Globalna ulaganja u hidroenergiju, nakon višegodišnjeg pada, ponovo pokazuju znake oporavka. Podaci iz izvještaja kompanije GlobalData, koji obuhvataju period od 2006. godine uz projekcije do 2030, ukazuju na promjenu trenda koji je obilježio prethodnu deceniju.
Hidroenergija je svoj investicioni vrhunac dostigla 2013. godine, kada je godišnji nivo ulaganja dosegao gotovo 60 milijardi dolara. Taj rast nije bio slučajan, prethodile su mu godine intenzivne izgradnje velikih brana i širenja kapaciteta, naročito u ekonomijama u razvoju. U razdoblju od 2006. do 2013. ulaganja su rasla stabilno, sa oko 43 milijarde na gotovo 60 milijardi dolara, potvrđujući centralnu ulogu hidroenergije u ranim fazama razvoja obnovljivih izvora.
Već od 2014. godine, međutim, dolazi do zaokreta. Investicije ulaze u dugotrajan silazni trend. Do 2017. godine godišnja ulaganja su pala na oko 36 milijardi dolara, a do 2021. dodatno su smanjena na manje od 32 milijarde. Razlozi za takav razvoj događaja leže u nekoliko paralelnih procesa: kapital se sve više usmjerava ka energiji vjetra i sunca, veliki hidroenergetski projekti suočavaju se sa pojačanim ekološkim nadzorom, a istovremeno se završavaju neki od najznačajnijih programa izgradnje brana na ključnim tržištima.
Pad se nastavio i u narednim godinama. Do 2024. godine nova globalna ulaganja u hidroenergiju iznosila su oko 29 milijardi dolara, manje od polovine vrijednosti iz 2013. godine i jedan od najnižih nivoa u posmatranom periodu.
Ipak, projekcije za ostatak decenije ukazuju na drugačiju dinamiku. Očekuje se postepen, ali stabilan rast ulaganja. Predviđa se da će globalna ulaganja porasti sa 27,6 milijardi dolara u 2025. godini na gotovo 32 milijarde do 2027. godine. Nakon toga, rast bi mogao da ubrza, pa se procjenjuje da će do 2030. godine godišnja ulaganja dostići oko 42,4 milijarde dolara, što je i dalje ispod ranijeg maksimuma, ali značajno više u odnosu na sadašnje nivoe.
Ovakav trend ne dolazi bez razloga. Hidroenergija ponovo dobija na značaju u kontekstu stabilnosti elektroenergetskih sistema. Kako udio varijabilnih izvora poput sunca i vjetra raste, povećava se potreba za izvorima koji mogu obezbijediti pouzdanu i kontinuiranu proizvodnju. Upravo tu hidroelektrane, uz mogućnost dugotrajnog skladištenja energije, ponovo ulaze u fokus kao važan oslonac za stabilnost mreže i niskougljeničnu baznu energiju.
Podaci GlobalData tako ne govore samo o kretanju investicija, već i o širem preslaganju prioriteta u energetskom sektoru, u kojem hidroenergija, nakon perioda stagnacije, ponovo traži svoje mjesto u savremenom energetskom miksu.
J.M.
