Ogromne rezerve slatke vode širom Evrope nalaze se pod ozbiljnim pritiskom, pokazuje nova analiza satelitskih podataka koja pokriva više od dvije decenije. Istraživanje koje su sproveli naučnici sa University College London (UCL), u saradnji sa organizacijom Watershed Investigations i britanskim listom The Guardian, otkriva zabrinjavajuće trendove isušivanja tla, jezera, rijeka i podzemnih voda na velikom dijelu evropskog kontinenta – od Španije i Italije do Poljske i pojedinih dijelova Velike Britanije.
Koristeći podatke sa satelita koji mjere promjene u Zemljinom gravitacionom polju, naučnici su analizirali stanje od 2002. do 2024. godine. Budući da je voda teška, promjene u njenoj distribuciji, bilo da se radi o podzemnim vodama, snijegu, glečerima, jezerima ili vlažnosti zemljišta, ostavljaju mjerljiv trag u gravitacionom signalu, omogućavajući satelitima da efektivno „izvagaju“ količinu uskladištene vode.
Rezultati ukazuju na duboko narušen balans: dok su Skandinavija, dijelovi Britanije i Portugal na sjeveru i sjeverozapadu Evrope sve vlažniji, većina južne i jugoistočne Evrope, uključujući Španiju, Italiju, Francusku, Švajcarsku, Njemačku, Rumuniju i Ukrajinu, bilježi izražen gubitak vodenih resursa.
Iza ovih promjena, prema riječima profesora Muhameda Šamsuduhe sa UCL-a, stoji očigledan uticaj klimatskih promjena. „Kada uporedimo podatke o ukupnim kopnenim zalihama vode sa drugim klimatskim bazama, primjećujemo jasnu korelaciju“, kazao je Šamsuduha za Guardian. On upozorava da bi ovi nalazi trebalo da posluže kao poziv na buđenje za sve one koji još uvijek sumnjaju u potrebu hitnog smanjenja emisija gasova staklene bašte. „Više ne govorimo o ograničavanju zagrijavanja na 1,5°C, sasvim je moguće da ćemo preći prag od 2°C u odnosu na predindustrijski nivo, a posljedice su već tu“, poručuje on.
Jedan od članova istraživačkog tima, doktorant Arifin, dodatno je izdvojio podatke koji se odnose isključivo na podzemne vode, izvore koji se često smatraju otpornijim na klimatske ekstreme, i otkrio da se njihovo iscrpljivanje gotovo u potpunosti poklapa sa širim trendovima. To ukazuje da čak i „skrivene“ rezerve slatke vode nisu pošteđene promjena koje donosi klimatski disbalans.
U Velikoj Britaniji situacija je raznolika. Zapad zemlje postaje sve vlažniji, dok se istok ubrzano isušuje, što postaje sve izraženiji trend. „Iako ukupna količina padavina može djelovati stabilno ili čak blago povećano, obrasci su se značajno promijenili“, objašnjava Šamsuduha. „Bilježimo intenzivnije pljuskove i produžene sušne periode, posebno ljeti.“
Problem je i u tome što obilne ljetnje kiše često izazivaju bujične poplave i brzo oticanje, umjesto da se voda infiltrira u tlo i dopuni rezerve podzemnih voda. Istovremeno, zimski period dopunjavanja podzemnih voda mogao bi se skratiti, što dodatno ugrožava ravnotežu.
Posebno je ranjiva jugoistočna Engleska, gdje se oko 70% javnog vodosnabdijevanja oslanja na podzemne vode. Promjenljivi režimi padavina u tom regionu mogli bi izazvati ozbiljne probleme u bliskoj budućnosti.
Zanimljivo je da podaci Evropske agencije za životnu sredinu pokazuju da je ukupna količina izvučene vode iz površinskih i podzemnih izvora u EU između 2000. i 2022. godine opala. Međutim, zahvati iz podzemnih izvora porasli su za 6%, prvenstveno zbog povećanih potreba za javnim vodosnabdijevanjem (18%) i navodnjavanjem u poljoprivredi (17%).
Upravo su podzemne vode kičma evropskog vodosnabdijevanja – 2022. godine, one su činile 62% ukupne javne potrošnje vode i 33% potrošnje u poljoprivredi, pokazuju zvanični podaci.
