Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), 411 od ukupno 1.300 procijenjenih vrsta gljiva širom svijeta suočeno je sa rizikom od izumiranja,. Nedavna istraživanja sa ciljem procjene stanja stotina vrsta gljiva otkrila su da je skoro svaka treća proučavana vrsta ugrožena.
Stručnjaci i naučnici volonteri (citizen scientists) širom svijeta pomogli su da se u proteklih nekoliko godina procijene 482 nove vrste gljiva, čime je ukupan broj vrsta na Crvenoj listi IUCN-a – najopsežnijem svjetskom inventaru statusa očuvanosti i rizika od izumiranja bioloških vrsta – dostigao 1.300. Od tog broja, najmanje 411 vrsta je pod rizikom od izumiranja.
IUCN je identifikovao širenje poljoprivrednih površina i urbanizaciju kao glavne uzroke brzog nestajanja staništa gljiva. Iz ove organizacije je saopšteno da sječa šuma zbog proizvodnje drveta, ilegalna sječa i krčenje zemljišta za potrebe poljoprivrede ugrožavaju najmanje 198 vrsta gljiva.
Dodaju i da klimatske promjene takođe negativno utiču na populacije gljiva širom svijeta – na primjer promjene u obrascima požara u Sjedinjenim Američkim Državama direktno prijete izumiranju više od 50 vrsta gljiva.
Od suštinskog značaja za život na Zemlji
Gljive su drugo najveće carstvo živih bića poslije životinja, sa procijenjenih 2,5 miliona vrsta, od kojih je oko 155.000 do sada imenovano.
Pored toga što su izvor hrane i koriste se u proizvodnji pića, gljive se upotrebljavaju i za razvoj ljekova, kao i za sanaciju kontaminiranih područja, zahvaljujući sposobnosti da razgrađuju i uklanjaju zagađivače iz životne sredine.
Takođe obavljaju niz ključnih funkcija koje čine osnovu života na planeti – od razgradnje složenih organskih materija, čime vraćaju esencijalne nutrijente u zemljište, do pomoći u regulisanju erozije i zadržavanju vlage u tlu, čime se poboljšava sposobnost tla da apsorbuje i skladišti ugljenik.
Gljive formiraju i međusobno korisne odnose s drugim organizmima – proces poznat kao simbioza. Vjeruje se da je ta simbiotska veza ključna za rast, otpornost i opstanak više od 90% biljnih vrsta u različitim ekosistemima širom svijeta.
„Gljive su tihi heroji života na Zemlji, temelj zdravih ekosistema“, rekla je Grethel Aguilar, generalna direktorica IUCN-a, pohvalivši rad stručnjaka i naučnika volontera na globalnoj procjeni gljiva. „Vrijeme je da to znanje pretočimo u konkretne mjere i zaštitimo izuzetno carstvo gljiva, čije ogromne podzemne mreže podržavaju prirodu i život kakav poznajemo“, dodala je ona.
Podzemne mreže koje skladište ugljenik
Ispod naših stopala, u tlu se prostiru izuzetne mreže gljivičnih niti u svim pravcima. Ove mikorizne gljive žive u simbiozi sa biljkama – daju im hranljive materije, vodu i zaštitu od štetočina, a zauzvrat dobijaju šećere bogate ugljenikom koje biljke proizvode u procesu fotosinteze.
Nova istraživanja pokazuju da ova, naizgled neprimjetna grupa gljiva, možda ima mnogo veću ulogu u skladištenju ugljenika nego što smo do sada mislili.
Mikroskopske niti ovih gljiva svake godine skladište količinu ugljenika koja odgovara više od jedne trećine (36%) godišnjih emisija ugljen-dioksida nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva u svijetu.
U potrazi za načinima kako usporiti ili zaustaviti klimatsku krizu, najčešće se oslanjamo na poznata rješenja: smanjenje upotrebe fosilnih goriva, prelazak na obnovljive izvore energije i obnovu šuma. Ovo istraživanje nas, međutim, podsjeća da treba gledati i nadolje – u samo tlo.
Na kopnu, prirodni ciklus ugljenika zavisi od osjetljive ravnoteže – biljke apsorbuju CO₂ iz atmosfere kroz proces fotosinteze, dok ga drugi organizmi vraćaju nazad u atmosferu. Sada znamo da prenos ugljenika iz biljaka u mikorizne gljive nije usputna pojava, već važan dio te jednačine.
Analizom skoro 200 različitih skupova podataka, naučnici su procijenili da biljke širom svijeta godišnje prenesu zapanjujućih 3,58 milijardi tona ugljenika u ove podzemne mreže. To je ekvivalent 13,12 milijardi tona CO₂, što je više od trećine od ukupnih 36,3 milijarde tona CO₂ koje se godišnje emituju sagorijevanjem fosilnih goriva.
Da budemo jasni – gljive same po sebi nisu rješenje za klimatsku krizu, ali su nedostajuća karika u razumijevanju globalnog ciklusa ugljenika.
Kada ove gljive uginu, za sobom ostavljaju tzv. nekromasu – složenu mrežu mrtve organske materije koja se može zadržati u tlu, često u grudvicama zemljanih čestica. Ugljenik zarobljen u tim grudvicama može ostati u tlu čak i do deset godina, bez povratka u atmosferu. Zapravo, neka istraživanja sugerišu da ova gljivična nekromasa može doprinositi ukupnom sadržaju ugljenika u tlu više nego žive gljive.
Možda ih ne vidimo, ali bez njih, ni mi ne bismo disali istim ritmom. Gljive su čarobni tkači planete – skriveni čuvari života.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash, Slawek K.
