Evropsko tržište gradskih autobusa prošlo je kroz promjenu koja je prije samo nekoliko godina djelovala teško dostižno. Tokom 2025. godine, šest od deset novih gradskih autobusa u Evropskoj uniji bilo je sa nultom emisijom (ZE). Najveći dio tog udjela odnosi se na baterijsko-električne modele, koji čine 56% novih prodaja, dok su autobusi na pogon gorivnih ćelija učestvovali sa dodatnih 4%.
Takav odnos snaga bio bi gotovo nezamisliv 2019. godine. U vrijeme kada je usvojena Direktiva o čistim vozilima, električni autobusi činili su tek 12% tržišta. Današnji podaci pokazuju da se tranzicija nije zadržala na pilot-projektima i simboličnim nabavkama. Elektrifikacija teških vozila više nije izuzetak, već tržišni trend.
Preostalih 40% tržišta, koje i dalje otpada na konvencionalne i prelazne tehnologije, sada je u fokusu. Ako se zadrži tempo rasta zabilježen između 2023. i 2025. godine, projekcije sugerišu mogućnost da 100% novih ZE gradskih autobusa bude dostignuto već do 2028. To bi značilo ostvarenje cilja čak sedam godina prije roka postavljenog za 2035.
Dosadašnji rast, međutim, imao je jasnu strukturu. Najveći zamah došao je iz zemalja i gradova koji su rano postavili ambiciozne ciljeve potpune elektrifikacije voznih parkova. Kako se tržište širi, naredna faza zavisiće od država koje su do sada zaostajale, a ne od onih koje su već gotovo završile tranziciju.
U tom kontekstu, posebnu težinu dobijaju predstojeći ciljevi u okviru evropskih standarda CO₂. Za razliku od prethodnih politika koje su se obraćale državama članicama, ovi standardi se primjenjuju direktno na proizvođače vozila. Očekuje se da će upravo taj mehanizam biti ključan za ubrzanje elektrifikacije i na tržištima gdje je napredak bio sporiji.
Standardi CO₂ ne odnose se samo na gradske autobuse. Uključeni su i ciljevi smanjenja emisija za međugradske autobuse i turističke autobuse, čime se osigurava da i modeli za duže relacije slijede put koji su već utabali urbani sistemi javnog prevoza.
Tokom 2025. godine, pet država članica EU dostiglo je 100% udjela ZE novih gradskih autobusa: Bugarska, Danska, Estonija, Letonija i Slovenija. Još šest zemalja premašilo je prag od 90%: Holandija, Luksemburg, Finska, Belgija, Litvanija i Rumunija.
Među velikim tržištima, definisanim kao ona sa više od 1.000 novih prodaja godišnje, Ujedinjeno Kraljevstvo vratilo se na vrh. Električni pogoni čine tri od četiri nova gradska autobusa. Italija zauzima drugo mjesto, sa gotovo dvije trećine novih autobusa sa nultom emisijom i ostaje jedina velika članica EU iznad evropskog prosjeka. Španija je treća sa ZE udjelom od 56%, blago niže nego godinu ranije. Njemačka je četvrta, gdje polovina novih autobusa ima nultu emisiju, dok je Francuska na začelju među velikim tržištima sa udjelom od 42%.
Trendovi prema vrsti pogona dodatno oslikavaju pravac razvoja. Od 2020. godine, baterijsko-električni autobusi svake godine osvajaju veći tržišni udio nego prethodne, što potvrđuje stabilan zamah elektrifikacije.
Rast autobusa na gorivne ćelije bio je skromniji – sa 3% u 2024. na 4% u 2025. godini. Većina tih vozila prodata je u Njemačkoj, gdje vodonik učestvuje u gotovo svakoj desetoj novoj prodaji.
Istovremeno, druge alternative dizelu izgubile su značajan prostor. Hibridni autobusi činili su 9% novih prodaja, što predstavlja pad u odnosu na prethodne dvije godine. Udio autobusa na gas prepolovljen je na 7%, iako gas i dalje zadržava snažno uporište u Italiji i Francuskoj.
Godina 2025. označila je i završetak prve faze Direktive o čistim vozilima (CVD), koja je za period od avgusta 2021. do kraja 2025. propisivala minimalne ciljeve nabavke ZE autobusa po državama članicama. Ciljevi su varirali – od najmanje 13,5% u Hrvatskoj do 22,5% u većini zemalja.
Kumulativni podaci od 2021. godine pokazuju da je gotovo svaka država članica ispunila zadate ciljeve, često dekarbonizujući flote znatno brže od propisanog tempa. Ukupno gledano, dva od pet novih gradskih autobusa u EU od 2021. bila su ZE, gotovo dvostruko više od prosječnog cilja iz prve faze.
Holandija se posebno izdvaja. Čak 99,5% novih autobusa registrovanih od 2021. bilo je sa nultom emisijom.
Procjene ipak ukazuju da bi nekoliko zemalja moglo biti ispod ciljeva iz prve faze CVD-a, uz napomenu da se formalna usklađenost ocjenjuje prema zvaničnim javnim nabavkama, a ne registracionim podacima. Među državama koje se pominju su Češka, Mađarska, Estonija, Slovačka i Hrvatska.
Mađarska predstavlja zanimljiv primjer. ZE tržišni udio ostao je na 10%, isto kao i 2022. godine, uprkos tome što se zemlja sve više profilisala kao regionalni centar proizvodnje u e-mobilnosti, uključujući i e-autobuse.
Sa druge strane, vidljivi su i brzi pomaci. U Češkoj je 26% novih autobusa u 2025. bilo ZE. Estonija je prošla kroz izuzetno nagao zaokret. Od potpunog odsustva baterijsko-električnih modela 2023. do 84% godinu kasnije i 100% u 2025.
Predstoji druga faza Direktive o čistim vozilima i novi cilj: 90% ZE gradskih autobusa do 2030. godine. Očekivanja su da će upravo taj okvir dodatno ubrzati transformaciju tržišta i omogućiti da zemlje koje su sporije započele tranziciju sustignu evropske predvodnike.
Električni autobusi više nisu pitanje tehnološke spremnosti. Debata se sve više vodi oko dinamike investicija, kapaciteta mreže i strateških odluka lokalnih i nacionalnih vlasti. Rezultati iz 2025. godine pokazuju da promjena može biti brza, ali i da tempo nije svuda isti.
J.M.
Izvor: Transport&Environment
Naslovna fotografija: Transport&Environment
