U ekskluzivnom autorskom tekstu za časopis The Engineer, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol objašnjava kako su inženjeri tiha snaga na kojoj počivaju naše ekonomije i svakodnevni život.
U svijetu energetike veliku pažnju posvećujemo odlukama kreatora politika, rukovodilaca kompanija i investitora, procjenjujući njihov uticaj na goriva, tehnologije i tržišta. Međutim, postoji još jedna važna grupa čiji je doprinos podjednako značajan, ako ne i veći, a o kojoj se često mnogo manje govori – inženjeri.
Budući da sam i sam studirao inženjerstvo, osjećam potrebu da ukažem na vrijednost ove profesije u trenutku kada se energetski sistemi širom svijeta ubrzano šire i prolaze kroz velike promjene. Kako se najveći dio njihovog posla odvija daleko od očiju javnosti, primijetio sam da inženjeri u društvu ne dobijaju uvijek priznanje koje zaslužuju.
Inženjeri pretvaraju zamisli u sisteme koji pouzdano funkcionišu. Oni projektuju infrastrukturu koja omogućava da električna energija stigne od elektrana do kućnih uređaja, voda od rijeka do kuhinjskih slavina, zgrade ostanu stabilne i bezbjedne, fabrike nesmetano rade, bolnice budu u funkciji danonoćno, podaci se brzo i neometano prenose internetom, a saobraćajne mreže međusobno povezuju.
Kada je njihov rad uspješan, uglavnom ostaje nevidljiv. Kada zakaže, posljedice su i te kako vidljive. Ipak, tiha pouzdanost savremenog života počiva na sposobnosti inženjera da složene sisteme učine bezbjednim, cjenovno prihvatljivim i primjenjivim u velikim razmjerama. Istovremeno, upravo su oni u prvim redovima razvoja tehnologija budućnosti – od robota do kvantnih računara i svega što će uslijediti.
Moje inženjersko obrazovanje oblikovalo je način na koji posmatram energetski sektor, a kao izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju, doprinos inženjera vidim na svakom koraku. Oni omogućavaju vađenje nafte iz teško dostupnih područja i pretvaranje prirodnog gasa u tečno stanje kako bi mogao da se transportuje širom svijeta. Planiraju i učestvuju u izgradnji složenih elektroenergetskih mreža, nuklearnih elektrana i druge ključne energetske infrastrukture, a donose i stručno znanje neophodno za realizaciju velikih i ambicioznih projekata – od solarnih elektrana i velikih sistema za skladištenje energije u baterijama do gradskih mreža daljinskog grijanja i hlađenja.
Inženjeri imaju centralnu ulogu u obezbjeđivanju energetske sigurnosti, koja je istovremeno neophodna za ekonomsku i nacionalnu bezbjednost. Energetska sigurnost više se ne odnosi samo na pristup gorivima. Ona danas zavisi od otpornih elektroenergetskih mreža, digitalnih sistema zaštićenih od sajber prijetnji, raznovrsnih tehnologija, kritičnih mineralnih sirovina, sistema za skladištenje energije, fleksibilne potrošnje i infrastrukture sposobne da izdrži ekstremne vremenske prilike. Elektroinženjeri, građevinski, hemijski, softverski i mašinski inženjeri, kao i stručnjaci za materijale, dio su ove šire bezbjednosne arhitekture.
Suočeni sa ozbiljnim energetskim izazovima današnjice, jasno vidimo da je stručnost inženjera važnija nego ikada. Ipak, u mnogim djelovima svijeta priliv novih stručnjaka ne prati rastuću potražnju. Države moraju učiniti više kako bi obrazovale inženjere i privukle ih u energetski sektor. U suprotnom, rizikuju da oslabe temelje svojih budućih energetskih sistema.
Inženjerski odgovor na doba električne energije i vještačke inteligencije
Svijet ubrzano ulazi u doba u kojem električne i digitalne tehnologije zauzimaju sve važnije mjesto u našim ekonomijama. Industrije širom svijeta šire se i elektrifikuju, raste potražnja za klimatizacijom i električnim vozilima, dok se broj centara za obradu podataka povećava, naročito zbog razvoja vještačke inteligencije. Zbog svega toga, potrošnja električne energije ubrzano raste. Prema sadašnjim energetskim politikama, do 2035. godine globalna potrošnja električne energije trebalo bi da raste četiri puta brže od ukupne potražnje za energijom. U takvim okolnostima snažno raste i potražnja za elektroinženjerima i tehničarima, znatno brže od prosjeka energetskog sektora.
Zadovoljavanje sve veće potražnje za električnom energijom ne zahtijeva samo nove izvore proizvodnje, već i proširenje i modernizaciju elektroenergetskih mreža u dosad nezabilježenom obimu. U praksi to podrazumijeva priključivanje novih proizvodnih kapaciteta, izgradnju dalekovoda, jačanje distributivnih mreža, uvođenje sistema za skladištenje energije i brojne druge poslove koji zahtijevaju intenzivno angažovanje inženjera. Sve je to neophodno kako bi električna energija bila pouzdano dostupna domaćinstvima i privredi kad god im je potrebna.
