Ne postoji stvorenje koje izaziva toliku univerzalnu antipatiju kao što je komarac. Tiho zujanje, neugodni ubodi i, što je najgore, uloga u prenošenju nekih od najsmrtonosnijih bolesti čovječanstva – od malarije, denga groznice i virusa Zapadnog Nila, pa do žute groznice. Iako djeluju beznačajno, komarci godišnje odnose stotine hiljada ljudskih života.
U tom svjetlu, pitanje koje je nekad zvučalo kao naučna fantastika – treba li ih potpuno iskorijeniti – više nije samo misaoni eksperiment. Zahvaljujući savremenim genetskim tehnologijama, ono je danas postalo stvarna dilema.
Genetska revolucija u borbi protiv bolesti
Naučnici širom svijeta, među kojima i tim projekta Target Malaria, razvijaju izuzetno sofisticirane alate za borbu protiv vektorskih komaraca – konkretno onih iz kompleksa Anopheles gambiae, glavnih prenosilaca malarije u Africi.
Njihova strategija je jednostavna, ali revolucionarna: pomoću genske modifikacije, komarcima se usađuje mutacija koja ženke čini sterilnim. Kada se ovakvi komarci pare sa onima u divljini, gen se prenosi dalje kroz generacije – sve dok broj plodnih ženki ne opadne do te mjere da se populacija uruši sama od sebe.
U srcu ove tehnologije nalazi se tzv. gene drive – genetski mehanizam koji omogućava da se određeni gen gotovo sigurno prenese potomstvu. Za razliku od uobičajenih pravila nasljeđivanja, gdje postoji 50% šanse da se neki roditeljski gen prenese, gene drive „namješta igru“ u korist određenih osobina. Time se zapravo zaobilazi prirodna selekcija i evolucija, kako ju je definisao Darvin.
Etika na klizavom terenu
I dok genetičari s pravom ističu potencijal ove tehnologije da spasi stotine hiljada života, bioetičari širom svijeta upozoravaju na moguće posljedice. Da li imamo pravo da svjesno izbrišemo jednu vrstu sa planete, ma koliko opasna bila?
U diskusiji koju su nedavno vodili eksperti iz Hastings centra za bioetiku i Državnog univerziteta Arizone, zaključeno je da bi namjerno istrebljenje vrste moglo biti opravdano – ali samo u krajnje rijetkim i izuzetnim okolnostima. Kao primjer navode parazitsku muvu New World screwworm, koja izaziva teške infekcije kod ljudi i stoke, a koja, čini se, ne igra značajnu ulogu u ekosistemima.
S druge strane, komarci, iako neprijatni i smrtonosni, predstavljaju kariku u lancu ishrane mnogih životinja, poput žaba, ptica i riba. Naučna zajednica još nema jasan odgovor na pitanje kako bi njihovo izumiranje uticalo na veće ekološke sisteme, pogotovo u kontekstu šire „apokalipse insekata“ o kojoj se sve češće govori.
Fokus na parazita, a ne na domaćina?
Neki naučnici zagovaraju drugačiji pristup: umjesto da eliminišemo komarce, zašto ne bismo ciljali stvarnog uzročnika bolesti – Plasmodium, jednoćelijski parazit koji izaziva malariju? Uz pomoć vakcina, ljekova i preciznih genetskih intervencija, moguće je neutralisati uzrok, a ne samo prenosnika bolesti.
Problem, takođe, leži u kompleksnosti: postoji preko 3.500 poznatih vrsta komaraca, i svaka bi potencijalno zahtijevala posebno dizajnirani genetski mehanizam. Šanse da se populacija u potpunosti eliminiše nisu garantovane, čak ni uz najnapredniju tehnologiju.
Istraživač Alekos Simoni iz Target Malaria priznaje da njihovi modeli pokazuju ograničen domet ove metode – sposobnu da smanji broj komaraca lokalno, ali ne i da ih u potpunosti iskorijeni.
„Komarci postoje stotinama miliona godina. U pitanju je izuzetno otporna i prilagodljiva vrsta“, kaže Simoni.
Tehnologija pred vratima – a mi?
Target Malaria, koji se finansira između ostalog i od strane Fondacije Billa Gatesa i Open Philanthropy fonda (osnovanog od strane suosnivača Facebooka), nada se da će već u narednih nekoliko godina moći da pusti genetski modifikovane komarce u prirodna staništa u Africi.
Za zajednice pogođene malarijom, koje svakodnevno gube djecu i odrasle, ovakve inicijative predstavljaju tračak nade. Međutim, mora se djelovati pažljivo, odgovorno i u skladu s principima zaštite prirode.
Dok balansiramo između tehnološkog optimizma i biološke odgovornosti, jedno je sigurno – rješenja budućnosti više ne pripadaju isključivo prirodi. Mi, ljudi, sve češće imamo moć da odlučujemo ko ostaje, a ko nestaje. A sa tom moći dolazi i velika odgovornost.
J.M.
Naslovna fotografija: Pixabay
