Kaznena politika u oblasti procjene uticaja na životnu sredinu u Crnoj Gori nema dovoljno snažan preventivni i odvraćajući efekat. To je pokazala analiza NVO Eko-tim, zasnovana na 58 pravosnažno okončanih prekršajnih predmeta iz perioda od 2020. do 2025. godine.
Riječ je o postupcima koji su vođeni pred sudovima za prekršaje u Bijelom Polju, Podgorici i Budvi zbog kršenja obaveza propisanih Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu.
Najčešće su se pred sudovima nalazili slučajevi u kojima su projekti započeti ili djelatnosti obavljane bez prethodno pribavljene saglasnosti na elaborat procjene uticaja, odnosno bez odluke nadležnog organa da izrada elaborata nije potrebna. Postupci su vođeni i zbog nesprovođenja mjera zaštite koje su utvrđene elaboratom ili odlukom nadležnog organa.
Od 58 analiziranih predmeta, njih 39, odnosno 67,2%, završeno je izricanjem novčane kazne. U 12 slučajeva postupak je obustavljen, u pet su okrivljeni oslobođeni krivice, dok su u dva predmeta izrečene opomene.
To znači da je 17 predmeta, ili 29,3% analiziranog uzorka, okončano bez utvrđene i sankcionisane odgovornosti, bilo zbog obustave postupka ili donošenja oslobađajuće odluke.
Dodatnu zabrinutost, kako se navodi u saopštenju Eko-tima, izaziva visina izrečenih kazni. U najmanje 24 od 39 predmeta završenih novčanom sankcijom, odnosno u najmanje 61,5% takvih slučajeva, kazna je za najmanje jednog okrivljenog bila niža od zakonskog minimuma.
Ukupan nominalni iznos kazni izrečenih u tih 39 predmeta iznosio je 50.180 eura. U Eko-timu smatraju da je riječ o relativno malom iznosu kada se uzmu u obzir broj predmeta, vrste projekata, mogući uticaji na životnu sredinu, ali i ekonomska korist koju nosioci projekata mogu ostvariti realizovanjem aktivnosti bez prethodno sprovedene procedure.
„Podaci pokazuju da se kršenje obaveza koje treba da spriječe ili umanje negativne uticaje projekata često završava kaznama koje su niže od zakonskog minimuma, a u značajnom broju slučajeva i bez efektivne sankcije. U takvom sistemu postoji rizik da se poštovanje propisa posmatra kao dodatni trošak, a njihovo kršenje kao prihvatljiv poslovni rizik“, kazao je izvršni direktor NVO Eko-tim Milija Čabarkapa.
Stvarni finansijski efekat sankcija mogao bi biti i manji od nominalnog iznosa. Zakon omogućava da se kazna smatra plaćenom u cjelini ukoliko kažnjeni u propisanom roku uplati dvije trećine izrečenog iznosa.
Eko-tim, međutim, napominje da sudska dokumentacija koja im je dostavljena ne sadrži podatke o stvarnoj naplati kazni. Zbog toga nije bilo moguće utvrditi koliko je od ukupno izrečenih 50.180 eura zaista naplaćeno.
Analiza je ukazala i na potpuno izostajanje zaštitne mjere zabrane vršenja djelatnosti. Ona nije izrečena ni u jednom od 58 razmatranih predmeta, iako je zakonom predviđena za određene prekršaje.
Takva mjera može imati poseban značaj kada postoji opasnost da će nezakonito postupanje biti nastavljeno ili da će prekršaj biti ponovljen. Sama novčana kazna, naročito ako je niska, ne mora biti dovoljna da zaustavi aktivnost koja nosiocu projekta donosi veću ekonomsku korist.
Eko-tim zato preporučuje sudovima da pažljivije procjenjuju težinu svakog prekršaja, moguće posljedice po životnu sredinu i ekonomsku korist ostvarenu kršenjem zakona. Prilikom odlučivanja trebalo bi uzeti u obzir i raniju kažnjavanost okrivljenih, kao i stvarni odvraćajući efekat izrečene sankcije. Kazne niže od zakonskog minimuma, prema preporukama ove organizacije, trebalo bi da budu izuzetak, a svaka odluka o njihovom ublažavanju mora biti praćena jasnim i konkretnim obrazloženjem.
Istovremeno je potrebno unaprijediti kvalitet inspekcijskih zapisnika, prikupljenih dokaza i zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka. Time bi se smanjio rizik da predmeti završe oslobađajućim odlukama, obustavama ili zastarijevanjem. Inspekcijski nadzor bi, kako ocjenjuju u Eko-timu, trebalo da bude planski, redovan i zasnovan na procjeni rizika. Prioritet bi trebalo dati kontroli projekata u osjetljivim područjima, kao i subjekata kod kojih su nepravilnosti već ranije utvrđene.
„Procjena uticaja ne smije biti samo administrativni korak koji se može naknadno ispraviti pribavljanjem dokumentacije. Njena svrha je da se mogući uticaji prepoznaju i ocijene prije odobravanja i realizacije projekta. Zato sankcije moraju biti blagovremene, dosljedne i dovoljno snažne da spriječe ponavljanje prekršaja. Kazna koja ne odvraća – ne štiti“, zaključio je Čabarkapa.
Analiza pod nazivom „Procjena uticaja na životnu sredinu u Crnoj Gori: analiza zakonodavnog okvira, primjene i kaznene politike“ pripremljena je u okviru projekta „Enforcement Gap: Environmental Accountability in Investment Projects“, koji NVO Eko-tim sprovodi uz podršku Balkan Trust for Democracy.
J.M.
