila ribolova omoguće stvarni oporavak morskih ekosistema.
Tokom prve godine rada članice MPA Legal Coalition planiraju da doprinesu nastavku već pokrenutih pravnih postupaka i Evropskoj komisiji dostave dokaze koji bi mogli biti korišćeni tokom preispitivanja propisa o zaštiti staništa. Namjeravaju i da uspostave čvršće veze između naučnika, pravnika i priobalnih zajednica, čija znanja i iskustva često ostaju razdvojena.
Poruka koalicije je jednostavna: pravila za zaštitu evropskih mora već postoje. Ključno pitanje više nije da li su ona usvojena, već da li će biti dosljedno sprovedena. Tek tada će morska zaštićena područja moći da ostvare svrhu zbog koje su proglašena, u Evropskoj uniji, ali i u državama poput Crne Gore koje svoj sistem zaštite tek izgrađuju.
J.M.
Naslovna fotografija: Pexels
