Nakon godina nestabilnosti, tržište autobusa u Zapadnoj i Centralnoj Evropi konačno se vraća na nivoe prije pandemije. Prema podacima analitičke kuće S&P Global Mobility, u 2024. godini registrovano je oko 33.500 novih autobusa težih od šest tona, što predstavlja rast od 5% u odnosu na prethodnu godinu. Prognoze za tekuću godinu takođe su optimistične, a ono što posebno privlači pažnju jeste nagli uspon autobusa bez emisija.
Električni i vodonični autobusi osvajaju tržište
Autobusi bez emisija – prije svega oni na baterijski pogon, ali i vodonične varijante – zauzeli su četvrtinu evropskog tržišta u 2024. godini. Sa 25% tržišnog udjela, ovaj segment bilježi rast od 4 procentna poena u odnosu na 2023. godinu.
Trend se nastavlja i u 2025. – očekuje se da će do kraja godine svaki treći novi autobus biti bez emisija.
Dominaciju među ovim modelima drže električni autobusi na baterije, dok se vodonična tehnologija još uvijek nalazi u razvojnim fazama – u 2024. godini prodato je svega 250 autobusa sa vodoničnim gorivnim ćelijama (FCEV).
Politike i tehnologija kao motori promjen
Ovako snažan zaokret u tržišnim trendovima ne bi bio moguć bez sinergije regulativa i tehnološkog napretka. Evropska unija je revidiranim CO₂ standardima jasno postavila pravila igre: 90% novih gradskih autobusa moraće biti bez emisija do 2030. godine, dok se potpuna dekarbonizacija planira do 2035.
Paralelno sa tim, povećanje dometa električnih vozila i bolje performanse u urbanim uslovima čine električne autobuse logičnim izborom za javni gradski prevoz.
Tako su autobusi bez emisija već 2024. godine činili čak 48% evropskog tržišta gradskih autobusa, dok su dizel modeli pali na 44%, a oni na prirodni gas na svega 8%.
Kineski proizvođači izazivaju evropske gigante
Rast ovog tržišta otvorio je prostor za novu konkurenciju, a posebno se ističu proizvođači iz kontinentalne Kine. Najprodavaniji brend autobusa bez emisija u Evropi prošle godine bila je kineska kompanija Yutong sa 15% tržišnog udjela, a odmah iza nje slijede MAN (13%), Mercedes (12%) i BYD (11%).
Ukupno, kineski brendovi činili su 26% isporuka autobusa bez emisija u Evropi u 2024., što je ozbiljan izazov za tradicionalne evropske proizvođače.
Tradicionalni giganti pod pritiskom – ili ulaganje ili pad
Kako se tržišni odnosi mijenjaju, proizvođači sa dugom istorijom prisustva u Evropi suočavaju se sa jasnim izborom – investirati u elektrifikaciju i pretrpjeti kratkoročno niže marže, ili izgubiti korak u utrci za budućnost.
Mnogi se odlučuju za prvu opciju: ulaganja u električne pogonske sklopove postaju imperativ za ispunjenje ciljeva postavljenih do 2030. godine. Prema procjenama S&P Global Mobility, autobusi bez emisija će do tada činiti više od polovine ukupne proizvodnje autobusa u Evropi – tačnije 53%.
Ovaj procenat uključuje sve kategorije – gradske, međugradske i turističke autobuse, s tim da međugradski i turistički segment imaju nešto blaže ciljeve smanjenja emisija.
Ipak, s obzirom na to da je Evropa i dalje značajan izvoznik autobusa, proizvođači će nastaviti da proizvode i konvencionalne dizel modele, posebno za potrebe dugolinijskog saobraćaja i izvozna tržišta. Očekuje se da će njihov udio pasti na oko 47% ukupne proizvodnje.
Šta nas čeka: tri tržišna sloja do kraja decenije
Kako se segment autobusa bez emisija širi, tako se diferencira i struktura tržišta. Stručnjaci predviđaju da će se do 2030. ono podijeliti na tri jasna nivoa:
- Evropski proizvođači koji uspješno pređu na elektrifikaciju ostaće lideri u “premium” segmentu, oslanjajući se na pouzdanost, razvijene servisne mreže i stručnost u oblasti regulativa.
- Kineske kompanije će se učvrstiti kroz lokalnu proizvodnju i agresivne cijene, posebno u tržištima osjetljivim na troškove.
- Specijalizovani dobavljači pokriće nišne potrebe – od vodoničnih FCEV autobusa, do rješenja za retrofitting koja produžavaju životni vijek postojećih dizel flota.
Bez obzira na izazove i konkurenciju, jasno je da budućnost evropskog javnog prevoza vozi na struju. U trci za čistijim gradovima i održivijim transportom, autobusi bez emisija više nijesu alternativna opcija – već nova norma. Kako se volan okreće ka 2030. godini, ostaje da vidimo ko će držati pravac, a ko ostati u retrovizoru evropske tranzicije.
Jasmin Murić
