Populacije uobičajenih vrsta ptica u Evropskoj uniji smanjene su za 17 odsto između 1990. i 2024. godine, pokazuju podaci dugoročnog monitoringa 168 vrsta u 26 država članica. Iza tog zajedničkog pokazatelja, međutim, kriju se velike, a u isto vrijeme i indikativne razlike: dok se brojnost šumskih ptica posljednjih godina stabilizuje, vrste vezane za poljoprivredna područja nastavljaju da nestaju znatno brže.
Osim estetske, zbog koje ih ljudi uglavnom vole, ptice imaju izuzetno važnu ulogu u funkcionisanju ekosistema. Učestvuju u kontroli štetočina, rasprostiranju sjemena i kruženju hranljivih materija, a njihov značaj nije ograničen samo na prirodne procese. Posmatranje ptica, boravak u prirodi i očuvani predjeli doprinose rekreaciji, zdravlju i opštoj dobrobiti ljudi.
A, ništa manje važna je i njihova indikatorska uloga, jer njihova osjetljivost na promjene u životnoj sredini čini ih i pouzdanim pokazateljem njenog stanja. Kretanje brojnosti ptičjih populacija zato pomaže u mjerenju napretka ka cilju Evropske unije da se biodiverzitet do 2030. godine usmjeri ka oporavku.
Praćenje populacija ptica u Evropi traje decenijama, a znatan dio tog posla obavljaju i volonteri. Riječ je o jednom od jasnijih primjera vrijednosti građanske nauke, organizovanog učešća građana u prikupljanju podataka, a koje je zasnovano na precizno određenim ciljevima i jasno definisanim metodama monitoringa.
Rezultati tog rada pokazuju da je indeks uobičajenih vrsta ptica od 1990. do 2024. godine opao za 17 odsto. Indeks šumskih ptica, nakon početnog pada, trenutno pokazuje znake stabilizacije, ali je i dalje 8 odsto ispod nivoa iz 1990. godine. Najozbiljniji pad zabilježen je među pticama poljoprivrednih područja, čija je brojnost smanjena za 41 odsto.
Ni 1990. godina, koja se koristi kao polazna tačka za ova poređenja, ne predstavlja period u kojem su populacije bile netaknute. Značajna smanjenja brojnosti pojedinih vrsta već su bila zabilježena prije tog datuma, što znači da prikazani podaci obuhvataju samo dio dugoročnog gubitka.
Očigledno je da imamo razloga za zabrinutost, kada su ptice u pitanju. Ovakvi trendovi ukazuju na ozbiljan pad biodiverziteta u Evropi generalno, prvenstveno povezanog sa pritiscima koje stvaraju ljudske aktivnosti. Kao glavni uzrok smanjenja populacija ptica izdvaja se intenziviranje poljoprivrede, naročito široka upotreba pesticida i vještačkih đubriva. Posljedice nijesu ograničene samo na vrste koje žive na obradivim površinama, već pogađaju i brojne druge ptice, posebno one čija ishrana zavisi od insekata i drugih beskičmenjaka.
Na njihovu brojnost istovremeno utiču promjene namjene zemljišta, gubitak i degradacija staništa, kao i fragmentacija prostora i nestajanje živica, drvoreda i drugih elemenata predjela. Dodatne pritiske stvaraju intenzivno gazdovanje šumama, urbanizacija i klimatske promjene. Među faktorima koji ugrožavaju ptice nalaze se i sve veća konkurencija za zemljište namijenjeno proizvodnji energije iz obnovljivih izvora i biogoriva, kao i nezakonito ubijanje.
Oporavak populacija zato ne zavisi od jedne mjere. Na njega utiče složen odnos društvenih i ekonomskih okolnosti, stanja životne sredine i odluka koje se donose u različitim oblastima javne politike.
Evropska unija štiti sve divlje vrste ptica prisutne na svojoj teritoriji još od usvajanja Direktive o pticama 1979. godine. Zaštita se odnosi na rijetke i ugrožene, ali i na uobičajene vrste. U okviru mreže Natura 2000 uspostavljena su područja posebne zaštite, poznata kao SPA područja, čija je svrha očuvanje ugroženih vrsta i njihovih staništa. Uprkos tome, ukupni pad brojnosti ptica u EU u velikoj mjeri je posljedica izraženog smanjenja populacija nekoliko nekada veoma čestih vrsta. Među njima su domaći vrabac (Passer domesticus), žuta pliska (Motacilla flava), čvorak (Sturnus vulgaris), poljska ševa (Alauda arvensis), brezov zviždak (Phylloscopus trochilus), žutarica (Serinus serinus), konopljarka (Linaria cannabina) i poljski vrabac (Passer montanus).
Njihov pad pokazuje da formalna zaštita rijetkih vrsta i pojedinačnih područja, iako neophodna, sama po sebi nije dovoljna. Kada se mijenjaju čitavi predjeli i način na koji se proizvodi hrana, pritisak trpe i vrste koje su dugo smatrane običnim i široko rasprostranjenim.
Uredba Evropske unije o obnovi prirode zbog toga uvodi obavezu da se do 2030. godine, ali i nakon tog roka, ostvari rast indeksa uobičajenih ptica poljoprivrednih i šumskih područja. Procjena će se zasnivati na grupama vrsta koje su relevantne za svaku državu članicu. A države članice istovremeno su dužne da sprovedu mjere obnove kojima će povećati površinu i unaprijediti kvalitet staništa vrsta obuhvaćenih Direktivom o pticama, tamo gdje je to potrebno kako bi se obezbijedio njihov dugoročni opstanak.
Zaustavljanje pada brojnosti ptica, međutim, zahtijeva da zaštita biodiverziteta postane sastavni dio i drugih politika. Posebno mjesto ima Zajednička poljoprivredna politika Evropske unije, čiji bi strateški planovi trebalo da podrže sprovođenje evropskih propisa o prirodi i učine postojeće mjere djelotvornijim. Bez promjena u načinu korišćenja zemljišta i proizvodnje hrane, oporavak ptica teško će biti ostvaren samo kroz zaštitu izdvojenih vrsta i staništa.
Nestanak ptica nije samo gubitak prepoznatljivog zvuka evropskih polja i šuma. To je upozorenje i za nas da prostor koji dijelimo sa njima postaje siromašniji, a ekosistemi od kojih zavisimo sve manje otporni.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Mike Pennington/Wikimedia Commons