Istovremeno, elektroenergetski sistemi postaju sve složeniji. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, poput sunca i vjetra, ubrzano raste, velikim dijelom zahvaljujući padu troškova ovih tehnologija tokom posljednjih 15 godina. Za to su zaslužni i inženjeri koji su projektovali fabrike za masovnu proizvodnju solarnih panela i vjetroturbina. Da bi se u potpunosti iskoristile prednosti ovog rasta, te tehnologije moraju biti djelotvorno integrisane u elektroenergetske sisteme. Sve šira primjena digitalnih tehnologija, od pametnih brojila i kućnih uređaja do vještačke inteligencije, donosi još jedan sloj složenosti.
Inženjerstvo u službi inovacija i konkurentnosti
Inženjeri nastavljaju da pomjeraju granice mogućeg, pronalazeći nove načine za rješavanje nekih od najvažnijih izazova sa kojima se energetski sektor suočava.
Oni, na primjer, rade na novim metodama koje bi omogućile duže skladištenje električne energije, čime bi se povećala sigurnost snabdijevanja, kao i na novim hemijskim sastavima baterija koji bi doprinijeli diversifikaciji lanaca snabdijevanja. Učestvuju u razvoju malih modularnih nuklearnih reaktora, poznatih kao SMR, koji bi mogli znatno da skrate vrijeme i smanje troškove uvođenja važnog izvora stabilne energije sa niskim emisijama. Rade i na geotermalnim sistemima nove generacije, koji bi mogli omogućiti korišćenje velikih, do sada neiskorišćenih energetskih resursa širom svijeta.
Države koje podrže ovakve napore mogu ostvariti značajne koristi, uključujući i veću konkurentnost. Budući da izdaci za energiju danas dostižu čak 10 odsto ukupne vrijednosti svjetske ekonomske proizvodnje, inovacije koje smanjuju troškove snabdijevanja energijom mogu iz temelja promijeniti komparativne prednosti jedne zemlje.
Moramo cijeniti inženjere i ulagati u njih
Odgovor na ove izazove neće zavisiti samo od tehnologije i investicija, već i od ljudi. Nedostatak inženjera mogao bi da ograniči privredni rast, poveća troškove projekata i oteža državama ostvarivanje energetskih ciljeva. Na primjer, iako desetine vlada širom svijeta planiraju povećanje kapaciteta nuklearne energije, kompanije iz ove oblasti koje je anketirala Međunarodna agencija za energiju označile su upravo nedostatak inženjera kao glavno usko grlo kada je riječ o radnoj snazi.
U razvijenim ekonomijama broj diplomaca sa tehničkim znanjima relevantnim za energetiku postepeno se smanjivao u odnosu na broj stanovnika. Istovremeno, mnoge ekonomije u razvoju, u kojima energetske potrebe ubrzano rastu, imaju manje diplomaca iz oblasti značajnih za energetiku po glavi stanovnika nego ostatak svijeta. Sadašnji trendovi pokazuju da ove zemlje ne napreduju dovoljno brzo da bi nadoknadile zaostatak.
Zato države ne treba samo da odaju priznanje svojim inženjerima već i da ulažu u njih. Izgradnja energetskih sistema budućnosti zahtijevaće veliki priliv inženjerskog kadra, uz podršku vrhunskih programa obrazovanja i stručnog usavršavanja. Ti programi inženjerima ne bi trebalo da pruže samo tehnička znanja već i razvijene digitalne vještine, uključujući one iz oblasti vještačke inteligencije, kao i jasno razumijevanje načina na koji energetski sistemi utiču na zajednice u svom okruženju.
Inženjeri neprestano donose odluke koje utiču na zajednice: određuju trasu dalekovoda, vode računa o bezbjednosti postrojenja i trajnosti mostova. Povjerenje javnosti zavisi od toga da li su takve odluke stručne, transparentne i usklađene sa javnim interesom.
S obzirom na snažnu konkurenciju u privlačenju stručnjaka, moramo obezbijediti i da energetski sektor ostane privlačno mjesto na kojem najbolji inženjeri mogu da grade karijeru. Konkurentne zarade i druge pogodnosti važan su dio tog procesa.
Vlade donose politike, kompanije razvijaju strategije, a investitori odlučuju gdje će usmjeriti novac. Međutim, inženjeri su ti koji sve te odluke pretvaraju u infrastrukturu – u fizičke objekte i sisteme na kojima počiva naš svakodnevni život. Svi bi trebalo da prepoznamo njihov doprinos i budemo zahvalni za ono što rade, ali i da obezbijedimo da svijet ima dovoljno inženjera potrebnih za izgradnju budućnosti.
Naslovna fotografija: Unsplash