Evropska komisija navodi da njena Strategija za vodnu otpornost ima za cilj da pomogne državama članicama da prilagode upravljanje vodnim resursima u klimatskim promjenama i sve većim pritiscima uzrokovanim ljudskim djelovanjem. U fokusu strategije je izgradnja „pametne vodene ekonomije“, uz preporuku da se do 2030. godine poveća efikasnost upotrebe vode za najmanje 10%. S obzirom na to da gubici vode kroz mrežu variraju od 8% do čak 57% širom EU, modernizacija infrastrukture i smanjenje curenja predstavljaju ključne izazove u narednim godinama.
Hidrološkinja Hana Klouk sa Univerziteta u Redingu ističe za Guardian da je posebno zabrinjavajuće što se ovakvi dugoročni trendovi javljaju u momentu kada Evropa već bilježi sve češće i razornije suše. „Neprestano slušamo da nas očekuju zime sa manje padavina, a već se nalazimo u stanju suše“, upozorava ona. „Ako do proljeća i ljeta ne dobijemo potrebne količine kiše, mogli bismo se suočiti sa ozbiljnim ograničenjima u upotrebi vode, što će svakodnevni život učiniti znatno težim.“
Britanska Agencija za zaštitu životne sredine već je upozorila da bi suša mogla potrajati i do 2026. godine, ukoliko jesen i zima ne donesu značajnije količine padavina. Ministarka za vodne resurse, Ema Hardi, izjavila je da je „pritisak na vodne resurse sve veći“ i najavila izgradnju devet novih rezervoara kako bi se obezbijedila dugoročna vodna stabilnost.
Ipak, profesorica Klouk upozorava da takvi infrastrukturni projekti, koji će biti funkcionalni tek za nekoliko decenija, ne mogu biti brzo rješenje. Umjesto toga, naglašava potrebu za štedljivijom upotrebom vode, reciklažom, odvajanjem vode za piće od one koju možemo ponovo koristiti, širim oslanjanjem na prirodna rješenja i pažljivijim urbanističkim planiranjem. „Jednostavno ne radimo dovoljno brzo da bismo držali korak sa ovim dugoročnim trendovima“, zaključuje ona.
Ono što se dešava u Evropi imaće dalekosežne posljedice. Prema riječima Šamsuduhe, ugrožena je bezbjednost hrane, poljoprivreda i ekosistemi koji zavise od vode, naročito oni koji su vezani za podzemne izvore. Posebno upozorava da sve manji vodni resursi u Španiji mogu direktno uticati i na Veliku Britaniju, koja u velikoj mjeri uvozi voće i povrće upravo iz te zemlje i drugih evropskih proizvođača.
Klimatski uticaji, koji su godinama bili prepoznatljivi za globalni jug – južnu Aziju, Afriku ili Bliski istok, sada su, kako navodi Šamsuduha, „mnogo bliži našim domovima“. Klimatske promjene više nisu apstraktan problem budućnosti, već realnost koja pogađa i samu Evropu.
„Moramo priznati da su klimatske promjene stvarne, da se već dešavaju i da nas pogađaju“, poručuje on. Kao moguća rješenja, poziva na bolje upravljanje vodama i spremnost da se razmotre i „nekonvencionalne“ mjere, poput masovnog sakupljanja kišnice u zemljama poput Velike Britanije.
Globalno gledano, trendovi isušivanja prisutni su i na drugim kontinentima. Bliski istok, Azija, Južna Amerika, zapadna obala SAD-a i dijelovi Kanade već pokazuju zabrinjavajuće signale. Čak su i područja kao što su Grenland, Island i arhipelag Svalbard pogođena sličnim procesima.
U Iranu, glavni grad Teheran približava se tzv. „nultom danu“ – momentu kada iz slavina više neće teći voda. Racionalisanje upotrebe vode već se planira, a predsjednik Masoud Pezeshkian upozorio je da bi, ukoliko te mjere ne uspiju, mogla biti neophodna i evakuacija grada.
J.M.
Izvor: The Guardian
Naslovna fotografija: Free-pik
