Evropska unija je napravila novi odlučan korak ka energetskoj nezavisnosti od Rusije – Savjet EU usvojio je pregovaračku poziciju za nacrt uredbe kojom se definiše postepeno ukidanje uvoza prirodnog gasa iz Rusije, kako u gasovitom stanju preko gasovoda, tako i kao LNG (tečni prirodni gas). Prema predloženom vremenskom okviru, potpuna zabrana stupa na snagu 1. januara 2028. godine.
Međutim, prvi važan prag predviđen je znatno ranije: od 1. januara 2026. zabranjuje se svaki novi uvoz ruskog gasa, čime se otvara dvogodišnji prelazni period za već važeće ugovore. Konkretno, kratkoročni ugovori zaključeni prije 17. juna 2025. moći će da važe najduže do 17. juna 2026., dok se dugoročni ugovori mogu zadržati sve do konačne zabrane početkom 2028.
U okviru predloženih mjera, jasno se propisuje da se postojeći ugovori mogu mijenjati isključivo u okviru operativnih potreba, ali ne smiju rezultirati povećanjem obima uvoza, osim u izuzetnim slučajevima koji se odnose na kopnene zemlje bez pristupa moru.
Danski ministar za klimu, energetiku i komunalne usluge Lars Agard, koji je govorio u ime danskog predsjedavanja, poručio je da je ovo zakonodavstvo od istorijskog značaja:
„Energetski nezavisna Evropa je istovremeno jača i bezbjednija Evropa. Iako smo u proteklim godinama uložili velike napore da izbacimo ruski gas i naftu iz evropskog energetskog sistema, još uvijek nismo u potpunosti stigli do cilja. Zato je od ključne važnosti što je dansko predsjedništvo uspjelo da obezbijedi široku podršku ministara energetike za zakon koji će konačno zatvoriti vrata ruskog gasu u EU.“
Pored zabrane, uredba predviđa i nove carinske procedure, koje će znatno pojednostaviti uvoz neruskog gasa – dovoljno će biti da uvoznik pruži dokaz o porijeklu. Za ruski gas, međutim, važe stroži zahtjevi tokom prelaznog perioda, uključujući obavezno dostavljanje detalja ugovora i eventualnih izmjena ugovornih klauzula.
Poseban mehanizam nadzora podrazumijeva i obavezu prethodnog odobrenja za sve isporuke, bez obzira na porijeklo gasa, uz različite rokove za dostavu dokumentacije, u zavisnosti od toga da li je riječ o ruskom ili neruskom gasu.
Jedna od važnijih novina je i obaveza država članica da usvoje nacionalne planove diverzifikacije, u kojima će detaljno predstaviti strategije za zamjenu ruskog gasa alternativnim izvorima snabdijevanja. Iz ove obaveze izuzete su zemlje koje su već u potpunosti prestale sa uvozom ruskog gasa – bilo direktno, bilo indirektno.
Važno je naglasiti da se slična regulativa primjenjuje i na uvoz ruske nafte, sa krajnjim rokom za potpun prestanak uvoza do 1. januara 2028. godine.
Radi veće transparentnosti i efikasnosti, Savjet EU je dodatno ojačao okvir za razmjenu informacija između Agencije EU za saradnju energetskih regulatora (ACER) i Evropske komisije. Takođe, predviđena je i revizija sprovođenja ove uredbe u roku od dvije godine, kako bi se osiguralo njeno pravovremeno i dosljedno sprovođenje.
Naredni korak u ovom procesu biće pregovori sa Evropskim parlamentom, u cilju finalizacije teksta uredbe i njenog formalnog usvajanja.
J.M.
Izvor: Global Data
