Kada se govori o zaštiti prirode, pažnja je gotovo uvijek usmjerena na biljke i životinje. Javne kampanje, međunarodni sporazumi i politike zaštite životne sredine uglavnom se bave očuvanjem šuma, rijetkih vrsta sisara, ptica ili morskih ekosistema. Između flore i faune, međutim, postoji čitavo jedno carstvo života koje ostaje gotovo neprimijećeno – gljive.
Iako su ključne za funkcionisanje ekosistema, gljive danas predstavljaju svega oko 2% globalnih prioriteta zaštite prirode. Naučnici i organizacije koje se bave njihovim proučavanjem upozoravaju da su gotovo potpuno izostavljene iz međunarodnih politika i razgovora o očuvanju životne sredine, uprkos tome što imaju važnu ulogu u regulaciji klime, zdravlju zemljišta, opstanku šuma i sanaciji zagađenja.
Zbog toga Fondacija za gljive (Fungi Foundation), koju je osnovala mikološkinja Giuliana Furci, pokušava da obezbijedi širu međunarodnu podršku kako bi gljive bile priznate kao zasebno carstvo života u međunarodnim zakonima, politikama i sporazumima. Fokus je sada usmjeren na predstojeću Konferenciju strana Konvencije o biološkoj raznovrsnosti CBD COP17, koja će biti održana sljedeće jeseni.
Skrivena mreža koja povezuje šume
Gljive nisu tek organizmi koji rastu na zemlji ili drveću nakon kiše. Naučnici podsjećaju da je do sada otkriveno svega oko 10% svih vrsta gljiva koje postoje na planeti, a njihov stvarni značaj postaje jasniji tek posljednjih decenija.
Gotovo 90% svih poznatih biljnih vrsta razvija simbiotske odnose sa gljivama. Putem podzemnih mikoriznih mreža, koje se često nazivaju i „šumskim internetom“, drveće međusobno razmjenjuje hranljive materije poput ugljenika, vode i šećera. Kroz te procese, procjenjuje se da biljke svake godine gljivama prenesu oko 13 milijardi metričkih tona ugljen-dioksida, što odgovara približno 36% godišnjih globalnih emisija nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva.
Njihova uloga ne završava se na tome. Gljive učestvuju u razgradnji organske materije, vraćaju hranljive sastojke u zemljište, utiču na zadržavanje vlage i smanjenje erozije tla, ali i povećavaju sposobnost zemljišta da skladišti ugljenik.
Upravo zbog toga, zaštita gljiva danas se sve češće posmatra kao sastavni dio zaštite prirode u cjelini.
Gljive kao saveznik u borbi protiv zagađenja
Posljednjih godina raste interesovanje i za takozvanu mikoremedijaciju, korišćenje određenih vrsta gljiva za sanaciju zagađenih područja.
Vrste poput bukovače (Pleurotus ostreatus) pokazale su potencijal u dekontaminaciji ekosistema pogođenih izlivanjem nafte ili zagađenjem plastikom. Zahvaljujući sposobnosti da apsorbuju i razgrađuju štetne materije iz okoline, gljive se sve češće pominju kao prirodno rješenje za dio problema koje je proizvela moderna industrija.
Osim u ekologiji, njihova vrijednost prepoznata je i u medicini. Pojedine ljekovite vrste pokazale su potencijal u tretmanima depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja.
Hericium erinaceus, poznata i kao lavlja griva, povezuje se sa podsticanjem neuroplastičnosti i stvaranjem novih neuronskih puteva, što može doprinijeti poboljšanju pamćenja i kognitivnih funkcija.
Civilizacija kakvu poznajemo ne bi postojala bez gljiva
Uticaj gljiva na ljudsku civilizaciju mnogo je dublji nego što se obično pretpostavlja. Bez njih ne bi bilo hljeba, sira, piva, vina, kombuhe, pa ni čokolade u obliku kakav danas poznajemo.
Proces fermentacije, koji omogućavaju jednoćelijske gljive kvasci, predstavlja osnovu proizvodnje brojnih prehrambenih proizvoda i pića.
Gljive su kroz istoriju imale i važnu kulturnu i praktičnu ulogu u mnogim autohtonim zajednicama širom svijeta. U amazonskoj prašumi, žene iz naroda Janomami koriste rizomorfe vrste Marasmius yanomami za izradu korpi. Gljive iz roda Fomitopsis u pojedinim kulturama služile su za oštrenje alata, izradu tekstila i zaustavljanje krvarenja. Na Havajima se vrsta Auricularia cornea, lokalno poznata kao Pepeiao, suši i koristi u ishrani.
Za mnoge zajednice, gljive nisu samo dio prirode, već dio identiteta, znanja i tradicije koje se prenose generacijama.
Sve veći broj vrsta suočen sa izumiranjem
Iako imaju ogromnu ekološku i društvenu vrijednost, gljive se danas suočavaju sa ozbiljnim prijetnjama. Krčenje šuma, širenje poljoprivrednih i urbanih područja, ilegalna sječa i klimatske promjene dovode do ubrzanog nestajanja njihovih staništa.
Nedavna istraživanja pokazala su da je gotovo svaka treća proučavana vrsta gljiva danas ugrožena izumiranjem. Stručnjaci i građanski naučnici širom svijeta posljednjih godina procijenili su status 482 nove vrste gljiva, čime je ukupan broj vrsta na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) dostigao 1.300. Od tog broja, najmanje 411 vrsta smatra se ugroženim.
Prema podacima IUCN-a, najmanje 198 vrsta direktno je ugroženo zbog krčenja šuma radi proizvodnje drveta, ilegalne sječe i prenamjene zemljišta za poljoprivredu.
Organizacija upozorava i da klimatske promjene već ostavljaju ozbiljne posljedice na populacije gljiva širom svijeta. Promjene obrazaca požara u Sjedinjenim Američkim Državama, na primjer, direktno prijete sa više od 50 vrsta gljiva.
Drugo najveće carstvo života na planeti
Gljive danas predstavljaju drugo najveće carstvo živih bića nakon životinja. Naučnici procjenjuju da na Zemlji postoji oko 2,5 miliona vrsta gljiva, dok je do sada imenovano njih oko 155.000.
Njihov značaj, međutim, i dalje je nesrazmjerno mali u odnosu na ulogu koju imaju u održavanju života na planeti. Bez gljiva ne bi funkcionisale šume, zemljište bi bilo siromašnije, a brojni prirodni procesi koji omogućavaju život kakav poznajemo bili bi ozbiljno poremećeni.
Zbog toga sve više stručnjaka upozorava da pitanje zaštite gljiva više nije marginalna tema rezervisana za naučne krugove, već dio šire rasprave o budućnosti ekosistema, klimatskoj otpornosti i očuvanju prirodnih resursa.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
