Dr Džejn Gudal, legendarna primatološkinja i jedan od najposvećenijih glasova u zaštiti životinja, jednom je kazala:
„Još kao dijete sam sanjala da razumijem šta životinje govore. Divno je što je to sada zapravo realna mogućnost.”
Taj davni san postaje stvarnost zahvaljujući projektu Earth Species Project, pionirskoj inicijativi koja koristi vještačku inteligenciju kako bi dešifrovala jezik životinja. Njihova misija ne završava na naučnim otkrićima, već ide mnogo dalje: ka stvaranju svijeta u kojem ćemo moći da oslušnemo potrebe i poruke drugih bića i time iz temelja promijenimo načine na koje ih štitimo. Skoro da je nezamislivo da pjesma kita, cvrkut ptice ili poziv vrane više ne bude samo pozadinski šum prirode, već poruka koju razumijemo. Jasno, direktno, sa punim značenjem.
Ova organizacija, osnovana 2017. godine od strane Brita Selvitela (bivšeg člana Twitter tima) i Aze Raskina (suosnivača Mozilla Labsa), već bilježi značajne pomake. Njihova AI tehnologija može da izdvoji pojedinačne životinjske glasove iz grupnih snimaka, ali i da identifikuje značenja u pjesmama kitova, cvrkutu ptica i drugim vokalizacijama životinja.
Za razliku od jezičkih modela koji stoje iza sistema poput ChatGPT-a, ovi algoritmi su razvijeni specijalno za razumijevanje zvukova iz prirode. Alat NatureLM-audio, jedan od ključnih resursa koje koriste, u stanju je da iz masivnih snimaka prepozna različite vrste, utvrdi pol i starost jedinke, i razlikuje vrste poziva.
U saradnji sa više od 40 biologa i istraživačkih institucija širom svijeta, Earth Species Project gradi ogromne baze podataka koje uključuju zvuke beluga iz arktičkih voda, laboratorijski zabilježen cvrkut zebraste zebe i pozive kritično ugroženih havajskih vrana u tropskim šumama.
Jedan od najvećih tehničkih izazova bio je takozvani „problem koktel zabave” – sposobnost da se iz mnoštva glasova izdvoji pojedinačni signal. I baš kao što ljudi mogu da se usredsrede na jedan razgovor u bučnoj prostoriji, tako i AI sada može da razazna pojedinačne klikove ulješura ili pjesme ptica iz složenih grupnih snimaka.
Ovaj napredak omogućava naučnicima da proučavaju komunikaciju u prirodnim uslovima, a ne samo u laboratoriji. AI više ne samo da „čuje”, on počinje i da „razumije”. Kod zebrastih zeba, otkriveno je da koriste strukture slične gramatici, gdje redosljed zvukova mijenja značenje. Ulješure, s druge strane, koriste klikove koji funkcionišu kao imena, pozivajući određene članove porodice na velikim udaljenostima.
Ovakva saznanja već mijenjaju pristupe u zaštiti prirode. Razumijevanje pjesama kitova omogućava istraživačima da tačno identifikuju kako ih ometa buka brodova, što vodi ka promjeni pomorskih ruta i smanjenju sudara. AI takođe funkcioniše kao rani sistem upozorenja, jer mnoge vrste mijenjaju način na koji se oglašavaju kada je ekosistem pod stresom, i to mnogo prije nego što problemi postanu vidljivi ljudskim senzorima. Promjene u jutarnjem pjevu ptica mogu ukazivati na pad populacije insekata, a promjene frekvencija kitovih pjesama mogu signalizirati promjene temperature okeana ili nestašicu hrane.
Kod havajskih vrana, koje su na ivici izumiranja, AI pomaže stručnjacima da bolje razumiju njihove društvene veze, što olakšava planiranje razmnožavanja i puštanja jedinki iz uzgoja u prirodu. Tako se osigurava genetska raznovrsnost i povećavaju šanse za opstanak.
Zahvaljujući kombinaciji audio snimaka, video materijala i podataka o okolini, istraživači sada razumiju i širi kontekst komunikacije. Jedna vokalizacija životinje često nosi više informacija: o lokaciji hrane, društvenom statusu, pa čak i emocionalnom stanju.
Naučnici idu i korak dalje – kreiraju sintetičke životinjske pozive pomoću AI-ja kako bi testirali hipoteze. Pustivši te zvuke divljim životinjama, prate njihove reakcije i tako dodatno otkrivaju značenja poziva. Ova metoda otvara vrata ka mogućoj dvosmjernoj komunikaciji između ljudi i životinja, iako uz stroga etička pravila, kako bi se izbjegao svaki oblik stresa ili ometanja prirodnih ponašanja.
Organizacija svoja znanja, alate i podatke stavlja besplatno na raspolaganje istraživačima širom svijeta. Time se podržavaju i mali timovi koji nemaju resurse da samostalno razvijaju ovakve tehnologije. Trenutno se rade analize socijalnih poziva vrana, jezika beluga i kompleksnih vokalizacija ptica pjevačica.
Kako bi rezultati bili mjerljivi i uporedivi, razvijeni su standardizovani sistemi – BEANS i AVES – koji omogućavaju naučno validne analize i olakšavaju saradnju istraživača globalno.
U širem smislu, ovaj rad bi mogao biti ključan za predviđanje kolapsa ekosistema, ne samo njihovo bilježenje nakon što se dese. Životinje često prve osjete i reaguju na promjene u prirodi, a sada konačno imamo način da te signale i razumijemo.
Earth Species Project ima ambiciozne planove: da u narednih nekoliko godina proširi prevođenje životinjskog jezika na stotine novih vrsta. Do 2028. godine, nacionalni parkovi i organizacije za zaštitu prirode mogli bi ove alate koristiti za svakodnevno praćenje populacija. Složene aplikacije bi mogle postati standard do ranih 2030-ih.
Primjena će se najprije fokusirati na vrste kojima prijeti izumiranje, gdje je svaki trenutak važan. Marinska zaštićena područja mogla bi među prvima koristiti AI komunikaciju za praćenje kitova i smanjenje sudara sa brodovima.
Konačni cilj ovog projekta je transformacija odnosa čovjeka prema prirodi kroz razumijevanje jezika životinja. Razvijaju se sve napredniji generativni modeli, uz stalnu etičku kontrolu kako bi se očuvala dobrobit svih bića.
Ostaje nada da će alati koje razvijamo da bismo bolje razumjeli prirodu služiti isključivo njenoj zaštiti, a ne manipulaciji. Jer, moć da čujemo i razumijemo životinje sa sobom nosi i odgovornost – da njihove glasove ne pretvorimo u mamce za krivolovne aktivnosti, već u mostove ka suživotu i očuvanju.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
